jeza u ledja wrote:Cemu ovakav cinizam kad je u sustini covjek u pravu. Da, upravo, da u BiH vlada sistem eine covjek = eine avaz njime i svima nama bi danas vladali Bosnjaci. Kako? Pa fino, imali bi vecinu i birali bi koga oni zele. Mislis da bi SDA+SBiH birali ljude po sposobnosti, a ne po nacionalnosti? Bi al u kurcu mom. Sta ljude maltretirate ispraznim floskulama o pravednom multietnickom drustvu kad ni vi sami ne vjerujete u to....
U ovoj rečenici je zapravo sve rečeno. Princip na kojem počiva politika BIH je strah jednih od drugih. iako se na CNN-u BIH reklamira ko zemlja stoljetne multikulture i tolerancije. Čim bi neki protektor sjašio s BIH Bosnom i Unom i Neretvom odmah bi potekla krv. Toliko o našoj toleranciji.
A sad da se osvrnem na ovu krasnu recenicu druga Jeze:
Sta ljude maltretirate ispraznim floskulama o pravednom multietnickom drustvu kad ni vi sami ne vjerujete u to..
Rečenica pogađa u sridu. Zašto? Službrna retorika Sarajeva jest u BIH žive krasni tolerantni ljudi a Bosni je potrebna samo građanska BIH. U takvoj BIH u kakvoj bi se pitalo samo Sarajevo bilo bi zagarantirano Srbima i Hrvatima da žive ravnopravno i jednako s Bošnjacima. Dakle to je ta teza.
Službeno sarajevo ako je u pitanju tako uređena BIH vjeruje u suživot i dobroćudnost svojih naroda, ma koliko se do jučer oni klali.
No kada se kaže federalizacija BIH odmah se čupaju kose usred Sarajeva. Zašto isto to Sarajevo sad sumnja u multikulturalnost svojih stanovnika i misli da će jedni biti potirani od drugih? Zašto se princip koji vrijedi za takvu BIH kakvu oni zamišljaju, princip tolerancije i suživota ne smije niti zamisliti u kantoniziranoj, federaliziranoj i kakvoj li sve već BIH, kakvoj takvoj ali ipak BIH.
Zašto?
E pa zato kako reče jeza jer ni samo Sarajevo kojemu su puna usta bosanske tolerancije u tu toleranciju više ne vjeruje. ako je ikad i vjerovalo.
Dakle nije nimalo lijepo kao argument za unitarnu i građansku BIH navoditi bosansku vjekovnu toleranciju. Ako ne zbog nas onda barem zbog onih jandih ljudi u Srebrenici. Nek odu tamo pokušati održati govor o vjekovnoj bosanskoj toleranciji.
Poanta priče je sljedeća:
Ako smijem zauzeti stav veleumnog.
Prvo što trebamo znat jest da ciljevi tri naroda u BIH o njenom budućem uređenju međusobno su isključivi i jedan drugome neprihvatljivi.
Hrvatsko viđenje federalizacije razlikuje se od srpskog a Bošnjačko viđenje BIH neprihvatljivo je i Srbima i Hrvatima.
Bolje reći njihovim političkim elitama jer narod ko šta pita.
Stoga bi prema BH narodu bilo pošteno sljedeće:
Iznijeti tri prijedloga, svaka pol.elita svoj.
Referendum.
Prijedlog koji dobije najmanje glasova isključuje se iz rasprave. Raditi na daljnja dva prijedloga.
Referendum
Ostaje na kraju jedan prijedlog koji se dorađuje i daje na referendum sve dotle dok u sva tri naroda ne dobije barem 30% za prolaz i većinu na razini države.
Samo referendumom se može potvrditi novi Ustav BIH. i novo uređenje. Već 18 godina u BIH ovaj narod nitko ništa nije pitao.
Pol.elite govore što one misle da je dobro. recimo fama o nepoderivosti Bosne . Evo i na ovom forumu ima forumaša Bošnjaka koji smatraju da je produljivanje agonije samo na štetu bošnjačkog naroda i da je za Bošnjake bolje iamti kakvu takvu ali svoju BIH i da se tako treba postaviti.
ko je ikad pitao onog malca iz Srebrenice kojem su pobili cijelu familiju jeli on za ovakvu Bosnu? Možda je baš on za bošnjačku Bosnu. Sa Srebrenicom u njoj?
Dakle referendum je ključna stvar da mi krenemo naprijed.
U slučaju ne pronalaska rješenja nakon uzastopnih prijedloga novameđunarodna konferencija o BIH.
Nad BIH ljudima ne vrši se samo klasična agresija nego i politička. Kako domaća tako i međunarodna Ovo postaje geto.
Da niste internet generacija i da imate obitelj koju treba prehraniti bilo bi vam svejedno kakva će iznutra bit BIH bitno bi vam bilo samo da ta država proradi?
Evo ja ću to Ezopovski:
Imate tri brata koja su se tukla oko najvrjednije imovine: automobila što im je pripalo u nasljedstvo od oca koji im je kazao da s njim moraju mudro i zajednički upravljati te otići u daleku zemlju na to i to mjesto kako bi podigli njegovu životnu ušteđevinu koju bi uložili u razvoj zajedničke familije. Svakom bratu ostavio je po jedan dio tajne kako doći do ušteđevine. Međutim, braća su imali fetiš na auto koje su raskopali momentalno u jeku burne i krvave svađe. Na dijelove! I godinama su stajali na mjestu svađajući se kome koliko pripada. Da bi jedan dan primjetili da im je auto postao praktički neupotrebljiv. Pa su postali malo racionalniji.
Najstariji brat je govorio dajte da se dogovorimo sastavite to nazad da upalimo, bit će to sve zajedničko al ja ću voziti jer sam najstariji. Druga dva nisu htjeli pristati tek tako. Pogotovo onaj srednji koji je bio nižeg rasta al izrazito ratoboran koji si je u raskopavanju pribavio najvažnije dijelove.
Najmlađi je također bio protiv, smatrajući da baš on koji je bio očev miljenik ima jednaka prava voziti taj auto kao i ostala dva. Ova dva su tražili da svatko vozi trećinu puta. Najstariji je uporno odbijao smatrajući da njemu pripada ta čast. Automobil je stajao u mjestu. Takvo stanje nastavilo se godinama. U vrijeme dok su se svađali pomalo su susjedima prodavali svu ostalu imovinu koju su imali. I godinama tako...
Sada imate dva kraja priče:
1.verzija Nakon godina stajanja auto je jednostavno istrunulo. Nije postojala nikakva šansa da ga se i kada bi sad svi htjeli ikako vrati u život. Tek su vrijedili poneki dijelovi koje su braća u svađi zaplijenila. Svaki brat otišao je svojim putem na pijacu prodati ono malo dijelova što je nekim čudom ostalo vrijediti.
Jedan je išao na zapadnu , jedan na južnu jedan na istočnu pijacu. Nisu se mogli vidjeti očima jer su jedni drugog optuživali da je upravo taj drugi kriv zbog tog što se dogodilo. Odnosi su bili do kraja narušeni. Od prodaje tih dijelova tog početnog kapitala koji je vrijedio stostruko manje od samog auta krenuli su svaki ispočetka ali međusobno zavađeni. Nikada više nisu razgovarali. I bili su najveća sirotinja koju je tadašnji svijet susretao. Skončali su kao nadničari kod bogatih susjeda koji su za svo ovo vrijeme nekog vraga radili i smijali se braći koja godinama stoje oko jednog auta. Na kraju su im susjedi dali da žive. Uzevši si im i najvrjednije što su imali. Očev auto. Ni grob vlastiti nije više bio na njihovoj zemlji. Sve je odavno već bilo prodano. U jeku svađe nisu ni gledali koliko prodaju. Na kraju su im susjedi oteli i očevu ušteđevinu u dalekoj zemlji. Sva trojica su za koricu kruha potpisala da ju prepuštaju susjedima u zamjenu za skrb do smrti i po jedan betonski grob.
2. verzija:
Jedna strana u prepirci popušta. Ili najstariji brat pristaje da svak vozi trećinu puta iako zna da su dva mlađa sumnjivi vozači ili dva mlađa brata popuštaju i puštaju mimo svoje volje starijeg da vozi. Postoji varijanta da dva strarija brata eliminiraju malog pa da voze svaki po pola ali to im opet nije bilo rješenje jer je svaki brat nosio jednu trećinu tajne pristupa očevom novcu. I tako ta nesretna braća mjere jedan drugom minutažu za volanom i voze do zadanog mjesta. Kako tako ali ipak voze...
Ova gore pričica je banalizacija našeg statusa. oće li se složna braća dogovoriti ne znam. Al moja je teza da će presuditi pritisci žena i djece. Koja su sve gladnija...
Pitanje za sve unitariste i patriote na ovom forumu:
što bi vi napravili da ste najstariji brat?
