Kad das nekoj jedinki punu slobodu da radi sta hoce to vodi tome da je u interkaciji sa prvom neka druga jedinka uskracena za slobodu. Da bi svako od nas uzivao kolko tolko u slobodama i pravima, oni se moraju ograniciti.
Postavka stvari dje zena ima potpunu slobodu i pravo da sa svojim tijelom radi sta hoce znaci da se drugoj strani uskracuje da se ista pita kad govorimo o abortusu. Dvije odrasle osobe, koje svojom voljom i svjesno udju u seksualne odnose, bi trebale biti svjesne eventualne trudnoce, jer iako ljudi vole ponavljati onako s visoka jednu divnu floskulu
"treba se obrazovati o kontracepciji!", cinjenica je da ne postoji kontracepcija koja moze garantovati da nece doci do trudnoce.
Fino je ako se ljudi mogu sloziti na kraju oko toga, al ako ne mogu, ako zena zeli roditi to dijete a muskarac ne, obicno se prica o nekom idiotu koji je zeni sklepo dijete i sad nece da preuzme odgovornost il je monstrum koji misli da posjeduje njeno tijelo pa bi joj cupo zivot iz istog; a ako zena ne zeli roditi to dijete a muskarac ga zeli, onda je opet idiot koji nju dozivljava ko neku fabriku za radjanje djece i jel, misli da posjeduje njeno tijelo.
Dati potpunu slobodu nekom da odlucuje o stvarima koje se ticu i nekog drugog vodi ovome. Nemam ja nista protiv samog abortusa, uostalom moze spasiti zivot u odredjenim situacijama, al imam protiv citavog tog koncepta
"ja sa svojim tijelom radim sta ja hocu", jer mi tu vise ne pricamo o tvom tijelu vec necijem djetetu. Silovanje i jos neki drugi izuzeci su logicno druga stvar.
A u ovim godinama fascinantno mi je gledati posljedice nekih nepromisljenih stvari il bolje reci posljedice zabijanja glave u pijesak i ignorisanja, a jos fascinantnije da je dovoljno samo malo spretne lingvistike da ljudi ignorisu sve i svasta. Jedan obican primjer-koitus, vodjenje ljubavi, seks i jebanje, samo zadnja rijec izaziva nesto drugo od prve tri; i kad spermu pocnes nazivati materijalom a oceve donorima, onda i ljudi pocnu na sve to gledati kao obicno dostignuce nauke i imaju vrlo jasnu distancu izmedju donora i oca.
Samo sto se
plodovi ne slazu s tim. Teznja osoba zacetih na taj nacin da saznaju ko im je otac (genealogical bewilderment) je jaca od spretne lingvistike, i onog momenta kad su zbog te teznje donori shvatili da nekad u studentskim danima kad si za malo para prodo spermu ti nisi posto neki apstraktni donor neg otac, odjednom su stvari komplikovane. Npr
https://www.bbc.com/news/health-34113080 samo 9 ljudi pristalo biti donor nakon sto ti vise nisi neki anonimni darovatelj materijala vec otac koji je zaceo dijete i koje ima pravo znati ko mu je otac, sve i kad eto nema zakonskih obaveza prema tom djetetu.
A koliko je to samo materijal se lijepo vidi i na ovom primjeru:
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Cecil_Jacobson
Kad tvoj naruceni materijal odjednom postane doktor koji je masturbirao nedje iza zastora haman se lampice malo upale pa se zapravo i upitas jel sin od komsinice koji je zaljubljen u moju kcerku mozda njen brat jer smo isle istom doktoru.
Surogat majcinstvo je opet prica za sebe i najlicemjernije jesu feministkinje kad je rijec o istom jer prve zensko tijelo svode na obicni inkubator, i dok je vecina bogatijih zapadnih zemalja svom stanovnistvu zabranila da budu surogati, uredno se ide po sirotinjskim zemljama iznajmljivati sebi inkubatore. Ovo ne radi patrijarhat, za ovo se uredno izlazi na feministicke proteste, jer jadnim bogatim zenama i ostatku njihove druzbe koji ne mogu imati djecu zatucano drustvo uskracuje da sebi iznajme siromasnog roba da im izigrava inkubator. A ljudi se samo vole i zele imati djecu.
Mogla bih o svim ovim budalastinama do sutra, i u potpunosti mi je jasno da je u 2020.godini ovo konzervativan stav, i oke, mene sto se tice neka je, al smatram postenijim stvari nazivati pravim imenima i ne lagati sebe sa malo lingvistike. Bez obzira sta ja mislila licno o necemu il neko drugi o meni, ne moze se zivjeti bez ikakvog reda i teziti anarhiji a na kraju to sve gledati u cudu i sa pokojim uzdahom reci
"komplikovan je ovo svijet".
Pa i ne bio.
