sehohari wrote: ↑15/10/2023 01:39
Poltička prava kao grupa, ne pojedinačna prava.
Mislim, logično je da ih nemaju jer ih ima u promilama, ali u tome i jeste razlika između države gdje si većinski i gdje si manjinska grupa.
Zato se i dešavaju genocidi i etnička čišćenja, da grupa kao grupa (uzmimo primjer Bošnjaka u RS-u) ostane bez prava time što im se nasilno smanji broj.
A koja su to "grupna politička prava"?
Da se okrenemo akademiji.
Neka se mjera smatra grupnim pravom ako se njome specificira da sama zajednica ima određene moći. Pejanović 2010
Odnosno: "... da su grupna prava samo dopuna prava individue njegovanjem svoje kulture i jezika".
Društvo sene sastoji od većine i manjine, već od pluraliteta kulturnih grupa, a država određuje autonomnim pojedincima vrstu dobara koju valja slijediti. - (Raz, 1986).
Međutim!
Po Habermasu, prava manjina pretpostavljaju pravo na slobodno udruživanje i nediskriminaciju te kao takva ne jamče preživljavanje kultura (Habermas, 1996).
Habermas ne zagovara tezu o etičkoj neutralnosti prava, nego tvrdi da pravilno shvaćeno poimanje individualnih prava ne podrazumijeva »neosjetljivost« na kulturne razlike. Privatnu autonomiju jednakopravnih građana moguće je osigurati samo istodobnim aktiviranjem njihove građanske (staatsbürgerliche) autonomije (Habermas, 1996: 245). U tom smislu Habermas tumači i manjinske zahtjeve za priznavanjem. No za razliku od multikulturne politike različitosti, Habermas pravo na priznavanje ne određuje normativno, jer takvi zahtjevi proizlaze iz individualnih pravnih potraživanja (Rechtsansprüche), a ne iz općenitog vrednovanja neke kulture. Suočiti se s različitosti znači revidirati univerzalističke vrijednosti i načela odvajajući etičku integraciju grupa i kultura od političke integracije. Služeći se grupnim pravima, pripadnici različitih grupa utemeljuju i razvijaju svoj identitet (Habermas, 2005: 18).
Da li je Bošnjacima sa njemačkim državljanstvom (a ponekad i onima sa vizom) dozvoljno udruživanje u KUD-ove, otvaranje škola maternjeg jezika? Da.
Ali!
Najvažnija kolektivna prava koja teže olakšavanju položaja manjinskih grupa s obzirom na ekonomske pritiske i političke odluke šireg društva su: specijalna grupna predstavnička prava
unutar političkih institucija koja osiguravaju participiranje manjine u donošenjima odluka na široj osnovi, te samoupravna prava koja prepuštaju ovlasti manjim političkim jedinicama.
Ova prava manjinama osiguravaju položaj u komu ne može biti nadglasana ili podcijenjena od strane većine, a tiču se odluka od najvažnijeg značaja za njenu kulturu –
obrazovanje, imigracije, razvoj resursa, jezika i obiteljskog prava. Politička prava štite specifične vjerske i kulturne prakse, a koje često namjerno ometa postojeće zakonodavstvo (Kymlicka, 2004:58).
Da li se gornji pasus odnosi i na Bošnjake? Da. Boldirani dio. U kurzivu - ne ili nismo sigurni.
Onda sse osvrnemo na:
Kolektivna prava koje manjine mogu koristiti odnose se na t
eritorijalnu autonomiju, zajamčeno predstavljanje u središnjim
državnim institucijama, isticanje naziva mjesta i ustanova na jeziku i pismu manjine, pravo uporabe svoga jezika, pravo na kulturu i obrazovanje. Pravo na uporabu materinjeg jezika je tipično kolektivno pravo jer se jezik ne može upotrebljavati individualno. Pravo na uporabu materinjeg jezika je kolektivno pravo i većinske i manjinske grupe. Za pripadnike većinske grupe uporaba jezika je nešto samo po sebi razumljivo, te se ne
doživljava kao neko posebno pravo, dok je za manjinsku grupu mogućnost uporabe materinjeg jezika preduvjet za uživanje i
obranu bilo kog drugog prava. To se prije svega odnosi na komunikaciju s državnim organima, a onda i na druge oblike javnog komuniciranja kroz koje se izražava vlastiti identitet, tradicija i, za grupu, specifičan način života. Posebno mjesto zauzima pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku, odnosno uvođenje u nastavni program sadržaj iz povijesti i kulture na manjinskom jeziku. Kolektivnim pravima ne mora se štititi samo kulturni identitet. U novije se vrijeme čuju zahtjevi da se kao posebno kolektivno dobro zaštite i način života i institucije autohtonih manjina. Očuvanje identiteta podrazumijeva i komuniciranje s pripadnicima svoje nacije koji žive u drugim državama, pa se zbog toga postavljaju i zahtjevi za uklanjanjem administrativnih prepreka koje otežavaju takvu komunikaciju. - Pejanović
Od pobrojanih prava, Bošnjaci sa njemačkim državljanstvom ne mogu da prakticiraju teritorijalnu autonomiju jer nemaju osnova za to.
Zajamčeno predstavljanje u središnjim insitutcijama? - Zavisi od toga da li su politički organizirani i priznati kao manjina.
Da se vratimo na RS i tvoju rečenicu -
"Zato se i dešavaju genocidi i etnička čišćenja, da grupa kao grupa (uzmimo primjer Bošnjaka u RS-u) ostane bez prava time što im se nasilno smanji broj."
Bošnjaci u RS-u nisu manjina već konstitutivni narod koji je predstavljen u središnjim institucijama. Ko su potpredsjednici RS-a?
Da li su im zabranjena individualna prava obje kategorije ili pak kolektivna prava?