Rajvosa84 wrote:Ovo bode oči:
Lalena wrote:Raci cu ti sta ja znam... a znam jako malo...
Bog je Milostiv, vidis, On daje zivot, zdravlje, blagodati, priliku - svakome, i onome ko vjeruje, i onome ko ne vjeruje... Svemilosni, Samilosni, Stvoritelj, Pazitelj, Nedokucivi, Blagi, Prvi, Posljednji, Najstrpljiviji, Sveti, Mudri, Onaj koji oprasta, Hranitelj, Gospodar svih svjetova...
Da, tacno, On je i onaj koji usmrcuje i ozivljava, koji sve zna, sve cuje i sve vidi, i koji kaznjava, prvi i posljednji...
Yeah right... reci to milionima djece koja će ove godine umrijeti prije sedmog rođendana od raznih malignih i drugih neizlječivih bolesti... mrtvorođenčadima, intelektualno zaostaloj djeci, djeci rođenoj sa teškim deformitetima, djeci koja umru od gladi, ubijenoj i zlostavljanoj djeci. Ukratko,
djeci koja ne dobiše ni zdravlje, ni blagodati, a niti običnu priliku za život! I to bez njihove krivice! A ni krivice njihovih roditelja. Jednostavno ih "Samilosni, Nedokučivi, Blagi, Mudri Pazitelj" nije uzeo u obzir. Pardon, u svoju "hraniteljsku milost".
Da ne spominjemo sva zla ovog svijeta koja ne zavise od naše volje i ne biraju koga će strefit. Hvala Allahu na šizofreniji, alzhajmeru i parkinsonu, tumorima na mozgu i mudima, multiple sklerozi, aslu i raku kostiju, parazitima i zahebanim virusima, zemljotresima, poplavama, vulkanima, naglim erozija i sušama, te pokojem gromu u glavu. Ovo je shortlist zajebanih stvari koje su u nadležnosti Milostivog. Zar nije mogao nekako skontat lakše načine da se rješava svojih robova? Složit ćeš se da npr. odumiranje kognitivnih funkcija i pretvaranje mozga individue u spužvu, a njega samog u funkcionalnog idiota (alzheimer) - nije baš i najbolji način za "nagraditi" poniznog vjernika (a mnogi pravovjerni bivaju "nagrađeni" na taj način).
Tema za razmišljanje
Lalena wrote:Interesantno, ima jedan hadis o tome da je, parafraziram, "Allah je uz misljenje svoga roba o Njemu", i da "postupa prema svojim robovima onako kako oni misle o Njemu"...
Na ovo sam ukazivao ranije. Ne kontam tu želju za robovanjem?

Napadoše me kad rekoh da je religija umno robovlasništvo. Mensečini da je upravo to. Čemu želja da se bude rob? I to sujetnom i manipulativnom zamišljenom gospodaru? Mislim, očito da je takav. Navodno te najprije stvori, zatim ti naredi da ga voliš i da ga se istovremeno bojiš, klanjaš mu se i moliš ga... potom kaže da ti je život poklon ali ga moraš živjeti kako on nalaže. Imaš slobodnu volju, ali je moraš koristiti onako kako on zapovjeda inače ćeš vječno da goriš. Povrh toga, sve se dešava po njegovom određenju - na kraju sve biva kako bog odredi. Maltene kaže: u krajnjoj liniji - ništa se ti ne pitaš.
Šta je privlačno u ovome? Totalni gubitak subjektiviteta i ličnog integriteta?
Dodaj tome činjenicu da se u 99% slučajeva religija individue određuje rođenjem. A kao što znamo, pogrešna religija = vječna vatra.
Jadni ljudi, nahebaše ni krivi ni dužni. Recimo da ih je Milostivi poštedio pakosti za života, ali se rodiše u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu - pa moraju na ražanj.

Daaa, kada bih mislila da je ovo-ovdje sve, bilo bi to veoma nepravedno i razocaravajuce saznanje...
Ali, ovo pitanje o "robovanju" je na mjestu

To je nesto sto je recimo i mene interesovalo...
Kod nas termin "robovanje" aludira na robovlsnike kakvi su postojali kroz historiju, na najponizeniji status... to nije ta vrsta robovanja. Vjernici nisu neprestano u stanju izvrsavanja svojih duznosti, bez mogucnosti da urade bilo sta za sebe, ne, nego treba da ispune nekoliko duznosti, klone se zabrana, i u tom okviru urede ostatak zivota onako kako njima to odgovara... To je na ovome svijetu, koji je prolazan, i na kojemu, vjerovali mi ili ne, imacemo uspone i padove...
Vjernicima je zauzvrat obecan Dzennet/Raj, vjecno uzivanje (odatle motivacija), u koji ako neko ne vjeruje, onda naravno i ne vidi smisao pokornosti Bogu...
Nekome je to mozda previse, ali iz moje perspektive, ljudi robuju i puno beznacajnijim stvarima, ljudima,... cak i puno vise, i ne smeta im...
Npr. mene svakog ljeta pitaju kako izdrzim post - ali recimo moju prijateljicu koja se izgladnjuje dijetama, koja je vidno narusila i svoj izgled i svoje zdravlje, recimo niko nista ne pita... to je njena odluka. I post je moja odluka.
Imam puno poznanika koji se bave sportom, profesionalno ili rekreativno, i kada su pripreme/treninzi, ustaju rano, treniraju nekoliko puta dnevno, paze koliko spavaju... i to je ok, rezumijem da imaju cilj... Kada ustanem rano ujutro na sabah, i ja imam cilj... Mozda se nekome cini besmislen, i meni je ponekad besmisleno kada se neko ubija treniranjem, a realno, vec je u godinama kada je jasno da nece ici na olimpijadu...
Ili nekome smeta npr. hidzab... Pa ako neko obuce se izazovno s ciljem da nekoga privuce ili zato sto se tako osjeca lijepom/lijepim, otprilike to je i cilj vjernica, samo sto umjesto paznje muskaraca, teze Bozijem zadovoljstvu...
Ja nemam problema shvatiti da neko ima drugacije ciljeve od mojih, ali hocu da kazem da je princip isti, kod svih ljudi, i vjernici su ljudi kao i svi, samo imamo drugacije ciljeve pa tako i drugaciji put do cilja...
Ok, sada ja tebe pitam... s obzirom da ne vjerujes u Boga, koga ti krivis za bolesne, rano preminule, katastrofe i sl.? Evoluciju? Genetiku? Slucajnost? Ili niko nije kriv? Sta bi ti rekao onoj djeci?
Posto mi smeta jedna nelogicnost - da oni koji ne vjeruju u Boga zvuce kao da bas njega krive za sve? Mislim, kako mozes kriviti nesto za sta tvrdis da ne postoji?
Uostalom, niko nikoga ne moze natjerati da vjeruje, isto tako i da ne vjeruje...
Nije li to sloboda volje pojedinca? Ili se to tako zove samo kada neko odabere nesto sto se vama svidja i sto vam je prihvatljivo, u suprotnom... je ispiranje, manipulacija i sl?
jos nesto... ja sam ovdje i ranije pisala, ako ste promijenili pravila (nemam vremena da sve citam, vidim da se spominjala administracija i tema samo za ateiste), samo kazite
