piupiu wrote: ↑11/03/2020 00:42
almir90 wrote: ↑10/03/2020 20:49
Pogledaj samo kako se s visine i sa ciniznom obraća drugima, ono ko si ti meni da se obraćaš sa nekim tamo dokazima i činjenicama. Nisu bitni logični argumenti, nego primarno vođenje emocijama, samo naprijed pokaži svoje pravo lice, meni se čini nego poprilično narcisoidan.
Znači, narcizam? Pa nisam ja nikome, na polusmiješnu provokaciju o ideološkim neprijateljima, s visine spočitavala da neoliberalizam smatra dijelom ekonomske teorije. Niti sam koga diskreditovala kao anti-intelektualnog desničara, kao vi mene kao anti-intelektualnog ljevičara, jer UoC, zaboga, ima 33 Nobelova laureata za ekonomiju, te je stoga—nekom volšebnom logikom—biti kontra neoliberalne doktrine intelektualno nezamislivo. Ma vidi kurca!
Imate obojica pozdrave od Nobelovaca Harry Markowitza, Williama Sharpea, Roberta Mertona, Myrona Scholesa, Roberta Englea, te Franca Modigliania i Mertona Millera u Džehennemu, nadam se da često s njima popričate o finansijskoj krizi iz 2008.
Volšebna logika? OK, let's see.
Među ta 33 laureata nalazi se i Samuelson. Kejnzijanac, baš poput Krugmana ili Stiglitza koje sinoć pominješ kao primjere "dobrih" ekonomista. Nalazi se Paul Romer, koji je dao nemjerljiv doprinos ekonomskom razvoju i razumijevanju konvergencije siromašnih zemalja - zemalja u razvoju - ka razvijenim zemljama. Nalazi se i Herbet Simon, čovjek koji je konceptom ograničene racionalnosti kontrastirao neoklasičarima, poput Roberta Lucasa, još jednog laureata čikaške škole i standardne babaroge ljevičara. U tom odabranom društvu je i Richard Thaller, pionir bihejvioralne ekonomije, koji je pokazao da finansijska tržišta nisu racionalna kako to klasični i neoklasični ekonomski modeli pokazuju. Kao i dvije godine prije toga, prošle godine nobela je ponovo odnio predstavnik čikaške škole - Michael Kremer. Kremer je pionir tzv. randomized controlled trials, i vjerovatno niko u historiji ekonomske misli nije dao snažniji doprinos smanjenju siromaštva. Njegova istraživanja su doslovno - ali doslovno - pomogla da se milioni izvuku iz siromaštva.
S druge strane, među ta 33 laureata je i Friedman, neoklasičar i monetarist, strastveni zagovornik slobodnih tržišta, čovjek koji je postao poster boy za tzv. neoliberalizam unutar ljevičarskog diskursa, zato što je insistirao na deregulaciji i liberalizaciji. Tu je i Markowitz, pionir portfolio teorije, čovjek bez kojeg su moderna finansijska tržišta nezamisliva, a ljevičarima nema draže teme od finansijskih tržišta i teorija zavjere vezanih za ista. Tu je i Scholes, ne igrač Manchester Uniteda, nego čovjek iza Black-Scholes modela, koji je finansijska tržišta uveo u eru kompleksnih derivata.
Svesti takvu lepezu ekonomskih škola, ideja, misli i pravaca, onako kafanski paušalno, pljas!, na pojam neoliberalizma, pojam koji uopće ne postoji u ekonomskoj teoriji, pojam s kojim se niko od pomenutih nije identificirao, o kojem niko među njima nije pisao, pojam koji, barem kada govorimo o većini od ova 33 laureata, nije se ni koristio u današnjem značenju za vrijeme njihovih života, to nije samo arogantno, kako almir90 reče, niti je tek antiintelektualizam, kako ja rekoh. Ne,
to je volšebno.
Zapravo, uopće ne postoji termin da se adekvatno opiše taj stepen ignoracije, pa ću biti slobodan predložiti isti:
nobelsplaining. Ono kad ti, koji si pročitao nekolicinu ljevičarskih pamfleta, objašnjavaš nobelovcima, koji su pomjerili čovječanstvo, kako njihove ideje nisu ono što oni misle i kažu da jesu, ono za što ih je Nobelov komitet prepoznao, nego ćeš im ti objasniti o čemu se tu zapravo radi i kako se to stvarno zove.
Oh, da. Što se tiče ekipe koju si pobrojala u posljednjem pasusu, pa povezala sa finansijskom krizom iz 2008. Preporučujem Krugmana, ekonomistu kojeg naročito voliš, ali očito ne čitaš, koji se polomio da objasni kako finansijska kriza iz 2008. ima najmanje veze sa finansijskim tržištima, pa samim tim i sa društvencem koje si pobrojala gore, a koje je valjda krivo samo što je dalo nemjerljiv doprinos razvoju finansijskih tržišta i portfolio teorije.
Đizus Krajst.
Ono je gore, doduše, više bila zezancija na tvoj račun, nego na račun UoC-a, čiji Department of Economics jeste bastion neoliberalne misli, nema se tu šta puno raspravljati da bi se diskreditirao sagovornik. 
