Politika Hrvata u BiH, folovi, autogolovi, alternative...

[spreca]

dupli

[Hafis]

Puste želje. Nagodit će se oni ipak na kraju. Ovo je samo pokazivanje mišića.
Para je velika a pada iz have, netko će je nekada vratiti, oni neće.. Ako nisu u stanju 30% čitavog iznosa razdijeliti u svoje džepove, nek' s kanu politike

[Novak20]

A ima logike da tri rudnika u ZDK duguju zdravstvu preko 100 milijuna KM ? Da ne nabrajam druge firme. Oni ne plaćaju zdravstvu, a meni se pravom-zdravom uredno skida cca šest stoja svaki mjesec i tako godinama.

Nema!
I sta sad?

Ništa.

Krivične prijave ministru energetike i rudarstva pa naniže do menagmenta, prekršajne prijave svaki mjesec svim onima koji ne uplaćuju, a dijele plaće.

[Hafis]

Legla lova u trezor

[Novak20]

Legla lova u trezor

Meni ni iz džepa ni u džep.

[video]

Sto u konacnici znaci to da ce pokupiti sve ridjobradi, on i ne izlazi iz trezora.

[Novak20]

Da Reuf ne proglasi g. Lovrenovića domobranskim talibanom, ne bi HMS ni objavio ovaj intervju.

Hrvati u BiH nisu se izborili za nacionalnu slobodu i identitet; više nitko ne zna što Hrvati hoće

https://hms.ba/hrvati-u-bih-nisu-se-izb ... vati-hoce/

Inače, tu veliku Jukićevu godišnjicu 2018. godine zabilježio nije nitko, niti je itko tim povodom Jukiću posvetio kakav simpozij, tematski skup, medijsku pažnju. Ni bosanska akademija znanosti, kojoj je bio preteča, ni hrvatska kulturna i znanstvena javnost, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj – za njih taj čovjek i njegovo djelo ne znače ništa. Zaklinjati se politički u svoju nacionalnu kulturu, svoju povijest i u svoj kulturni identitet, a ne imati pojma ni o jednomu ni o drugomu ni o trećemu – tipično bosanski i tipično hrvatski.

VL: Jedan ste od pozvanijih da govorite o hrvatskom identitetu u BiH. Što smo mi ovdje u ovoj zemlji – Hrvati u BiH, bosanskohercegovački Hrvati ili smo, jednostavno, samo Hrvati? Može li se uopće govoriti o identitetu jednoga naroda na ovakav način jer smo svi skrojeni od više identiteta.

LOVRENOVIĆ: Zar nije začudno, bolje reći smiješno, da se o tim gramatičko-stilističkim formulacijama sporimo kao o pitanjima života i smrti još i danas, kada su se – kako se kaže – Hrvati izborili za svoju nacionalnu slobodu i pravo na identitet? Očito je da se nisu izborili, jer se nisu izborili prije svega za puno kritičko znanje i svijest o sebi, pa onda infantilno za sve svoje probleme terete druge. I trajat će to tako, po socijalno-demografskim trendovima sudeći, sve do posljednjega Hrvata u Bosni. U Hercegovini možda ne, ali skeptično se pitam kakvo i koliko će to biti hrvatstvo – neka zaturena komunalna i kampanilistička zajednica, politički irelevantna, kulturno važna jedino sama sebi.

Biti Hrvatom na bosanskohercegovački način, sa svim implikacijama koje to sadrži – to je trebao biti ključni identitetni „projekt“ hrvatske kulturne politike u Bosni i Hercegovini. No, takve politike nikada nije bilo, niti je ikada bilo svijesti o njezinoj vitalnoj važnosti. Da je hrvatska kulturna, povijesna, jezična, pa onda i politička stvarnost – sve ono, dakle, što oblikuje i stalno preoblikuje identitet jedne zajednice – obilježena izrazitim višeglasjem, višeobličjem, to je činjenica vidljiva „golim okom“, a ja sam o njoj u zadnjih tridesetak godina ispisao mnoge stranice. A da su Hrvati jedan narod bez obzira na državnu granicu (između Hrvatske i BiH), to je ideološka floskula kojom se u kulturnoidentitetnom smislu ne rješava ništa, nego se samo povećava pometnja. Politika koja hoće da živu stvarnost naroda prekroji po toj ideologiji – dakle, politika koju HDZ BiH kao slijepac vodi od samoga početka i ne odustaje od nje već trideset godina – nema drugih sredstava na raspolaganju osim nasilja, programskoga i mentalnog. Nasilja nad vlastitim narodom, kojemu se najgrubljim sredstvima ideološke falsifikacije oduzimaju sadržaji njegove bosanskohercegovačke identitetne „duše“. Pa onda taj narod mora da, kao hrvatskim, piše i govori jezikom koji mu je standardiziran daleko i mimo njegovih izvornih, duboko baštinjenih govornojezičnih osobina. Pa onda, recimo, učenici u jajačkoj osnovnoj školi programski uče zemljopis države Hrvatske a ne Bosne i Hercegovine, čak ni zavičajnog Jajca, grada koji je važan marker u razmjerama evropske povijesti i kao bosanski i kao hrvatski. Itd. To vam nije ništa drugo, nego unutarhrvatski kulturni i politički unitarizam, jednako štetan i zatoran kao nekada jugoslavenski i srpski, kao sada bosansko-bošnjački. Ta pogubna težnja za svođenjem na jedinstvo, na jedno… Da se poigram teološkim argumentom: kršćanski monoteizam čak ni Tvorca, Najviše Biće, ne zamišlja kao monolitno jedno, nego ga utraja.

VL: Kakva je, po vašem mišljenju, zapravo budućnost BiH? Je li moguće vratiti povjerenje među narodima koji su već gotovo tri desetljeća zaraženi virusom nacionalizma za koji još nije pronađeno odgovarajuće cjepivo?

LOVRENOVIĆ: Zgodna Vam je ta aktualna metafora s virusom i cjepivom. Nažalost, takve metafore iz biosfere ne funkcioniraju u svijetu politike. Nacionalizam u Bosni i Hercegovini nije stvar virusa ni zaraze, nego politička pojava sa svojim uzrocima i kontekstima, i to ne tri desetljeća, nego mnogo duže i dublje. Povjerenje među narodima se ne može vratiti, može se samo graditi, i to ne kao „povjerenje“, nego kao zdrava politika „čistih računa“. U Bosni i Hercegovini kakva je stvorena Vašingtonskim i Dejtonskim sporazumom takvu politiku nije moguće očekivati, jer je država sistemski ustrojena kao trajni provizorij na rubu političke opstojnosti. Nitko iz trokuta ratnih rivala nije ostvario svoj cilj: Srbi nisu ostali „svi u jednoj državi“, Bošnjaci nisu stekli cjelovitu i nepodijeljenu BiH, Hrvati… Hm, što ono zapravo bijaše njihov cilj? Sjedinjenje s „maticom Hrvatskom“ o kojemu su opijeno banasali na sastanku kod Tuđmana u lipnju 1991. na čelu s Darijom Kordićem? Cjelovita Bosna i Hercegovina za kakvu su glasali na referendumu 1992? Banovina Hrvatska iz 1939, „čime bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina“, kako je Tuđman fantazirao pred novinarima uoči rata u BiH? Ili nešto peto, sedmo, deveto, što nikada nije jasno izrečeno ni artikulirano, pa je rezultat to da danas više nitko ni ne zna „što Hrvati hoće“. Oni sami najmanje. Eto, to vam je facit hrvatske politike od osnivanja HDZ-a BiH, kao zagrebačke filijale, u kolovozu godine 1990. pa sve do danas. Nikada ta firma nije imala ništa ni nalik na vlastitu pamet, viziju, program, nikada ni jednu jedinu glavu koja bi znala promišljati i politički artikulirati svu specifičnost položaja ovoga naroda u ovoj zemlji. Jedini koji je možda bio dorastao tom poslu, bijaše Vitomir Lukić, ali njega je smrt rano odnijela pa nije stigao ni da se čestito razočara, kamoli da nešto napravi.

Kakva može biti budućnost Bosne i Hercegovine, podijeljene na dva potpuno nesukladna dijela – Republiku Srpsku i Federaciju. Onoj prvoj dano je da bude po svemu osim po međunarodnopravnom statusu klasična mononacionalna država, k tomu legalno i legitimno povezana tisućom vitalnih veza s državom Srbijom. Ova druga poprište je grčevite borbe dviju nacionalnih politika, bošnjačke i hrvatske, pri čemu je hrvatskoj kao sredstvo preostala još samo tanahna apstrakcija tzv. konstitutivnosti. Nije, zato, ni čudno ni slučajno da je s isturenih borbenih položaja bošnjačke politike, koju predvodi Željko Komšić sa svojim umnim jurišnim savjetnicima, krenuo pohod za osporavanje i ukidanje te ustavnopolitičke kategorije. Ponekad zamišljam kako bi izgledao politički pejzaž BiH i Federacije bez prava konstitutivnosti. Srbima u Republici Srpskoj i Bošnjacima u Federaciji bile bi uklonjene posljednje prepreke u postizanju potpune dominacije. Hrvati bi na nivou BiH i Federacije praktično izgubili mogućnost sudjelovanja u odlučivanju, a kao politički faktor ostali bi tek u onih nekoliko lokalnih sredina u kojima su većinski element. U drugim sredinama služili bi kao test za obzirnost i merhamet većinaca. Kolateralni efekt takve situacije bio bi i to, da bi prestala bilo kakva potreba za postojanjem nacionalne stranke, pogotovo „stožerne“, i cijele njezine personalne, interesn-profitne piramide i infrastrukture. A narod bi ostao, onoliki koliki jest, i ondje gdje jest – poiznaraseljen i smanjen nakon silno uspješne tridesetgodišnje vladavine HDZ-a – da se snalazi kako zna i umije, kao i uvijek u dosadašnjoj povijesti. Makar zvučalo cinično, zapitajte se: što je bolje?

VL: S tim u vezi, nekako je u drugi plan pala i priča o tzv. trećem entitetu. Kome je ta priča uistinu najviše i odgovarala?

LOVRENOVIĆ: Kao i u svemu drugome, HDZ se mutnim, nedorečenim i nedomišljenim aluzijama o trećem entitetu služio samo kao lažnim kartama u mučnoj kartaškoj igri beskonačnoga nadmudrivanja i iscrpljivanja s Bošnjacima, a sve je to imalo samo jedan cilj: učvršćivanje HDZ-a i njegovoga čelništva kao nezamjenljivoga faktora na političkoj sceni. Najbolje su sami hadezeovci znali kako je to „prazna puška“, potpuno neostvariv cilj, ni od koga podržan i priznat. O njegovoj štetnosti po Hrvate ne treba ni govoriti, jer je sve toliko puta rečeno. S druge strane, treći entitet korisno je služio bošnjačkim i „probosanskim“ političarima da njime, kao tobože ozbiljnim i realnim HDZ-ovim ciljem, diskreditiraju Hrvate i da njime vlastitu javnost plaše kao djecu babarogom: „bjež’te, eto trećeg entiteta“!

VL: Budući da ovaj razgovor vodimo za hrvatske dnevne novine, ne mogu Vas ne upitati i za odnos Republike Hrvatske prema BiH, a napose prema ovdašnjim Hrvatima. U prošlosti ste bili žestoki kritičar hrvatske državne politike.

LOVRENOVIĆ: Davno sam napisao i više puta ponovio: samo je jedanput politika Zagreba prema BiH i Hrvatima u njoj bila aktivna i konkretno angažirana. Bila je to Tuđmanova politika, i bila je katastrofalna. Svaka kasnija bila je – nikakva, a s razdobljem Kolinde Grabar Kitarović, Karamarka i nakon njega Plenkovića pala je na ništicu, i to ne bilo kakvu, nego na – negativnu nulu.
/

[BAK-eV]

Da Reuf ne proglasi g. Lovrenovića domobranskim talibanom, ne bi HMS ni objavio ovaj intervju.

Hrvati u BiH nisu se izborili za nacionalnu slobodu i identitet; više nitko ne zna što Hrvati hoće

Postavlja se pitanje, kako to utvrditi, sta Hrvati hoce.
Jedini odgovor za sada jeste politika HDZ-a jer su je izabrali a to je treci entitet s pravom na otcjepljenje.

Mislim isto to hoce i Bosnjaci u Sandzaku ali posto ih je malo ne ide.

Inace sadasnje uredjenje je rezultat hrvatske politike.
Da se 1994 u Washingtonu nije inzistiralo na entitetu Federacija i kantonima (gdje se teritorijalno uvelo preglasavanje a ne konsenzus), vec da se vrtilo na republicko uredjenje, danas bi svima bila bolje.

[BAK-eV]

Da Reuf ne proglasi g. Lovrenovića domobranskim talibanom, ne bi HMS ni objavio ovaj intervju.

Hrvati u BiH nisu se izborili za nacionalnu slobodu i identitet; više nitko ne zna što Hrvati hoće

Postavlja se pitanje, kako to utvrditi, sta Hrvati hoce.
Jedini odgovor za sada jeste politika HDZ-a jer su je izabrali a to je treci entitet s pravom na otcjepljenje.

Mislim isto to hoce i Bosnjaci u Sandzaku ali posto ih je malo ne ide.

Inace sadasnje uredjenje je rezultat hrvatske politike.
Da se 1994 u Washingtonu nije inzistiralo na entitetu Federacija i kantonima (gdje se teritorijalno uvelo preglasavanje a ne konsenzus), vec da se vrtilo na republicko uredjenje, danas bi svima bila bolje.

[Škobo Habu]

Da Reuf ne proglasi g. Lovrenovića domobranskim talibanom, ne bi HMS ni objavio ovaj intervju.

Glasilo HDZ BiH pravi zaokret i daje pravo glasa nekadašnjim "Alijinim Hrvatima"?

Šta je sljedeće? Kakav feljton Ive Komšića?

Na hajr.

[Novak20]

Čisto sumnjam. Velika je razlika između Ive i Ivana.

Ivo Komšić je vrata kod Hrvata davno zalupio guzicom otvorenim i aktivnim služenjem Izetbegovićima i interesima bošnjačke politike nauštrb hrvatske i građanske (najnovije kroz osnivanje SPiD) vizije BiH, a Ivan Lovrenović je uvijek bio svoj u misli i kritiziranju onoga što je negativno u/po BiH bez obzira sviđalo se to nekom ili ne i bez ambicije da se bavi politikom na način kako to Ivo radi.

Tako je to i u ovome intervjuu koji si, nadam se, pročitao od a - ž.

[Škobo Habu]

Čisto sumnjam. Velika je razlika između Ive i Ivana.

Ivo Komšić je vrata kod Hrvata davno zalupio guzicom otvorenim i aktivnim služenjem Izetbegovićima i interesima bošnjačke politike nauštrb hrvatske i građanske (najnovije kroz osnivanje SPiD) vizije BiH, a Ivan Lovrenović je uvijek bio svoj u misli i kritiziranju onoga što je negativno u/po BiH bez obzira sviđalo se to nekom ili ne i bez ambicije da se bavi politikom na način kako to Ivo radi.

Tako je to i u ovome intervjuu koji si, nadam se, pročitao od a - ž.

Ivo Komšić je političar koji nije htio da pristane na politiku Mate Bobana, poglavito to. Namjerno izostavljaš tu činjenicu.

Ivan Lovrenović je bio jedan od najgrlatijih intelektualaca u kritici Tuđmana i Bobana.

Riječ je o suborcima iz rata devedesetih. Njihov put se razilazi tek nakon izbora Komšića, kada Lovrenović otvoreno kritikuje komšićevsku građansku politiku.

[Point.]

Jesu li legitimni Ivo i Ivan?

[Novak20]

SDA je pričala da novac MMF treba prije svega RS, a onda je sa Biserom Turković i drugim bošnjačkim ministrima u VM BiH blokirala raspodjelu novca. Jučer su prozivali Bevandu da opstruira povlaćenje i raspodjelu novca pa se stekao dojam da novac treba i F BiH, a možda i SDA koja je to sve preko Bisere lijepo stopirala da optuži Bevandu.

Prosto ne mogu da vjerujem. HDZ odgovorio "partnerima" iz SDA vezano za blokadu novca od MMF.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/saga-o- ... /200428050

MMF je na račun Centralne banke prebacio 330 miliona eura kredita koje je BiH dobila. Međutim novac još nikada nije podijeljen zbog neslaganja na relaciji SDA-HDZ o načinu raspodjele, odnosno o uključivanju kantona u sistem odlučivanja. Državni ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ) još nije potpisao notu o povlačenju novca s računa.
Zbog nepostojanja dogovora u Vijeću ministara saga o povlačenju i korištenju novca je nastavljena, a sada je HDZ poslao novu poruku SDA.

"Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine osuđuje zapaljivu retoriku i političku neodgovornost Stranke demokratske akcije te poziva na prestanak uvredljivih i neutemeljenih optužbi na račun ministra finansija i riznice Bosne i Hercegovine i zamjenika predsjedatelja Vijeća ministara Vjekoslava Bevandu. Dok je Bosna i Hercegovina suočena sa socio-ekonomskim, zdravstvenim i sigurnosnim izazovima, jednostrana politika i politika centralizacije moći i sredstava političkog Sarajeva je, nažalost, opredijeljena za poticanje bespotrebnih političkih sukoba na temelju provokacija i destabilizacije za kratkoročnu političku dobit", navodi se u saopćenju.

Poručuju da djelovanje koje ne poštuje temeljne odrednice Bosne i Hercegovine nikada nije bilo niti će biti ispravno za BiH.

"Pozivamo ministre iz reda SDA, koji ne žele podržati odluku Vijeća ministara, na suzdržavanje od pozivanja na vaninstitucionalna rješenja, kao i na suzdržavanje od pozivanja na djelovanje izvan okvira zakona i Ustava. Optuživati političke partnere u vlasti za opstrukcije koje ministri SDA sami provode ozbiljno je narušavanje politike dijaloga, koja je prijeko potrebna za što brži izlazak iz trenutne krize i nastavak na radu ka evropskoj BiH", istakli su iz HDZ-a.

[Point.]

Malo o jadnoj hrvatskoj ugrozbi.

Kako su deklarirani Jugoslaveni postali ugroženi Hrvati? Zbog čega su preko noći prestali navijati za klubove u koje su se zaklinjali, prestali se potpisivati ćirilicom ili pak zaboravili da su obnašali najviše funkcije u državi u kojoj su bili „ugroženi“, tema je o kojoj se danima može raspravljati. Kako je lider HDZ-a BiH od deklariranog Jugoslavena koji se potpisivao ćirilicom postao veliki Hrvat i vjernik, a nakon toga i rekorder koji već 17 godina ima apsolutnu vlast u svojim rukama na svim političkim razinama u državi, mnogima je enigma.

Niti njegov intimus, prebjeg i osnivač HDZ-a 1990., pa „povratnik u djelo“ u redove apsurdne organizacije HNS, nije ništa bolji.

Dapače, saborski zastupnik, Božo Ljubić, iz sela Uzarići kraj Širokog Brijega, stigao u Sarajevo na specijalizaciju, nakon koje je 1985. godine i doktorirao u Sarajevu i dobio posao na Klinici za ortopediju, iako je bio sudionik Hrvatskog proljeća.

Šefom Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu Ljubić je imenovan 1992. godine.

Istom tom Ljubiću, kao „ugroženom“ Hrvatu, „bez nacionalnih prava“, bivša država je omogućila specijalističku stipentiju u Sjedinjenim Američkim Državama.

Dakle, Ljubić je kao „ugroženi“ Hrvat bio na poziciji koju danas obnaša Sebija Izetbegović, što još jednom dokazuje da sve teorije o ugroženosti padaju u vodu.

Veliki i neponovljivi Željko Malnar još je prije 20 godina plastično raskrinkao velike Hrvate koji su nakon 90-ih godina izmigoljili iz mišjih rupa.

[Kolinda]

Malo o jadnoj hrvatskoj ugrozbi.

Kako su deklarirani Jugoslaveni postali ugroženi Hrvati? Zbog čega su preko noći prestali navijati za klubove u koje su se zaklinjali, prestali se potpisivati ćirilicom ili pak zaboravili da su obnašali najviše funkcije u državi u kojoj su bili „ugroženi“, tema je o kojoj se danima može raspravljati. Kako je lider HDZ-a BiH od deklariranog Jugoslavena koji se potpisivao ćirilicom postao veliki Hrvat i vjernik, a nakon toga i rekorder koji već 17 godina ima apsolutnu vlast u svojim rukama na svim političkim razinama u državi, mnogima je enigma.

Niti njegov intimus, prebjeg i osnivač HDZ-a 1990., pa „povratnik u djelo“ u redove apsurdne organizacije HNS, nije ništa bolji.

Dapače, saborski zastupnik, Božo Ljubić, iz sela Uzarići kraj Širokog Brijega, stigao u Sarajevo na specijalizaciju, nakon koje je 1985. godine i doktorirao u Sarajevu i dobio posao na Klinici za ortopediju, iako je bio sudionik Hrvatskog proljeća.

Šefom Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu Ljubić je imenovan 1992. godine.

Istom tom Ljubiću, kao „ugroženom“ Hrvatu, „bez nacionalnih prava“, bivša država je omogućila specijalističku stipentiju u Sjedinjenim Američkim Državama.

Dakle, Ljubić je kao „ugroženi“ Hrvat bio na poziciji koju danas obnaša Sebija Izetbegović, što još jednom dokazuje da sve teorije o ugroženosti padaju u vodu.

Veliki i neponovljivi Željko Malnar još je prije 20 godina plastično raskrinkao velike Hrvate koji su nakon 90-ih godina izmigoljili iz mišjih rupa.

Vauuuu, je li kupovao respiratore iz Kine kojim slučajem, deder proguglaj malo

[Novak20]

Veliki i neponovljivi Željko Malnar još je prije 20 godina plastično raskrinkao velike Hrvate koji su nakon 90-ih godina izmigoljili iz mišjih rupa.

Vauuuu, je li kupovao respiratore iz Kine kojim slučajem, deder proguglaj malo

Goebbels je vješto koristio miševe, štakore i njihove rupe da ih usporedi sa Jevrejima. Do čega je to dovelo, znamo svi.

Osim što se dehumaniziraju Hrvati, skreće se pažnja sa lopovluka i otimanja para svih nas.

[Point.]

Vauuuu, je li kupovao respiratore iz Kine kojim slučajem, deder proguglaj malo

Goebbels je vješto koristio miševe, štakore i njihove rupe da ih usporedi sa Jevrejima. Do čega je to dovelo, znamo svi.

Osim što se dehumaniziraju Hrvati, skreće se pažnja sa lopovluka i otimanja para svih nas.

Ovaj post je čist primjer hrvatske nazovi ugrozbe. Nije dehumanizacija reći da su i Božo i Draganče bili veliki jugosi, koji su bili na finim pozicijama u bivšoj državi a sada se prave veliki Hrvati koji su se borili jel u tamnici naroda za ugrožena hrvatska prava. Što bi jedan od članova Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda rekao, ma hajte molim vas.

[spreca]

Malo o jadnoj hrvatskoj ugrozbi.

Kako su deklarirani Jugoslaveni postali ugroženi Hrvati? Zbog čega su preko noći prestali navijati za klubove u koje su se zaklinjali, prestali se potpisivati ćirilicom ili pak zaboravili da su obnašali najviše funkcije u državi u kojoj su bili „ugroženi“, tema je o kojoj se danima može raspravljati. Kako je lider HDZ-a BiH od deklariranog Jugoslavena koji se potpisivao ćirilicom postao veliki Hrvat i vjernik, a nakon toga i rekorder koji već 17 godina ima apsolutnu vlast u svojim rukama na svim političkim razinama u državi, mnogima je enigma.

Niti njegov intimus, prebjeg i osnivač HDZ-a 1990., pa „povratnik u djelo“ u redove apsurdne organizacije HNS, nije ništa bolji.

Dapače, saborski zastupnik, Božo Ljubić, iz sela Uzarići kraj Širokog Brijega, stigao u Sarajevo na specijalizaciju, nakon koje je 1985. godine i doktorirao u Sarajevu i dobio posao na Klinici za ortopediju, iako je bio sudionik Hrvatskog proljeća.

Šefom Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu Ljubić je imenovan 1992. godine.

Istom tom Ljubiću, kao „ugroženom“ Hrvatu, „bez nacionalnih prava“, bivša država je omogućila specijalističku stipentiju u Sjedinjenim Američkim Državama.

Dakle, Ljubić je kao „ugroženi“ Hrvat bio na poziciji koju danas obnaša Sebija Izetbegović, što još jednom dokazuje da sve teorije o ugroženosti padaju u vodu.

Veliki i neponovljivi Željko Malnar još je prije 20 godina plastično raskrinkao velike Hrvate koji su nakon 90-ih godina izmigoljili iz mišjih rupa.

Vauuuu, je li kupovao respiratore iz Kine kojim slučajem, deder proguglaj malo

Nije ga zapalo,eno ga kanalise Radobolju,nesto mu se zailila

[BHCluster]

Malo o jadnoj hrvatskoj ugrozbi.

Kako su deklarirani Jugoslaveni postali ugroženi Hrvati? Zbog čega su preko noći prestali navijati za klubove u koje su se zaklinjali, prestali se potpisivati ćirilicom ili pak zaboravili da su obnašali najviše funkcije u državi u kojoj su bili „ugroženi“, tema je o kojoj se danima može raspravljati. Kako je lider HDZ-a BiH od deklariranog Jugoslavena koji se potpisivao ćirilicom postao veliki Hrvat i vjernik, a nakon toga i rekorder koji već 17 godina ima apsolutnu vlast u svojim rukama na svim političkim razinama u državi, mnogima je enigma.

Niti njegov intimus, prebjeg i osnivač HDZ-a 1990., pa „povratnik u djelo“ u redove apsurdne organizacije HNS, nije ništa bolji.

Dapače, saborski zastupnik, Božo Ljubić, iz sela Uzarići kraj Širokog Brijega, stigao u Sarajevo na specijalizaciju, nakon koje je 1985. godine i doktorirao u Sarajevu i dobio posao na Klinici za ortopediju, iako je bio sudionik Hrvatskog proljeća.

Šefom Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu Ljubić je imenovan 1992. godine.

Istom tom Ljubiću, kao „ugroženom“ Hrvatu, „bez nacionalnih prava“, bivša država je omogućila specijalističku stipentiju u Sjedinjenim Američkim Državama.

Dakle, Ljubić je kao „ugroženi“ Hrvat bio na poziciji koju danas obnaša Sebija Izetbegović, što još jednom dokazuje da sve teorije o ugroženosti padaju u vodu.

Veliki i neponovljivi Željko Malnar još je prije 20 godina plastično raskrinkao velike Hrvate koji su nakon 90-ih godina izmigoljili iz mišjih rupa.

Vauuuu, je li kupovao respiratore iz Kine kojim slučajem, deder proguglaj malo

Ovako nesto:

Ovom odlukom, kao što se vidi u prilogu, Miličevićeva je odobrila Federalnoj upravi civilne zaštite 7 miliona KM.

U članu 3. njene odluke stoji da je Federalna uprava CZ zadužena da provede javnu nabavku materijala i opreme.

Dan poslije, 2. aprila premijer FBiH Fadil Novalić je potpisao drugu odluku, koju je Vlada FBiH donijela (ponovo) na prijedlog ministrice finansija Jelke Miličević. Tom odlukom je, kako se vidi iz priloženog, Federalnoj upravi civilne zaštite odobreno dodatnih 4,95 miliona KM iz sredstava tekuće rezerve Vlade FBiH.

U članu 3. ove odluke stoji da se za njenu realizaciju "zadužuje Federalno ministarstvo finansija i Federalna uprava civilne zaštite".

Dakle, obje ove odluke donesene su na inicijativu Jelke Miličević, njeno ministarstvo je preuzelo finansijsku odgovornost za njihovu realizaciju. Ukupan iznos obje odluke je 11,59 miliona KM.

Ovaj novac jeste odobren FUCZ i ona jeste zadužen da pronađe dobavljača, ali novac nije prebacivan ni na kakav poseban račun FUCZ kojim bi upravljao Solak, kao što se kreirala predstava u javnosti. Novac je, naime, sve vrijeme na računu Trezora, a pod striktnom kontrolom Ministarstva finansija.

To dokazuje i član 4. odluke koju je potpisala ministrica Miličević, a u kojoj se – kako se vidi iz priloga – kaže da će se plaćanje nabavke FUCZ izvršiti iz finansijskih sredstava sa podračuna u okviru Jedinstvenog računa Trezora.

Svako ko poznaje abecedu javnih finansija zna se ni marka iz Trezora ne može isplatiti bez odobrenja Ministarstva finansija, bez obzira na potpisane ugovore, posebno ako se sumnja da su oni bili nezakoniti kao u ovom slučaju.

Kada je Solak sa firmom "Srebrena malina" sklopio ugovor (koji je dostupan javnost), on nije mogao uplatiti novac sam, jer ga nije imao na svome nekome računu. Novac je cijelo vrijeme na računu Trezora. Miličević je u svojstvu zapovjednice Federalnog štaba civilne zaštite imala puno pravo da traži ugovor od Solaka, prije nego što je kao ministrica finansija odobrila bilo kakvu isplatu iz budžeta.

Također, kao ministrica finansija, Miličević je imala puno zakonsko pravo i obavezu da odmah pošalje budžetsku inspekciju u FUCZ, ako je posumnjala u zakonitost nabavke.

Po članu 6. Uredbe o budžetskom nadzoru u FBiH, federalni ministar finansija nalaže obavljanje poslova budžetskog nadzora, po zahtjevima građana ili ovlaštenih budžetskih korisnika.

Umjesto svega toga, ministrica Miličević je odlučila da iz Trezora isplati 10,5 miliona za nabavku za koju je ocijenila da je nezakonita!? Kako objasniti ovaj apsurd i ovu količinu neodgovornosti?

Solak jeste birao dobavljača, i on mora objasniti zašto je za nabavku visokosofisticirane medicinske robe odabrao firmu koja se bavi uzgojem malina!?

Ali ministrica Miličević, i kao ministrica finansija i kao zapovjednica Federalnog štaba CZ, mora objasniti (ako treba i pravosudnim institucijama) – zašto je Ministarstvo finansija dalo odobrenje za isplatu 10,5 miliona KM iz Trezora, po osnovu ugovora, za koje je samo to Ministarstvo odnosno ministrica Miličević ocijenila da je nezakonito proveden!

[Novak20]

Neka ministrica Milićević objasni tko je dopisao ZA ispred njenog imena i tko se umjesto nje potpisao na prvom dokumentu - odluci i tko joj je dao nalog drugim dokumentom - odlukom.

[zrakomlat]

Danas naletim na profil nekog Armenca koji je, čini mi se u Kanadi, i koji je objavio sliku Vijećnice osvjetljenu u boje turske zastave pa to povezuje s genocidom nad Armenima a opet kao službene vijesti iz BiH su podrška Turskoj zbog borbe protiv korone i zahvalnost za donaciju jer su par dana prije poslali neku pomoć (Google translate).

Kad dole u komentarima par Hrvata pišu kako se oni bore za armenska prava sa zlim Bošnjacima

Npr

Croatians in Bosnia and Herzegovina are with you, our Armenian Brothers. We lived under similiar circumstances and had the same enemy.

Sarajevo is not representing views of Croatian People

[Maraschino]

to je kockom ograniceno

[zavrzlama]

https://www.b92.net/info/vesti/index.ph ... id=1680103


steta...nedaju ameri

[zrakomlat]

Rusa zaraženih preko 100 milja, umrlo ih preko 1000, imaju više posla kući, nego ovdje.