Forum Klix.ba

Novak20 wrote: ↑30/04/2020 22:22

Neka ministrica Milićević objasni tko je dopisao ZA ispred njenog imena i tko se umjesto nje potpisao na prvom dokumentu - odluci i tko joj je dao nalog drugim dokumentom - odlukom.

zrakomlat wrote: ↑01/05/2020 21:53 Rusa zaraženih preko 100 milja, umrlo ih preko 1000, imaju više posla kući, nego ovdje.

BHCluster wrote: ↑01/05/2020 22:03

zrakomlat wrote: ↑01/05/2020 21:53 Rusa zaraženih preko 100 milja, umrlo ih preko 1000, imaju više posla kući, nego ovdje.

Zamisli pajsera umjesto da je osposobljavao OS Bosne i Hercegovine on zove Ruse, ne NATO nego Ruse. Toliko o prici HDZ-ovih botova o putovnicama NATO clanice.

zrakomlat wrote: ↑01/05/2020 22:17

BHCluster wrote: ↑01/05/2020 22:03

zrakomlat wrote: ↑01/05/2020 21:53 Rusa zaraženih preko 100 milja, umrlo ih preko 1000, imaju više posla kući, nego ovdje.

Zamisli pajsera umjesto da je osposobljavao OS Bosne i Hercegovine on zove Ruse, ne NATO nego Ruse. Toliko o prici HDZ-ovih botova o putovnicama NATO clanice.

BHCluster wrote: ↑01/05/2020 22:01

Novak20 wrote: ↑30/04/2020 22:22

Neka ministrica Milićević objasni tko je dopisao ZA ispred njenog imena i tko se umjesto nje potpisao na prvom dokumentu - odluci i tko joj je dao nalog drugim dokumentom - odlukom.

Prof. dr. sc. Miro Klarić, dr. med vas ocekuje.

Novak20 wrote: ↑01/05/2020 23:46

BHCluster wrote: ↑01/05/2020 22:01

Novak20 wrote: ↑30/04/2020 22:22

Neka ministrica Milićević objasni tko je dopisao ZA ispred njenog imena i tko se umjesto nje potpisao na prvom dokumentu - odluci i tko joj je dao nalog drugim dokumentom - odlukom.

Prof. dr. sc. Miro Klarić, dr. med vas ocekuje.

Ti si očito uspio pobjeći od dr. Radovana K. Mislim, neka si.

Ne znam i nije mi jasno zašto sada liječiš svoje komplekse na onima koji ti nisu krivi ni za što.

BHCluster wrote: ↑01/05/2020 23:49

Nemoj ti tebra nista misliti, ozlijediti ćeš se.

ovo_malo_duse wrote: ↑02/05/2020 00:58 Sta je ovo braco mila. A jesu se kamenjarci razigrali po forumu. Plagijator, tzv. Jevrej i Kolinda, gdje zapelo. Zatvorili se u kuce nesmiju primirisat napolje pa ne silaze sa foruma. Prica mi jaran inace vas, mislim nije vas, nas je domaci Bosanski katolik samo je igrom slucaja dole u kamenjaru, i veli da vam je bas zguza usao dole u kamenjaru jos malo ni vazeljin nece pomoci, panika opca. Sve se povuklo u kuce niko nikom ne vjeruj a i zarazenih ima kamara koji se nikom ne javljaju. Jos kaze naki marazevi nezapamceni potukli sve voce, povrce i duhan, izgleda i gospa se povukla i karantin pa ni ona ne pomaze. Jos Ridjobradi navuko Ciliricara zamjerio mu one djaba placene bureke pa ga ne popusta.
Haj sto nas pljacka i kara al vama ga bas biberi. Dzaba ministri, dzaba pozicije, blokade, zavrnuo pipe i pusa ko dusa.
Veli ovaj moj haver da otvore granicu nece imat ko glasa at na izborima.
Et ako laze on lazem i ja...

Novak20 wrote: ↑01/05/2020 23:57

BHCluster wrote: ↑01/05/2020 23:49

Nemoj ti tebra nista misliti, ozlijediti ćeš se.

Brat ti je onaj što dijeli paketiće "građanima" na ex teritoriju BiH, u džamiji Kralja Fahda. Ja nisam.

Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović pisao je predsjedavajućem Predsjedništva Šefiku Džaferoviću i odbio poziv za učešće u ad hoc tijelu koje je formiralo Predsjedništvo, a koje treba izraditi akcioni plan kao odgovor na Mišljenje Evropskoj uniji.

U nastavku u cijelosti prenosimo pismo Dragana Čovića upućeno Šefiku Džaferoviću:

"Pozdravljam Vašu opredijeljenost za potporu nastavka europskoga puta kao vanjskopolitičkoga prioriteta koji je, kao takav, potvrđen u Strategiji vanjske politike i u Nacrtu zakona o vanjskoj politici, a koji su pripremljeni u prethodnom sazivu Predsjedništva BiH, čiji sam bio član.

Članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji temeljna je odrednica političkog kretanja i razvoja BiH. Zaključci iz Mišljenja Europske komisije na koje se pozivate predočili su analizu stanja i potreba BiH, uključujući u područje vladavine prava. Izostanak volje bošnjačkih političkih predstavnika za implementaciju odluka Ustavnoga suda BiH i Europskoga suda za ljudska prava koje se tiču provedbe natkrovljujućeg ustavnog načela konstitutivnosti i demokratskog predstavljanja te osiguranja biračkog prava pripadnicima manjina izravno narušava vladavinu prava, koja je najslabija točka sustava.

Navedena načela nedvojbeno ukazuju na temeljnu jednakopravnost triju konstitutivnih naroda. Sukladno Ustavu, jednakopravnost se mora reflektirati i u području izbornog procesa te izboru političkih predstavnika konstitutivnih naroda u tijelima uspostavljenima u cilju zaštite konstitutivnosti kroz poštovanje principa kolektivnog predstavljanja. Navedeno načelo uspostavljeno je kako bi se onemogućila dominacija bilo kojeg naroda unutar bh. političkog sustava.

Osporavanje i negiranje tog načela upućuje na to da politička opcija koju zastupate djeluje sustavno s ciljem uspostavljanja vladavine bošnjačkog naroda, ne kao jednakopravnog, već isključivo nadmoćnog političkog naroda, primarno na području Federacije BiH.

Opstrukcijom jednakopravnosti svjesno se uništava natkrovljujuće načelo Ustava te potiču pravna i politička nesigurnost. Unitaristička politika čiji je radikalni vrhunac ozvaničen i u platformi Stranke demokratske akcije jasna je poruka protivna Ustavu, Washingtonskom i Daytonskom sporazumu te, kao takva, apsolutno neprihvatljiva.

Aktualni saziv Predsjedništva BiH, sa stanovišta pozicije hrvatskoga člana, ne ispunjava kriterije konstitutivnosti i legitimnosti predstavljanja sukladno Ustavu i jasnom tumačenju sadržanom u Odluci U23/14, a imajući u vidu jasnu vezu članova Predsjedništva BiH s odgovarajućim klubovima u Domu naroda Federacije BiH. Do sada biste trebali biti duboko svjesni činjenice da je jedan član Predsjedništva BiH treći put izabran protivno demokratski izraženoj volji hrvatskoga naroda. Te činjenice ograničavaju kapacitet uzurpirane funkcije i opterećuju očekivani doprinos Predsjedništva BiH. Predsjedništvo u takvom sastavu niti uz najbolju volju ne može biti predvodnik pozitivnih procesa, posebno onih koji se tiču europskih integracija.

Imajući u vidu navedeno, a u vezi s Vašim pozivom za sudjelovanje na sastanku ad hoc političke radne skupine, koji ste zakazali za 4. svibnja 2020. godine, informiram Vas da u njezinom radu ne mogu sudjelovati. Nadalje, podsjećam da u pogledu sadržaja zaključka na koji se pozivate, broj: 01-50-1-1301-2/20 od 28. travnja 2020. godine, Predsjedništvo BiH nema nadležnost niti u jednoj od navedenih sedam točaka, kao što nema niti u jednoj od 14 točaka koje je Europska komisija precizno definirala u svom izvješću iz svibnja prošle godine.

Vođenje ovih važnih procesa isključivo je u nadležnosti Vijeća ministara BiH, i po Ustavu i sukladno Odluci Vijeća ministara BiH o mehanizmu koordinacije. Vijeće ministara je u potpunosti reprezentativno tijelo koje odrażava legitimnu zastupljenost i interese svih konstitutivnih naroda i vodećih političkih struktura. Kao takvo, Vijeće ministara mora inicirati i rukovoditi procesima europskih integracija Bosne i Hercegovine.

Osobito cijenim doprinos i angažman Ureda specijalnog predstavnika Europske unije u BiH, kao i jasnu želju za pokretanje svekolikih, a osobito europskih procesa i unutarnjeg dijaloga u Bosni i Hercegovini, iako se kao odgovorni polltičari ne bismo trebali oslanjati na vanjske poticaje već pratiti vlastite inicijative i opredijeljenost.

U tom smislu sam i tijekom posljednjih razgovora s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, zemljom predsjedateljicom Vijećem Evropske unije, uputio iskrenu zamolbu da BiH dobije posebno mjesto na predstojećem summitu lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije.

Također, iskoristio sam priliku informirati ga o razlozima izostanka predstavnika hrvatskog naroda BiH u ad hoc političkoj skupini koju je uspostavilo Predsjedništvo BiH te potvrditi svoje sudjelovanje na predstojećem EPP Zapadni Balkan sastanku koji će se održati 6. svibnja 2020. godine na temu EU perspektiva, a sa sudjelovanjem lidera EU i Zapadnog Balkana.

Koristim ovu prigodu i još jednom potvrditi potpunu spremnost hrvatskih predstavnika u realizaciji zaključaka Europske komisije kroz djelovanje za to nadležnih institucija Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH", navodi Čović u otvorenom pismu.

Opredjeljenje hrvatskih političara za euro-atlantski put BiH je neupitno. Građani Bosne i Hercegovine hrvatske nacionalnosti već su građani EU jer ih većina ima dvojno državljanstvo, odnosno posjeduje i hrvatsku putovnicu. Kao takvi, oni se u svijetu tretiraju kao građani EU. Isto vrijedi i za članstvo u NATO-u. Kako je Republika Hrvatska članica NATO-a, potpuno je logično da hrvatski narod i političari u BiH žele da BiH slijedi put Hrvatske te da i sama postane članicom sjeverno-atlantskog saveza.

U tom svjetlu treba promatrati i posljednje događaje vezane ne odazivanje hrvatskih političkih predstavnika da sudjeluju u radu tzv. ad hoc političke radne skupine. Naime, spomenutu radnu skupinu sazvalo je Predsjedništvo BiH a trebala bi je činiti tri člana Predsjedništva BiH, kolegij Vijeća ministara BiH i kolegiji oba doma državnog parlamenta. Dakle, što se hrvatskih političkih predstavnika tiče, trebali bi je činiti Dragan Čović, Vjekoslav Bevanda i Borjana Krišto.

Cilj ove radne skupine je donošenje dokumenta kao odgovor na 14 točaka iz Mišljenja Europske komisije kako bi se mogao napraviti akcijski plan za približavanje naše zemlje statusu kandidata za Europsku uniju s obzirom na to da je taj put duži period blokiran bez ikakvog napretka.

Hrvatski politički predstavnici potpuno su u pravu što ne žele sudjelovati u toj šaradi. Pored toga što je dvojbeno uopće i samo sastavljanje neke privremene skupine koja treba rješavati pitanja koja su u jasnoj nadležnosti Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH, neprihvatljivo je sudjelovanje hrvatskih političkih predstavnika u bilo čemu gdje je član i drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Sama činjenica da Komšić sjedi na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH govori kako je nemoguće da BiH s postojećim Izbornim zakonom uđe u bilo kakve euro-atlantske integracije jer je jednom od tri konstitutivna naroda onemogućeno biranje svoga političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. K tomu, jasna je tendencija bošnjačkih političkih stranaka da fenomen Komšić spuste i na domove naroda te tako do kraja izguraju Hrvate iz sudjelovanja u vlasti na razinama BiH i FBiH.

Stoga je potez hrvatskih političkih predstavnika da ne sudjeluju u radu ad hoc skupine i više nego dobar potez. Hrvatski narod ih je i birao da se bore za jednakopravnost konstitutivnih naroda, a te jednakopravnosti nema dok je god moguće pojavljivanje fenomena Komšić.

Preduvjet hrvatske politike, odnosno hrvatski minimum, za bilo kakve reforme na bilo kojoj razini u BiH moraju biti izmjene Izbornoga zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Tek tad će BiH imati šansu profunkcionirati, a njeni stanovnici prodisati i napokon početi normalno živjeti.

Sve drugo je najobičnija šarada i zavaravanje kako domaćih tako i međunarodne javnosti.

U cijeloj priči krije se i jedna (ne)vješto postavljena zamka. Naime, da su se hrvatski politički predstavnici odazvali pozivu Predsjedništva, to bi značilo da su se odazvali i Komšićevu pozivu, te bi se time kasnije postojanje fenomena Komšić pokušalo predstaviti kao nešto već prihvaćeno, nešto preko čega su Hrvati kao narod prešli, i što će postati sasvim normalno u budućnosti.

Sjetimo se samo negativnih reakcija hrvatske javnosti kad je tadašnja ministrica obrane BiH Marina Pendeš prošetala s Komšićem ispred postrojenih pripadnika Oružanih snaga BiH. Hrvatska javnost je tad s pravom reagirala jer hrvatska politika niti jednim jedinim činom ne smije prihvatiti postojanje fenomena Komšić.

Bosna i Hercegovina može biti sjajno mjesto za život. No, to još uvijek nije postala jer „ratne naočale“ još uvijek nisu skinute s očiju ogromnog dijela sarajevskih političara i pripadajuće javnosti. Cilj tih politika je „poraziti“ druge narode a ne s njima praviti partnerstva i graditi odnose utemeljene na međusobnom poštovanju i uvažavanju.

Takve politike su porodile fenomen Komšić, koji nije izmišljen kako bi „branio Bosnu“ nego kako bi se preko njega iz političke arene izguralo Hrvate i FBiH pretvorilo u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom, BiH u dvonacionalnu državu.

Zato je danas od presudne važnosti da hrvatska politika ne pogazi načela za koja se zalaže, bez obzira na sve silne pritiske kojima će zbog tog biti izložena. Hrvatski političari odgovaraju narodu koji ih je izabrao, a ne nekakvim međunarodnim birokratima. Danas hrvatski narod od hrvatske politike traži jasne, čvrste i ustrajne poteze koji će vratiti dostojanstvo narodu koji je očuvao cjelovitost ove zemlje i koji je zaslužan što BiH danas uopće i postoji.

Međunarodnim dužnosnicima bi sada bilo najdraže kad bismo svi zaboravili na prevaru koja leži ispod fenomena Komšić, no na to se ne smije pristati.

BiH može imati svijetlu budućnost, ali samo na temeljima međusobnog poštovanja i uvažavanja. Preciznije rečeno, konstitutivni narodi moraju biti ustavno i pravno jednakopravni. Prvi korak ka realizaciji te jednakopravnosti je izmjena Izbornoga zakona BiH na način da se zajamči da jedan narod ne može drugome nametati političke predstavnike.

Sve drugo može čekati, makar i po cijenu potpune propasti BiH.

Novak20 wrote: ↑04/05/2020 22:39 Čovićevo ignoriranje "ad hoc skupine" podržao je Bevanda i HNS sa dodatkom da se ispita nabavka medicinskih ventilatora prije koje je Novalić praktično razvlastio Jelku Milićević.

Gavran Čović nije povjerovao lisici Satleru kada mu je ovaj govorio da kao šampion EU integracija lijepo pjeva. Satler poslije kaže, možemo i bez vas.

OK. Može.

https://hms.ba/necu-sudjelovati-na-sast ... ormiranje/

https://hms.ba/potpora-hrvatskim-predst ... spiratori/

Ovim povodom, zanimljivo je viđenje Jurice Gudelja.

https://www.dnevnik.ba/kolumne/odlucno- ... je-s-bih-i

Opredjeljenje hrvatskih političara za euro-atlantski put BiH je neupitno. Građani Bosne i Hercegovine hrvatske nacionalnosti već su građani EU jer ih većina ima dvojno državljanstvo, odnosno posjeduje i hrvatsku putovnicu. Kao takvi, oni se u svijetu tretiraju kao građani EU. Isto vrijedi i za članstvo u NATO-u. Kako je Republika Hrvatska članica NATO-a, potpuno je logično da hrvatski narod i političari u BiH žele da BiH slijedi put Hrvatske te da i sama postane članicom sjeverno-atlantskog saveza.

U tom svjetlu treba promatrati i posljednje događaje vezane ne odazivanje hrvatskih političkih predstavnika da sudjeluju u radu tzv. ad hoc političke radne skupine. Naime, spomenutu radnu skupinu sazvalo je Predsjedništvo BiH a trebala bi je činiti tri člana Predsjedništva BiH, kolegij Vijeća ministara BiH i kolegiji oba doma državnog parlamenta. Dakle, što se hrvatskih političkih predstavnika tiče, trebali bi je činiti Dragan Čović, Vjekoslav Bevanda i Borjana Krišto.

Cilj ove radne skupine je donošenje dokumenta kao odgovor na 14 točaka iz Mišljenja Europske komisije kako bi se mogao napraviti akcijski plan za približavanje naše zemlje statusu kandidata za Europsku uniju s obzirom na to da je taj put duži period blokiran bez ikakvog napretka.

Hrvatski politički predstavnici potpuno su u pravu što ne žele sudjelovati u toj šaradi. Pored toga što je dvojbeno uopće i samo sastavljanje neke privremene skupine koja treba rješavati pitanja koja su u jasnoj nadležnosti Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH, neprihvatljivo je sudjelovanje hrvatskih političkih predstavnika u bilo čemu gdje je član i drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Sama činjenica da Komšić sjedi na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH govori kako je nemoguće da BiH s postojećim Izbornim zakonom uđe u bilo kakve euro-atlantske integracije jer je jednom od tri konstitutivna naroda onemogućeno biranje svoga političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. K tomu, jasna je tendencija bošnjačkih političkih stranaka da fenomen Komšić spuste i na domove naroda te tako do kraja izguraju Hrvate iz sudjelovanja u vlasti na razinama BiH i FBiH.

Stoga je potez hrvatskih političkih predstavnika da ne sudjeluju u radu ad hoc skupine i više nego dobar potez. Hrvatski narod ih je i birao da se bore za jednakopravnost konstitutivnih naroda, a te jednakopravnosti nema dok je god moguće pojavljivanje fenomena Komšić.

Preduvjet hrvatske politike, odnosno hrvatski minimum, za bilo kakve reforme na bilo kojoj razini u BiH moraju biti izmjene Izbornoga zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Tek tad će BiH imati šansu profunkcionirati, a njeni stanovnici prodisati i napokon početi normalno živjeti.

Sve drugo je najobičnija šarada i zavaravanje kako domaćih tako i međunarodne javnosti.

U cijeloj priči krije se i jedna (ne)vješto postavljena zamka. Naime, da su se hrvatski politički predstavnici odazvali pozivu Predsjedništva, to bi značilo da su se odazvali i Komšićevu pozivu, te bi se time kasnije postojanje fenomena Komšić pokušalo predstaviti kao nešto već prihvaćeno, nešto preko čega su Hrvati kao narod prešli, i što će postati sasvim normalno u budućnosti.

Sjetimo se samo negativnih reakcija hrvatske javnosti kad je tadašnja ministrica obrane BiH Marina Pendeš prošetala s Komšićem ispred postrojenih pripadnika Oružanih snaga BiH. Hrvatska javnost je tad s pravom reagirala jer hrvatska politika niti jednim jedinim činom ne smije prihvatiti postojanje fenomena Komšić.

Bosna i Hercegovina može biti sjajno mjesto za život. No, to još uvijek nije postala jer „ratne naočale“ još uvijek nisu skinute s očiju ogromnog dijela sarajevskih političara i pripadajuće javnosti. Cilj tih politika je „poraziti“ druge narode a ne s njima praviti partnerstva i graditi odnose utemeljene na međusobnom poštovanju i uvažavanju.

Takve politike su porodile fenomen Komšić, koji nije izmišljen kako bi „branio Bosnu“ nego kako bi se preko njega iz političke arene izguralo Hrvate i FBiH pretvorilo u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom, BiH u dvonacionalnu državu.

Zato je danas od presudne važnosti da hrvatska politika ne pogazi načela za koja se zalaže, bez obzira na sve silne pritiske kojima će zbog tog biti izložena. Hrvatski političari odgovaraju narodu koji ih je izabrao, a ne nekakvim međunarodnim birokratima. Danas hrvatski narod od hrvatske politike traži jasne, čvrste i ustrajne poteze koji će vratiti dostojanstvo narodu koji je očuvao cjelovitost ove zemlje i koji je zaslužan što BiH danas uopće i postoji.

Međunarodnim dužnosnicima bi sada bilo najdraže kad bismo svi zaboravili na prevaru koja leži ispod fenomena Komšić, no na to se ne smije pristati.

BiH može imati svijetlu budućnost, ali samo na temeljima međusobnog poštovanja i uvažavanja. Preciznije rečeno, konstitutivni narodi moraju biti ustavno i pravno jednakopravni. Prvi korak ka realizaciji te jednakopravnosti je izmjena Izbornoga zakona BiH na način da se zajamči da jedan narod ne može drugome nametati političke predstavnike.

Sve drugo može čekati, makar i po cijenu potpune propasti BiH.

palermo wrote: ↑04/05/2020 23:13

Novak20 wrote: ↑04/05/2020 22:39 Čovićevo ignoriranje "ad hoc skupine" podržao je Bevanda i HNS sa dodatkom da se ispita nabavka medicinskih ventilatora prije koje je Novalić praktično razvlastio Jelku Milićević.

Gavran Čović nije povjerovao lisici Satleru kada mu je ovaj govorio da kao šampion EU integracija lijepo pjeva. Satler poslije kaže, možemo i bez vas.

OK. Može.

https://hms.ba/necu-sudjelovati-na-sast ... ormiranje/

https://hms.ba/potpora-hrvatskim-predst ... spiratori/

Ovim povodom, zanimljivo je viđenje Jurice Gudelja.

https://www.dnevnik.ba/kolumne/odlucno- ... je-s-bih-i

Opredjeljenje hrvatskih političara za euro-atlantski put BiH je neupitno. Građani Bosne i Hercegovine hrvatske nacionalnosti već su građani EU jer ih većina ima dvojno državljanstvo, odnosno posjeduje i hrvatsku putovnicu. Kao takvi, oni se u svijetu tretiraju kao građani EU. Isto vrijedi i za članstvo u NATO-u. Kako je Republika Hrvatska članica NATO-a, potpuno je logično da hrvatski narod i političari u BiH žele da BiH slijedi put Hrvatske te da i sama postane članicom sjeverno-atlantskog saveza.

U tom svjetlu treba promatrati i posljednje događaje vezane ne odazivanje hrvatskih političkih predstavnika da sudjeluju u radu tzv. ad hoc političke radne skupine. Naime, spomenutu radnu skupinu sazvalo je Predsjedništvo BiH a trebala bi je činiti tri člana Predsjedništva BiH, kolegij Vijeća ministara BiH i kolegiji oba doma državnog parlamenta. Dakle, što se hrvatskih političkih predstavnika tiče, trebali bi je činiti Dragan Čović, Vjekoslav Bevanda i Borjana Krišto.

Cilj ove radne skupine je donošenje dokumenta kao odgovor na 14 točaka iz Mišljenja Europske komisije kako bi se mogao napraviti akcijski plan za približavanje naše zemlje statusu kandidata za Europsku uniju s obzirom na to da je taj put duži period blokiran bez ikakvog napretka.

Hrvatski politički predstavnici potpuno su u pravu što ne žele sudjelovati u toj šaradi. Pored toga što je dvojbeno uopće i samo sastavljanje neke privremene skupine koja treba rješavati pitanja koja su u jasnoj nadležnosti Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH, neprihvatljivo je sudjelovanje hrvatskih političkih predstavnika u bilo čemu gdje je član i drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Sama činjenica da Komšić sjedi na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH govori kako je nemoguće da BiH s postojećim Izbornim zakonom uđe u bilo kakve euro-atlantske integracije jer je jednom od tri konstitutivna naroda onemogućeno biranje svoga političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. K tomu, jasna je tendencija bošnjačkih političkih stranaka da fenomen Komšić spuste i na domove naroda te tako do kraja izguraju Hrvate iz sudjelovanja u vlasti na razinama BiH i FBiH.

Stoga je potez hrvatskih političkih predstavnika da ne sudjeluju u radu ad hoc skupine i više nego dobar potez. Hrvatski narod ih je i birao da se bore za jednakopravnost konstitutivnih naroda, a te jednakopravnosti nema dok je god moguće pojavljivanje fenomena Komšić.

Preduvjet hrvatske politike, odnosno hrvatski minimum, za bilo kakve reforme na bilo kojoj razini u BiH moraju biti izmjene Izbornoga zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Tek tad će BiH imati šansu profunkcionirati, a njeni stanovnici prodisati i napokon početi normalno živjeti.

Sve drugo je najobičnija šarada i zavaravanje kako domaćih tako i međunarodne javnosti.

U cijeloj priči krije se i jedna (ne)vješto postavljena zamka. Naime, da su se hrvatski politički predstavnici odazvali pozivu Predsjedništva, to bi značilo da su se odazvali i Komšićevu pozivu, te bi se time kasnije postojanje fenomena Komšić pokušalo predstaviti kao nešto već prihvaćeno, nešto preko čega su Hrvati kao narod prešli, i što će postati sasvim normalno u budućnosti.

Sjetimo se samo negativnih reakcija hrvatske javnosti kad je tadašnja ministrica obrane BiH Marina Pendeš prošetala s Komšićem ispred postrojenih pripadnika Oružanih snaga BiH. Hrvatska javnost je tad s pravom reagirala jer hrvatska politika niti jednim jedinim činom ne smije prihvatiti postojanje fenomena Komšić.

Bosna i Hercegovina može biti sjajno mjesto za život. No, to još uvijek nije postala jer „ratne naočale“ još uvijek nisu skinute s očiju ogromnog dijela sarajevskih političara i pripadajuće javnosti. Cilj tih politika je „poraziti“ druge narode a ne s njima praviti partnerstva i graditi odnose utemeljene na međusobnom poštovanju i uvažavanju.

Takve politike su porodile fenomen Komšić, koji nije izmišljen kako bi „branio Bosnu“ nego kako bi se preko njega iz političke arene izguralo Hrvate i FBiH pretvorilo u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom, BiH u dvonacionalnu državu.

Zato je danas od presudne važnosti da hrvatska politika ne pogazi načela za koja se zalaže, bez obzira na sve silne pritiske kojima će zbog tog biti izložena. Hrvatski političari odgovaraju narodu koji ih je izabrao, a ne nekakvim međunarodnim birokratima. Danas hrvatski narod od hrvatske politike traži jasne, čvrste i ustrajne poteze koji će vratiti dostojanstvo narodu koji je očuvao cjelovitost ove zemlje i koji je zaslužan što BiH danas uopće i postoji.

Međunarodnim dužnosnicima bi sada bilo najdraže kad bismo svi zaboravili na prevaru koja leži ispod fenomena Komšić, no na to se ne smije pristati.

BiH može imati svijetlu budućnost, ali samo na temeljima međusobnog poštovanja i uvažavanja. Preciznije rečeno, konstitutivni narodi moraju biti ustavno i pravno jednakopravni. Prvi korak ka realizaciji te jednakopravnosti je izmjena Izbornoga zakona BiH na način da se zajamči da jedan narod ne može drugome nametati političke predstavnike.

Sve drugo može čekati, makar i po cijenu potpune propasti BiH.

nije mi bas jasno zbog cega je i sta je zanimljivo u ovom.tekstu ????