kaboom wrote:dakle ... "Većina nadgrobnih kamenova - stećaka datira iz XV i XVI stoljeća. O vremenu nastanka najpouzdanije svjedoči natpis na jednom od spomenika. Prema njemu nekropola se može vezati za period u kojem je živjela u Batnogama, odnosno Ošaniću porodica HrabrenaMiloradovića. Pod stećkom leži Radoje, brat vojvode Petra, obojica sinovi vojvode Stipana. Na sudačkoj stolici pred crkvom u Ošaniću zapisana su imena vojvode Stipana i Petra Miloradovića, što nekropolu usko veže za ovu porodicu, koja je, prema historijskim podacima i natpisu na ulazu u Ošanićku crkvu živjela ovdje u XV stoljeću."
Pa u linku koji sam postavio stoji da je tu njihov predak koji je vLah...koji su kasnije kao i drugi narodi prihvatali nove
vjere pravoslavlje,katolicanstvo..,nego i taj njegov sin je ostao prvobitno vlah i u svom zivotu kao sto kazes u osmansko
doba bio "ktitor"pravoslavnih crkvi...Nego i ti vlasi kao i svo drugo stanovnistvo od vremena Tvrtka je priznavalo i
ponosilo se na Bosnu.Tako isto je oko 1388 i 1389 iz Bosne uz pristanak Tvrtka i pod zastavom ljiljana ti vlasi isli u
borbe protiv najezde osmanlija na Balkan..branili su Bosnu i ukopavali se ispod stecaka,koristili novac Tvrtka,branili
granicu Bosne,pripadali bosanskoj vojsci,bili priznati kod Tvrtka od dobrog povjerenja...
U sklopu nekropole Boljuni nalazi se grob čuvenog vojvode Vlatka Vukovića na čijem križu piše: "Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće" 27. kolovoza 1388. Umro je 1392 godine. Veliki je vojvoda iz kuće Kosača. Osoba od posebnog povjerenja kralja Tvrtka. Within the necropolis at Boljuni is the grave of the famous Duke Vlatko Vuković on whose cross is written: “Here lies the good man Vlatko Vuković. Duke Vlatko was the first to defeat the Turks at Bileća, 27th August 1388. He died in 1392. He was a great duke from the house of Kosač. A person with the special confidence of King Tvrtko”.
U doba razvijenog srednjeg vijeka tokom 14. i 15. stoljeća područje šire okoline Stoca pripadalo je srednjovjekovnoj župi Dubravi.
Selo Hodovo se ne spominje u prvom poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina sačinjenom u periodu 1475-1477 godine, ali se spominju neka okolna sela, kao što je Trijebanj i područje Dubrava. Tu se spominje Džemat vojvode Petra – drugi naziv Hrabrena kao timarnika i njegova brata Vukića (Aličić, 1985., 130). Vukić Hrabren bio je bliski rod sa Miloradovićima, ali nije bio pravi vojvoda. Nekropola u Hodovu pripadala je teritoriji kojom su vladali potomci vojvode Stjepana Miloradovića iz vojvodske porodice Hrabrena-Miloradovića u 15. i 16. vijeku. Hrabreni-Miloradovići su pripadali vlaškom rodu Hrabrena i katunarskoj i vojvodskoj porodici Miloradovića. Rodonačelnik porodice Miloradovića je bio Milorad koji je živio u drugoj polovini 14. vijeka. Njegov sin Stjepan živio je od druge polovine ili kraja 14. do sredine 15. vijeka. Stjepan Miloradović je sa vojskom oblasnog gospodara Petra Pavlovića uz pomoć osmanskih četa napao predio oko Slivna koji je pripadao teritoriji Dubrovačke republike. Stjepan je prema istorijskim izvorima imao dva sina, Petra i Radoja (Radohnu). Petar Stjepanović javlja se u dubrovačkoj arhivskoj građi od 1473-1488 godine, kada je umro. Bio je vojvoda Donjih Vlaha (Hrabak, 1956., 34-36). Poslije Petrove smrti od Hrabrena je bio najznačajniji Vukić Hrabren koji se javlja u spisima Dubrovačke republike od 1489. do 1496. godine. Vjerovatno je bio katunar Hrabrena.
Drugi Stjepanov sin bio je Radohna (Radoje) koji je imao sina Pavka (Vego, 1962., 197). Radoje je pokopan u Radimlji, a spomenik mu je podigao brat vojvoda Petar (spomenik br. 12 na Radimlji (Benac, 1950., 39). O porodici Radohnića nema sigurnih istorijskih podataka, a kako Vego piše “ukoliko se ovdje ne radi o porodici kneza Pavka, vjerovatno unuka Stjepana Miloradovića”, koji je živio u drugoj polovini 15. ili čak prvoj polovini 16. vijeka (Vego, 1962., 197; isti 1964., br. 51).
Nego neosporno je da je od vecine vlaha nastali danasnji bosanski pravoslavci-Srbi.Taka ista je prica i sa vecinom
danasnjih bosanskih katolika-Hrvata da je tadasnje stanovnistvo u granicama Bosne pod raznim misionarima a najaci su franjevci i pod tim uticajem prihvacali katolicanstvo.Tako se isto dogadjalo dolaskom osmanlija na podrucije Bosne da su mnogi prihvatili islam..
Da ne odemo od teme.Ispod stecaka su sahranjivani znaci vlasi,onda sljedbenici bosanske crkve(medju kojima su bogumili),
i medju prvima koji su prihvatali katolicanstvo.Svi su se vecinom nazivali Bosnjani u vrijeme Tvrtka.Poslije njegove
smrti 1391 godine Bosnom su vladali kraljevi koji su bili vise naklonjeni i kako kad istoku i zapadu.....