skupljac_zeljeza wrote:Rajvosa84 wrote:Treba napraviti sticky topic za pitanja i tvrdnje koje vjernici iznose na ovoj temi, a koje su već raspravljene i izlemane stotinu puta do sada.
Ono tipa: ropstvo, moral bez religije, položaj žene, omnipotentnost i sveznanje feat. sudbina i molitva, plagijarizam od ranijih vjerovanja i sl.
Svako malo, pojavi se kandidat (ili trol) sa već poznatom tvrdnjom, kroz 10tak stranica biva potučen argumentima i pri tom nam otkrije koliki je neznalica općenito, povuče se. Nakon nekog vremena, eto novog kolačića sa istom pričom. I istim konačnim rezultatom. Posljedica ovih cikličnih rasprava je opadanje kvaliteta istih, jer se ljudi očito smore objašnjavajući i na kraju odustanu od ćorava posla. Dok iza ćoška već vreba novi prosvjetitelj, da nas uputi...

Vi dobijete odgovore, ali pošto nisu u suglasju sa već postojećim vašim mišljenjem izgrađenim uglavnom na 'forumaškoj katedri' onda su 'manjkavi'.
Iskopaj staru temu o ateizmu od milju i nešto stranica pa će ti biti jasno o čemu pričam. Kakvih je tu lemanja bilo. Čast izuzecima, ali većina pro religijskih diskutanata je padala na ispitu pismenosti i temeljnog poznavanja prirode i društva. Gradivo iz osnovne škole stuff. Da ne pričamo o logičkom razmišljanju, nešto čemu su vjernici neskloni, barem kada je njihova dogma u pitanju.
U krajnjoj liniji, sve religijske tvrdnje se svode na argument iz autoriteta. Kuran je božija riječ, zato što tako piše u Kuranu. Cirkularna "logika":
P.S. Čitajući sve te rasprave, jedna stvar mi zaista nije jasna. Čemu potreba za konstruisanjem raznih "dokaza" o istinitosti religijskih tvrdnji koji se navodno nalaze u božijim objavama i poslanicama. To obično završi krajnje porazno po diskutanta. Valjda je cijela poenta vjere je u vjerovanju. Inače bi se dotična zvala - nauka.
Znači: iz određenih razloga (odgoj? sredina? utjeha?) određenu tvrdnju uzimam na vjeru. Vjerujem u postojanje boga, vjerujem u božije stvaranje, vjerujem da je moj bog jedini pravi bog, vjerujem u postojanje nevidljivih bića, vjerujem u zagrobni život. To su tvrdje koje su nedokazive, vrlo vjerovatno neistinite, ali trenutno nedokazive. Ergo, uzimaš ih na vjeru. Čemu, što bi JoseMujica rekao, citatologija? Neobična potreba za hvatanjem za slamku citiranjem metaforičnih stihova iz pretprolšlog milenija i insistiranje da se u njihovom priprostom značenju kriju velike mudrosti. Mudrosti koje, avaj, tek sad shvatamo, kad nam je nauka otvorila oči. Ranije smo ih shvatali bukvalno, ali sad dobijaju drugu dimenziju. Ko zna, možda nekad u budućnosti postanu nešto treće.
S druge strane, povelik komad svetih knjiga se bavi državom i pravom. Eksplicitno se uspostavljaju društvene vrijednosti i kršenje istih sankcioniše. Eh sad, valja dobro upregnut sve resurse apologetike i poslužiti se impresivnom verbalnom gimnastikom da se svjetonazor iz sedmog, prvog ili još ranijeg stoljeća nekako smjesti i prilagodi modernom životu u 21. stoljeću. Ebg, rezon je: ako su Kuran i Biblija apsolutne istine za sva vremena, onda moramo nekako opravdati njihov pustinjski, bliskoistočni narativ. Tu vjernici, u pravilu, također padaju na ispitu.
Par općih observacija.
