Ne postoji pravilo koje kaze da stvari zaista moraju biti onakve (opstanak vrste) zauvijek samo zbog toga sto tim putem idu. Mnoge druge vrste su izumrle jer se nisu mogle adaptirati na novonastale uslove, a razvijele su se po istom principu kao i ostale koje su uspjele opstati. Za razliku od tih vrsta (gdje bi mogli reci da je proces evolucije kiksao, odnosno nisu se adaptirale), covjek "u svojim rukama drzi vlastitu sudbinu" sto bi se reklo da nema veze s evolucijom. Pa i nema, direktne. Medjutim ako obratimo paznju na rizike moguce destrukcije i sta im je pozadina, mozemo opet odgovor traziti u ljudskoj prirodi. Tako mozemo pricu razvuci od zelje za opstankom, razvojem inteligencije, zatim sve socioloske aspekte koji idu pod ruku s tim, formiranje drustva, formiranje razlicitih oblika vladavine itd., a oni "ukorijenjeni" nagoni za prezivljavanjem dobijaju novu formu u zelji za moci i vlascu. Praceno razvojem tehnologije, posebno vojne mozemo sami prouzrokovati smak svijeta. Ono sto nam je potrebno jeste da konstantno razvijamo drustvo, konstantno diskutujemo o slobodama i pravima (koje smo sami izmislili) unaprijedjujuci ih.Edouard wrote:Obzirom da se ucestalo spominje evolucija, jedno pitanje za ateiste jer je ovo ipak PDF o njima.
Naime, teorija evolucije govori o razvoju zivih bica. Prema cisto biologijskim kriterijima, a cesto to i ateisti tvrde, svrha zivota je produljenje vrste.
E, sad me zanima, kako je moguce da je tako jedan vrlo mocan i fascinantan proces, a i jest, doveo do zasad najviseg oblika zivota, covjeka, do covjeka koji je u mogucnosti u kratkom roku razoriti sve oblike toga zivota pa i svojega? Sto je onda s produljenjem vrste? Do pojave covjeka takva mogucnost nije postojala, bar ja mislim.
Sto je posrijedi?
Sami sebe, tako egoisticno, smatramo toliko naprednim, a nasa najrazvijenija drustva se zasnivaju na kapitalizmu bez granica, u svijetu jos uvijek se borimo sa problemima koji bi u svojoj osnovi trebali biti prioritet nama svima (zarazne bolesti, siromastvo, potlacenost u bilo kojem obliku itd.) dok s druge strane ne primjecujemo kakve probleme istovremeno stvaramo zagadjivanjem okoline, prenapucenoscu itd.
Drustveni sistemi se moraju mijenjati uvijek na bolje, iako znamo da je utopija nedostizna. Trenutno mi nismo tu gdje se mozemo osjecati sigurno od nas samih. Evolucija nije stala i nase generacije su samo trenutni vrhunac covjecanstva koji nije bas impresivan s obzirom na to koliko znamo.
Losi drustveni sistemi nas mogu dovesti do propasti, a zli jezici bi rekli da su religije jedini krivac (moram i ovo uplesti jer smo na takvoj temi ipak
