GAU8 wrote:
Sta mislis zasto si se "prvi put upoznao" bas sa Islamom na faksu? Zasto ne sa krscanstvom?
I sta mislis da li bi se upoznao sa islamom da su ti roditelji iz krscanske porodice, da nisi sunecen vec krsten, da imas nemuslimansko ime?
Onako iskreno razmisli.
Ja sam vec rekao, religijska pripadnost roditelja, ma kakva bila, odredice i tvoju pripadnost na kraju. Ali ne i sam stepen tvog vjerovanja. Ti si samo jos jedan dokaz.
Kod mene je sve jako slicno kao kod tebe, samo sam se "prvi put upoznao" malo ranije, a vec krajem 20-tih onda definitivno rascistio s tim i shvatio da je OK ne vjerovati.
Sve to sto ti govoris vuce na ideju konformizma. Necu se praviti budala i reci da to u velikom broju slucajeva nije tako. Mjesto rodjenja (i niz drugih faktora, ali da ne idem u sirinu), kako si i sam primjetio igra znacajnu ulogu u opredjeljenju. Medjutim, meni je lakse bilo biti ateista, agnostik, samo deklarativno musliman nego musliman koji prakticira vjeru. Ako nista, lakse mi je bilo zivjeti takav zivot u kojem se necu pridrzavati islamskih propisa. Vec sam imao krug ljudi sa kojima sam izlazio. Standardna sarajevska raja. Pivo, zene i sl. Ja sam igrom slucaja furao sportski zivot, aktivno trenirao, pa sam se alkohola klonio. Imao sam ozbiljnu vezu. Brat mi je ozenio djevojku iz mjesanog braka koja ne nosi muslimansko ime (otac joj je Srbin). Moja okolina i krug ljudi sa kojima sam se druzio me vukao na drugu stranu. Nije bilo lako pomiriti neke aspekte mog zivota sa onim sto je islamski nacin zivota, kojem sam tezio, trazio od mene.