#826 Re: nacionalno mjesani brak
Posted: 23/04/2010 21:09
Hvala ti na ovome!blogger1 wrote:Dakle,da se vratimo na temu.
U mojoj porodici,nikad nije bilo miješanja sa drugom vjerom,vjerovatno i zato što je veliki dio porodice i familije živjeo kuća do kuće pa i nije bilo neke mogućnosti da se upozna "druga strana"...i ja sam kao mali poslije svjetovne škole redovno išao i u Mekteb i 4 godine učio i proučavao Islam kao vjeru i način življenja....
Tako se živjelo stotinama godina,sve dok JA nisam pukim slučajem ili možda i ulogom sudbine pronašao moju životnu saputnicu.
Ona je isto iz jedne pravoslavne porodice,koja nikad nije imala "bliske susrete" sa drugim vjerama.
Nakon što smo 1988 obznanili da želimo da se vjenčamo,reakcije moje braće su bile onako..."ma daj,pusti se toga,eto bilo vam je lijepo ali baš se i ne trebaš ženiti..."Ja naravno nisam dozvoljavao da mi bilo ko određuje kako ću dalje moj život voditi i nisam slušao nikog.
Reakcije njene porodice su bile malo "burnije"...laži o meni je bilo čak toliko,da sam se i sam pitao "jeli to moguće?"
Dakle od toga da sam već oženjen,imam ženu i dvoje djece,pa da sam probisvijet bez prebijene pare,da sam narkoman,alkoholičar,jalijaš iiii.
Sve su te priče pale u vodu kad je moja današnja supruga pred svima rekla "pa dobro,ako je oženjen,nema veze,ja ću mu biti druga žena,jer on je pobogu musliman pa i ima pravo na više žena..."
Međutim njena familija,osim njene male seke, nije olako popuštala i koristila je svaku priliku da joj ukaže u kakav se "užas" uvalila...
i onda su došle SANKCIJE,niotkuda nikakve pomoći...mi smo prvih pola godine živjeli od kuhanog kupusa i ljubavi...Nikad nisam bio mršaviji..
))
Godinu poslije se i njen brat oženio,baš sve onako po propisu,Srpkinja sa velikim S vjenčanje u Crkvi,i sve baš onako kako treba...uselili se kod njegovog oca na sprat,dobili baš sve onako na pladnju i...
međutim kako to i inače biva,nakon kratkog vremena,došao je "karakter" dotične do izražaja i gledaj čuda,svakodnevne svađe,podmetanja,olajavanja i sve ostalo što uz to i ide...
Ja sam se 89_te pokupio iz zemlje blagostanja i otišao sa mojom dragom u inostranstvo.
i danas živimo zajedno,imamo dva prekrasna sina,volimo se više nego ikad,svaki dan nam je zanimljiv i pun isčekivanja kad ćemo se poslije posla naći negdje na kafi ili jednostavno hodati od radnje do radnje i kupovati cipele,što mene GRRRRR nervira,ali za moju dragu i to radim...mada nevoljko...))
Da ne zaboravim,ona i danas dan nemože da se načudi,kako ljudi koji Bosnu ne vole mogu da žive u njoj...
----------
Moja poruka mladim ljudima u Bosni,ostale exyu republike me ne interesuju,je:
"Ljubav je nešto najljepše na svijetu,ako sretnete osobu za koju smatrate da možete provesti cijeli život sa njom u miru i sreći,NIKAD,ali nikad nemojte gledati na porijeklo,socijalni status,vjeru jer za sve ima riješenje ako se dvoje vole..." JA I MOJA DRAGA SMO PRAVI PRIMJERI DA JE TO MOGUĆE...



