Da, odsustvom vjerovanja u boga u sustini ne iscezava potreba da covjek popuni duhovnu i moralnu sferu vlastitog bistvovanja. To znaci da religija ne "pada" nuzno na ideji boga, nego na mnogim drugim razinama, a evo pokusat cu navesti bar dvije, po meni bitne:Sustinski, ateizam za mene nije nesto cime se covjek aktivno bavi, jednostavno, to je odsustvo vjerovanja u i interesovanja za bozansko, pri cemu se interesovanja okrecu drugim ‘metodama’ spoznaje, odnosa sa realnoscu, pronalaska ‘utjehe’ i smisla za nase kratko i slucajno postojanje, promisljanja svijeta.
1 - Covjek kao racionalno bice, koje pokusava da se samoodrzi u zivotu po svaku cijenu, mora da se bavi svojim okruzenjem i neprilikama koje mu otezavaju samoodrzanje. Buduci da znanje nije stvar genetike, nego kulturoloskog nasljedja, suoceni smo sa prirodnim neprilikama u kojima trazimo smisao, odnosno uzrocno-posljedicnu vezu, kako bi bolje razumjeli okruzenje i poboljsali svoje sanse za opstanak. Na tom putu covjek je stvorio bezbroj pretpostavki i mitova, a danas, zahvaljujuci naucnom razvoju, govorimo o teorijama. Ideja o bogovima, kao uzrocima mnogih prirodnih fenomena, koliko god se cinila "duhovnom" je prije svega prakticna za ondasnjeg covjeka. Danas prirodu razumijemo mnogo bolje zahvaljujuci onom sto u nauci zovu "metodoloski naturalizam". Sliku danasnjeg boga, koja se cini fascinantnom i misticinom, dugujemo pomenutom metodu.Teoloski metod s druge strane proizveo je infantilnu sliku patrijarhalnog tiranina i mitove od kojih su mnogi sa racionanog aspekta i metodoloskog naturalizma besmisleni (npr. mitovi o porijeklu univerzuma, ljudi, zivotinja, prirodnih sila i sl.), pa se s pravom pitamo zasto bi im povjerili da nam uredjuje duhovnu i moralnu sferu zivota, i uopste osmisljavaju zivot.
2 - Usljed razvoja nauke, a nakon sto su Boga smjestile na sigurno mjesto, religije su se usredotocile iskljucivo na duhovnu i moralnu komponentu covjeka, ali tu takodjer postoje prepreke na kojima ljudi "padnu" i postanu ateisti, ili u najmanju ruku odreknu se religioznosti. Zasto? Odogovori koji dolaze iz religija, a ticu se pitanja smisla zivota i pravila, koje bog ili neki drugi entitet zapovijeda, nisu svima zadovoljavajuci. Drugim rijecima, nije ono sto su ocekivali od neceg tako "velikoga" kao sto je bog. Primjera je mnostvo, ali evo samo nekih: brak sa osobom druge religije (bog=ljubav, ali te ogranicava), odstranjivanje kozice penisa ili bilo kakav drugi zahvat na tijelu, neradni dani, tacno propisan broj molitva, nevidljiva bica koja vrebaju po coskovima i na koje mozes da "ograises" (poprilicno je smjesno da uopste nesto sto se naziva monoteizmom ima ovakva vjerovanja) i sl. Argumenti kojima se pokusavaju opravdati ovi propisi i vjerovanja su cesto besmisleni ili nedovoljno jaki da se neko "uvede" u religiju.
