45cents wrote:Jeste, ali kako doći u poziciju da se usvoji takav zakon?
Koji su to izborni rezultati koji će popuniti skupštinske klupe na bitno drugačiji način - da Kolaicija "Rigida Totale" ima manji broj glasova od onih koji žele promjenu rigidne prakse?
Ostao sam ti duzan odgovor na ovo pitanje.
Zahtjevi za promjene su obicno previse siroki i politicka elita nema nikakvih problema da ih razvodni.
Od necega se mora poceti.
Da malo pogledamo interesne "grupe":
1. Studenti? 1968. god. je davno prosla, uvedene su nove vrijednosti u kapitalisticki sistem, a granice su se otvorile. Ova grupa, izuzeci potvrdjuju pravilo, ne moze biti nosilac nikakvih promjena.
2. Nezaposleni? Nezaposleni ni do sada nisi mogli biti nosilac nikakvih promjena pa je iluzorno misliti, da bez poticaja sa strane, ova grupa moze sama uraditi bilo sta.
3. Penzioneri? Ne znam sta ce ova grupa uopste na listi.
4. Radnici u privatnim preduzecima? Ponovo, bez poticaja izvana, odnosno najdirektnije ugrozenosti, ova grupa ne moze biti uzeta u obzir.
Sta ostaje?
- Frakcija u SDA, tesanjski klan npr.? Direktna ugorzenost njihovih interesa gdje oni vide vlastiti interes u ravnomjernijoj raspodjeli vlasti?
- Ujedinjena ljevica? Kompromitacija "malih diktatora" ala Lagumdzija i ujedinjenje onih koji zele komad kolaca za sebe?
- Frakcija u borackim/invalidskim organizacijama? Oni koji nisu hajrovali u raspodjeli mjesta za SDA-ovske profesionalne demonstrante i portparole?
- Sindikati po uzoru na americke?
Pritisak se mora vrsiti, a za to cak nije ni potrebna parlamentarna vecina. Vlast se najvise boji budjenja ucmalih i dokonih prola.
Kada se vrsi pritisak, mora se traziti minimalan broj stvari da bi se nesto moglo izvesti do kraja. Sve ostalo poput "sve ih pobit", "sve ih srusit", "hebat ima nanu", "150 maraka klix pomoci", SDA-ovska vlast voli i dozivljava ekstazu kada cuje ovakve zahtjeve.