Danas, potpuno neplanirano, upio sam zavrsiti jedan ozbiljan i opasan posao na placu.
Naime, tokom gradnje temelja, nisam dao da se rusi jedno pristojno veliko stablo bagrema, koje se nalazilo tik uz (tada buducu) verandu i krov). Nisam vodio racuna da će on vremenom, a nakon sto ostatak sume prorijedim, prosto izdžikljati, buknuti..
To se i desilo-narastao je do neke visine cca 12-14 m, sa vrlo ruznom krošnjom-tri debele grane, od kojih se jedna usukala i nagnula prema krovu, ostale dvije- kako tako.
Proljetos i ljetos bili neki neki veliki vjetrovi, žestoko ljuuljaju tu krošnju, a sve prema krovu. Ako pukne, a puknuće kad tad, ode krov u 3 lijepe... i ja kreten, konacno shvatim koju sam gresku napravio i da se bagrem mora rusiti...
Rusiti, da, ali kako? Stablo je "ciste" visine nekih 7,5-8 m, pa tek onda kreće ta "troglava aždaja" od krošnje. Kontaktirao sam jednog čovjeka koji se bavi takvim zeznutim rezanjem- alpinistički fazon- veze se užadima, popne do vrha, nekako veže granu koju siječe tako da ona bezbjedno blebne.. ali nikako nismo uspjeli uskladiti termine.
Imam španere, gurtne, užad, odlične bezbjedne 3-krake lotre do 7,5 m bezbjedne visine, ali ne smijem sam, frka mi.
I tako, zovnem jednog prijatelja s kojim od ranije dumam oko tog bagrema, on dodje i krenemo mi skontavati, kao nesto pametovati.
Bogami, na kraju smo i "Ispametovali"- na smjenu smo se penjali na lotre, napravili v rez motorkom, neopisivo je tesko bilo, sama motorka je teska 5 kg, a neki vjetrić ljulja i stablo i krošnju. Tu ružnu granu smo vezali i napeli španerom, pa onda, opet na smjenu- pravili kontra rez, ali malom ručnom pilom. Rez- dva, cuje se pucketanje, brzo silazi, otpustaj i zatezi spaner...Ta kritična grana je na svu srecu pala tačno tamo gdje smo i zamislili- u šumu, bez ikakvih oštećenja krova, oluka...Ostatak krošnje je bilo lako odrezati.
Na kraju, kada je sve bilo na zemlji, niko ne bi rekao kako je gadno i opasno bilo.
Evo par sličica, izgleda bezazleno, ali nije bilo, nimalo:
Suma sumarum- biće nešto i ogreva...
.
