Da ne citiram sad sve odjednom jer je previse teksta...
_zavrzlama wrote: ↑14/08/2020 16:27
@apsidejzi
Počet ću od ove priče o multiverzumu koji se nudi kao objašnjenje za vrijeme prije 10^-13s i fine-tuned argument, ali sta nam to tačno daje, kako objasniti odakle multiverzum? Ne potenciram naravno priču prema teističkom bogu, ne moramo ga zvati ni Kreator ni Dizajner nego recimo Sila koja je morala započeti sve. Način na koji čovjek može pojmiti vremensku beskonačnost (ili nedostatak vremenske povezanosti) je sličan nivo kao shvatanje božanstva, jednostavno moraš odrezat u nekom trenutku da nam je Početak nedokučiv. Smijemo li biti toliko samouvjereni da potpuno otpišemo taj entitet? Meni izgleda vrlo slično, samo se razlikuje ime kojim ga zovemo.
Joj multiverzum je uvijek zanimljiva tema za razglabat. Sace garant bit roman :)Cinjenica je da ne nauka ne zna sta je bilo prije big banga i sta je bilo nekoliko milisekundi poslije njega. Sve nakon tog je manje vise objasnjivo kroz par formula koje mogu stati na A4 format (nisu moje rijeci - i ja ih maznuo od nekog naucnika ne sjecam se kojeg).
No hajde da opisem kako ja to vidim, nakon sto sam pregledao bezbroj predavanja od raznih fizicara i procitao par njihovih knjiga. Ovo sto mi nazivamo prostor i vijeme je nesto sto je vezano za nas svemir. Prije big banga nije bilo ni prostora ni vremena. No da bih ti to objasnio hajmo radije gledati u buducnost nego u proslost pa ces vidjeti kako cemo obici kompletan krug. Naime, sta je buducnost svemira? Svemir se ubrzano siri, galaksije se udaljavaju jedna od druge. Sirenje svemira je brze od brzine svjetlosti. Novi prostor nastaje brze od brzine svjetlosti i kompeletan svermir se puse kao balon. Galaksije, jedna po jedna udaljavaju od nas (i mi od njih i svako od svakoga) a posto svjetlost ima odredjenu brzinu to znaci da mi vidimo jedan dio svemira. Sa najboljim teleskopom mozemo vidjeti 13,.7 milijardi svjetlosnih godina u daljinu a to je samo dio ukupnog svemira. Kao kada si na moru pa vidis pucinu al to je samo dio mora. Pomjeris se na iduce mjesto i onda vidis drugi prostor. Ne vidis citavo more. No kako vrijeme prolazi i kako svjetlost putuje odredjenom brzinom a svemir se siri brze od nje, to onda znaci da ce u buducnosti jedna po jedna galaksija nestajati iz naseg vidokruga.
Na kraju, ako Zemlja jos bude postojala, nece se moci vidjeti ni jedna jedina zvjezda na nebu. Bice potpuni mrak, no svemir ce se i dalje nastaviti ubrzano siriti. Toliko da ce sve vise biti prostora a sve manje necega u tom prostoru. Vec sad u medjugalaktickom prostoru ima jedan atom na kvadratni kilometar (ako se dobro sjecam). Helem docemo u poziciju kada cemo imati u kompletnom svemiru jedan atom na 10 kilometara pa na 100 pa na n-tu. Sirenje se i dalje nastavlja pa ni atom vise nije odrziv nego se elementarne cestice udaljavaju jedna od druge i ovo se nastavlja sve dok se ne dodje do Plankove konstante kada vjerovatnoca preuzme stvari.
Naime, tada se moze kazati da imamo prazan prostor u svemiru. Medjutim, prazan prostor nije prazan. Mi mozemo kazati da ima nula atoma, nula subatomskih cestica, nula bilo cega, ali kada dodjes do Plankove konstante ili mozda jos manje, ko zna, ta nula vise nije nula. Mislim jeste nula atoma, ali apsolutna nula ne postoji. Zato sto je nula zapravo NISTA ali i dvoje suprotnih nesto. Recimo da ti imas 10KM u dzepu ali si nekome duzan 10KM. Ti zapravo nemas nista jer je +10 i -10 = 0. Eh isto tako imas bezbroj kombinacija gdje prazan prostor je zapravo "plus materija" i "minus antimaterija". (Ovaj dio je naucno dokazan za antimateriju). Dakle, u dalekoj buducnosti imamo ogromni svemir koji se rasirio i postao prazan do nivoa plankove konstante kada sa aspekta prostora i vremena nemamo NISTA. Imamo virtuelnu materiju i antimateriju koji istovremeno i postoje i nuliraju se.
Vrijeme i prostor kako ga mi dozivljavamo je tu samo zato sto ima materija ili antimaterija u njemu (Ajnstajn i njegov Prostor-Vrijeme u Generalnoj teoriji relativiteta). Bez subatomskih cestica nema ni prostora ni vremena ali ima bezbroj potencijalnih kominacija +1-1, +100-100, +89-89. Sve su to nule i sve je to i dalje nista ali i nesto. Svemir je toliko hladan, prosiren i prazan da sada imamo bezbroj ovih kombinacija pozitivnih i negativnih virtuelnih cestica kako ih fizicari nazivaju. To je buducnost svemira.
Virtuelne cestice se radjaju zahvaljujuci teoriji vjerovatnoce, brojevima i istovremeno se medjusobno nuliraju, sve do jednom kada ih se stvori gomila pozitivnih na jednom mjestu a do njih bude gomila negativnih i kada ih ima mnogo da budu veci od Plankove konstante. Po teoriji vjerovatnoce veoma nevjerovatan dogadjaj ali moguc. Kada dovoljno dugo cekas u hiperprostoru koji zapravo nije prostor nego mjesto gdje vjerovatnoca vlada. Gdje mozda nesto ima, a mozda nista nema. Mozda je tesko za razumjeti ali to je upravo ono sto naucni smatraju tesko shvatljivim u kvantnoj fizici. Taj svijet gdje vjerovatnoca odredjuje pravila. Gdje mozda imas +1 i -1 jedan do drugog a mozda imas samo 0 tu. No nekad ce se desiti da imas N (veliki broj) ovih od +1 i -1 jedan do drugih i da ih bude toliko da predju Plankovu konstantu. Sad vec vise vjerovatnoca ne odredjuje, sad vec imas mogucnost manipulacije.
Ja ovo razumijem kroz metaforu modernog novca. Kada ja dignem kredit u banci, ona stvori novi novac u sistemu. To je moj buduci novac koji cu ja zaraditi. Stvori ga sada i ubaci u sistem. Odjednom, na neki cudni nacin izroni nova osobina u ekonomiji a to je da moj buduci novac ode vlasniku stana koji je meni dao taj stan. Nesto sto ne postoji je postalo stvarno. Jeste, bankar je sjeo i napisao te brojeve. On je inteligentno bice ali on je samo alat u tom sistemu. Otkud sad taj dug. KOme smo mi svi duzni? Duzni smo jedni drugima. Ja imam potrebu za stanom i spreman sam zrtovati moje buduce vrijeme da bih zivio tu. Istovremeno sam spreman raditi u hajde da kazem gradjevinskoj firmi kako bih zaradio taj novac. Ova gradjevinska firma ima svoju potrebu. Naime, trebaju joj radnici da zavrse projekat koji su poceli. Gradi se most preko rijeke. Voljni su meni platiti da radim za njih. No odakle im novac da meni plate? Neko drugi ima potrebu. Taj most je narucila drzava jer trenutna vlast ima potrebu da gradi infrastrukturne projekte kako bi ponovo osvojila vlast (u normalnom drustvu a ne u BiH). Kome gradi taj most? Gradi ga meni da bih ja mogao ici na posao. sad odjednom imas splet raznih potreba koje su isprepletene i danasnji novac je samo materijalizacija tih potreba. On je stvoren iz nicega i ne postoji sam od sebe. Izronio je kako bismo razmjenili potrebe jedni s drugima a potrebe su isprepletene. Da sad svi iselimo iz nekog grada, nestalo bi potreba, nestalo bi novca i sva aktivnost bi stala. Potreba = novac. Stvara se iz nicega i odlazi u nista.
Eh tako ja vidim i ove virtuelne cestice. Kada ih se po nekoj maloj vjerovatnoci stvori mnogo istospolnih (materijalnih) koji su blizu jedni drugih to automatski znaci da se isto toliko stvorilo antimaterijalnih i da sada imamo potrebu da se oni svi spoje i nuliraju ali da vise ne mogu stici posto je "klupko" postalo veliko. Vece od Plankove konstante. Sad se odjednom na jednom kraju tog klupka ponovo stvore +1 i -1 u hiper prostoru van tog novo stvorenog prostora Plankove velicine ali taj -1 se ne stize nulirati sa +1. Klupko materije je upravo postalo vece za +1 virtuelnu cesticu a klupko antimaterije za -1 cesticu. No to klupko ima vise dimenzija (recimo 3) tako da svud okolo tog klupka (ako ga zamislimo kao 3D loptu) postoji vjerovatnoca da se neka virtuelna cestica nakaci. I klupko se siri i siri, i jos brze siri i bang imas prostor unutar klupka i hiper prostor van klupka koji je sve veci i kako biva veci sve veca povrsina da se nove +1 dodaju i sve veca potreba da se -1 spoje ali ne mogu jer su zaglaviti na drugom klupku.
Eto ti novi svemir i big bang. Zasto bas Plankova konstanta? Nema razloga zasto bi Plankova konstanta bila minimum kada vjerovatnoca odredjuje. U nasem svemiru je tako ali tako ne mora biti. Mozda se sad negdje spoje 583 pozitvne vrituelne cestice i to bude "Plankova konstanta" u tom svemiru. Isto kao sto Amerika ima svoj nacionalni dug odredjene velicine a Njemacka druge velicine. I jedan i drugi su ogledalo potreba u drustvu i nije isti broj. Nadam se da ti je malo jasnije moje vidjenje multiverzuma. Vecina stvari odavde je naucno dokazana,a drugi dio se bazira na formulama koje na to ukazuju ali nisu dokazane.
Meni je logicno. U kratkim crtama: svemir se siri, prostor se siri dok "ne pukne". Puca na sirenju gdje vise nista nema na Plankovoj velicini. Tu se zapravo vrati na pocetak tj na NISTA kada se materija i antimaterija mogu nulirati, sve dok opet ne bude dovoljno virtuelne materije da klupko bude vece od Plankove konstante. Onda, hajmo Jovo nanovo.
Na postovima o koroni se može primijetiti odbojnost i sarkazam prema bogu abrahamskih religija. Sjećam se kako sam se osjećao kad je kap prelila čašu, više sam se razočarao u "svog Boga" nego u ljude koji su stvorili boga kroz instituciju vjere zarad svojih interesa. Nekoliko pomiješanih emocija, od bijesa i razočarenja do tuge na kraju. Hoću reći, djeluje kao da si se u ovim diskusijama zatvorio samo u jedan krug argumenata protiv "muhamedovog boga" ali u široj slici da li ti je to bilo dovoljno da naučiš živjeti bez Boga? Bez neke ultimativne Sile koja ličnom životu daje kakav-takav smisao?
Odrastao sam. Shvatio sam da ja moram preuzeti odgovornost za svoj zivot i da moram donositi svoje odluke i da ako donesem glupu odluku moram se nositi sa posljedicama iste. Znam da je zivot nepredvidiv i da se moze desiti nesto sto ne mogu kontrolisati i u takvim situacijama sam naucio da sebe ne krivim nego da prihvatim stvari kakvima jesu. Filozofi bi ovaj pristup opisali kao stoicizam. Evo recimo, ja sam do sada naucio da sam brzoplet i pomalo naivan, sto me cesto navede da donosim nepromisljene, brze odluke bazirano na intuiciji. Ovo me kostalo mnogo para na berzi. Upravo ove lekcije su me natjerale da pocnem razmisljati o odlukama koje sam donio. Zasto sam kupio upravo tu dionicu. Tako sam naucio da je to moja slabost. Onda sam uvidio da je i moj otac upravo takav a primjetio sam da je i moja kcerka takva. Onda skontas da je to vjerovatno genetski i da je jace od mene.
Onda shvatis da ces u buducnosti vjerovatno ciniti slicne greske ali da mozes uciniti sve da ih minimiziras. Tad shvatis da kad sve to uradis jedino ti preostane da sebi oprostis kad ucinis glupost. Eh kad sam to naucio bio sam spreman odbaciti religiju. Religija je bila tu kao strah od nepoznatog i oslanjanje na boga da pokrije ovu brzopletost. Ma to je sve bozije odredjenje a ne moja pogresna odluka. Prebacujem odgovornost na boga, zato sto ima bezbroj varijabli od kojih je jedan dio moja odgovornost.
Ja sam jednostavno naucio da pogledam istini u oci i kazem: Da bio sam glup, vjerovatno cu opet biti glup, mozda uraditi nesto jos gluplje al to sam ja. No to ne znaci da ce svaka odluka biti glupa. Neke ce biti mnogo pametne. Ja cu skupiti sto mogu vise informacija o necemu i onda na bazi tog sto znam donijeti odluku. Nikada necu znati da garantujem 100% ali mogu ograniciti vjerovatnocu i sa njom moram zivjeti. Smisao sam sebi dajem. Iako na nekoj makro skali nema smisla jer ce svjedno sav svemir ponovo doci na Plankovu konstantu, ja sam tu i sad, pa dok trajem imacu smisao koji sam sebi zadam. Ne treba mi neko davati smisao, ne treba mi zivot poslije smrti.
Neku noc sam imao zanimljivu situaciju kad sam se probudio u neka doba noci nakon sto sam nesto sanjao. Ne sjecam se sad sta, nebitno, ali nakon budjenja san me ponovo poceo obuzimati i onda mi prodje misao: Jao ovo nisi ti. San je bio pomalo nestvaran i mozak je reagovao par sekundi/minuta kasnije ko zna koliko... i shvatio da nesto nije uredu i da nije logicno. Upalila se valjda lijeva strana mozga. No u medjuvremenu me san ponovo poceo obuzimati tako da sam svjedocio sam sebi kako se "gasim".Tacno se sjecam osjecaja gasenja i misli da ja zapravo umirem i ne razumijem kako. Nista me ne boli, a san je bio nejasan. Tako sam jedan trenutak bio zbunjen i nisam znao zasto umirem. Onda sam shvatio da lezim u krevetu i da se gasim te mi proleti ideja da me neko ubio dok sam spavao. Veoma zivopisan dozivljaj
Helem, znam da sam prije gasenja sam sebi rekao: Heh, OK. Sta da se radi. I to jednog dana mora doci. Sad je doslo. Nije bilo lose dok je trajalo.
