Zijo77 wrote: ↑23/06/2020 00:20
Zaista nije lako suditi o Aliji Izetbegoviću. Bio je u prokleto teškoj situaciji, ali je bio i kontraverzna ličnost. Svako bi se od nas trebao upitati šta bi radio na njegovom mjestu u to vrijeme? Koliko vidim, ovi koji su rodjeni kasnije ili su bili djeca pred rat, ne znaju dobro situaciju. Trebalo je živjeti dobrih 40 godina u bivšoj državi kao ja, da bi se znalo i razumjelo.
Alija nije pristao na ucjene Miloševića, a morao je pristati da bi spasio narod. Mogao je reći ono što je Osim rekao u trenutku napuštanja Slovenije i Hrvatske: Neka idu, sretno im bilo. Naravno, Osim nije bio političar nego trener u to vrijeme. Dakle, Alija je mogao reći ovako: "BiH mora protiv volje većine stanovnika ostati u skraćenoj Jugoslaviji da bi smo sačuvali narod od uništenja i BiH od raspada". Ako vam se ovo čini grozno, morate znati da se i tada znalo (čitao sam neke tekstove Adila Zulfikarpašića napisane pred rat, a i vama ih preporučujem) da će rata biti i da će Bošnjaci (Muslimani) teško stradati jer niti su bili naoružani, niti organizovani, niti su imali napismeno od neke velike sile da će biti zaštićeni. Adil je odlično znao i doživio sve što se dešavalo 1941. i 1942. Znalo se i da je za BiH kao državu, smrtna presuda ukoliko dođe do rata uzimajući sve posljedice! U BiH nikad nije smjelo niti smije biti rata!
Da li je Alija znao? Znao je da nema vojsku, oružje, logistiku, armiju itd. Na šta je onda računao i u što se uzdao? Mislim da je svjesno išao na žrtvovanje naroda i očekivanje da Amerika ili Evropa intervenišu. Za mjesec dana rata Srbi su zauzeli skoro 65% teritorije. Ostale su enklave u kojima su iskopani rovovi i sa nešto malo pušaka postavljene linije. Narod je satjeran u enklave tipa užeg gradskog centra Sarajeva, Goražda, Bihaća ili Tuzlanskog područja u kojem su okolna mjesta bila većinski bošnjačka.
Uporedo se iza scene odvijala politička utakmica i propagandno-psihološki rat u kojem je SAD bila naš prijatelj. Ja lično Aliju smatram dijelom odgovornim i za rat u Krajini i izdaju Abdića, kao i rat sa Hrvatima. Naglašavam, jednim dijelom! Jer, ako si vođa u takvim istorijskim trenucima moraš biti i diplomata. Ne smiješ dozvoliti luksuz da u tvom vlastitom narodu dodje do krvoprolića. Zar se nije mogao naći kompromis sa Abdićem i Hrvatima? Zar je zaista u svemu, Alija bio u pravu?
Ima tu više stvari koje ljudu spajaju ili ne razlikuju.
Prvo, odbrana od agresije i uspoistavljanje drćave su odvojeni procesi. BiH nisu samo branili samo Bošnjaci, a i Bošnjaci koji su je branili nisu svi bili za SDA ili vjernici, a drćžava je uspostavljena po mjeri SDA. S druge strane, država bi se branila o odbranila i da je Alija građanskiju i demokratskiju drćavu od srednjevjekovne monarhije.
Drugo, Alija je znao da proces osamostaljenja BiH nikad neće zaživjeti na cijelij teritoriji BiH i da će u jednoj fazi morati doći do podleje. Zato je 1992. forsirao farsu u građanskoj, demokratskoj i multinacionalnoj BiH na cijeloj teritoriji da bi obezbjedio međunrodnu podrpku i priznanje kao osnovu na dalje, da bi od 1993. otvoreno krenuo u stvaranje države po svojoj mjeri, islamizacija armije i države, podobni umjesto sposobnih, na teritoriji za koju je znao da je "njegova". Sve van te teritorije je svjesno žrtvovao.
Treće, vezano za neminovnost rata, lako je sad mudrovati, ali raspad Jugoslavije je bio neminovan i ispostavilo da su i Milo Đukanović i Kiro Gligorov bili puno mudriji od Alije i svoju samostalnost dobili bez ispaljenog metka jer su se klackali da se država raspadne sama po sebi, a ne nametanjem volje, a nije baš da su Srbi bili sretni kad se CG osamostalila i prešla u Nato.