Prvi Sprat wrote: ↑23/08/2022 13:49
Pozdrav forumskoj zajednici.
Svoj prvi post na forumu ću iskoristiti da se upišem na temi 'Rekonstrukcija tramvajske pruge', iz više razloga. Prvi i najveći je pomak u obnavljanju gradske infrastrukture,
što me kao šejtana koji se u ratu i iza rata kačio za tramvaje čini izuzetno sretnim i ponosnim. Ja razumijem da ima ljudi kojima je to 'samo projekat', 'pruga po ravnoj livadi', ali meni kao rođenom Sarajliji je ista u kombinaciji sa novim tramvajima i trolama, stvar ponosa i simbolični vizuelni prikaz nade u bolje sutra. Ako ne za mene, onda za moje dijete.
Kako sam već naveo, ne sjećam se tačno koje godine to bilo, tramvaji su bili bukvalno načičkani nama mladima a dosta nas se kako se to popularno kaže 'kačilo' za tramvaj. Najhrabriji su bili oni sa strana, staneš na tanki branik i prstima se držiš za lajsnu. Iz ove perspektive ne znam gdje mi je bila pamet, niti bih pri ovoj pameti isto uradio. Ali tada, osmijeh od uha do uha, adrenalin na max, smijeh, vika, dreka, hrabrost i glupost mladosti i života.
Nekad zimus sam se vozio tramvajem od Ilidže do Centra. Išarani, poderani, razvaljeni, rastureni, puni smeća, pokidanih stolica, izdrndanih dijelova, prozora koji se ne mogu zatvoriti, buke, škripanja i brige vozi li vozač prebrzo da ne izletimo. Lim sa strane ispod prozora propao sa otvorenim zahrđalim rupama, ubile se za sepse da kakvo dijete od radoznalosti gurne prstić u njih. Vozač se šlagiro kada sam tražio karti za deset maraka, ne može da vjeruje. Kondukteri jedna grupa, prije čopor, slabo obučeni, neobrijani, bahati, bezobrazni, nekulturnii i nezainteresovani.
Gledam tada sve to i kontam, glavni grad. Prvi utisak bilo koga sa strane je ovaj prizor. Olimpijski grad, nekada oličenje modernog života, kulture, sporta, muzike, druženja i raje, spao na izdnrdani tramvaj koji prijeti da će izletit sa šina.
Zato ko god da radi ovo što radi na obnovi Sarajeva kakvo treba da bude, hvala mu do neba i od srca. Neka se ne brine, podršku ima, imat će i znati ću kako da im uzvratim jer su me učinili ponosnim.
