Leo_alfa wrote:
Lijepo, pored toga sto se "uci" kako bog postoji i kako je ovakav ili onakav, moze se pricati i o tome kako se prave kolaci za razlicite svetkovine pa se tako nauciti kuhati (namjerno pretjerujem kako bih istakao poentu, a ne ismijavao). Vjeronauk je upravo ubjedjivanje djece kako bog postoji, kako je milostiv ili okrut kako god da ga odredjena religija opisuje. Ucenje o razlicitim religijama, nastanku istih, o vjerovanjima vjernika razlicitih religija itd nije vjeronauk (iako moze biti sadrzano dijelom u vjeronauk, zbog toga prethodno pisem kako se cini neizbjeznim da vjeronauk koji je zaista nista drugo nego ubjedjivanje, dozivi preobrazbu).
Ja već spomenuh da negdje sigurno postoje loše metode koje se primjenjuju u nekim vjeronaukama, jer ih ima milion, negdje sigurno ima i ubjeđivanja i prisile. Međutim, i dalje stojim pri tvrdnji da vjeronauk uopšte ne mora biti nikakvo nametanje, već samo prezentacija, upoznavanje sa određenom religijom ili religijama.
Bez obzira, besmisleno je traziti opravdanje za radnje za koje znamo da su pogresne. Nesto sto je pogresno ostaje pogresno bez obzira da li je tako lakse, isplativije ili brze nesto odraditi.
Problem leži u tome što ne znamo šta je pogrešno. Neko kaže "pogrešno", neko kaže "nije", ko je u pravu, odlučuje pojedinac za sebe. U potpunosti stvar konvencije.