detroit-mercy wrote:
Prilicno naivno je zamisljati da bi muslimani po defoult-u samo zato sto su muslimani trebali imati zajednicki stav o necemu. Ako uzmes disperziranost muslimanskog svijeta od Bangladesa do Bosne i od Rusije do centralne Afrike i pomislis koliko razlicitih naroda koji dijele istu religiju ali razlicit sistem vrijednosti i da svaki od tih naroda ima razicite teznje i stremljenja onda mozes zamisliti kakva bi to mjesavina bila. Ko bi bio boss, Arap cisto sumnjam, sto ne bi bio Pakistanac, oni imju atomsku, ili mozda neko iz Indonezije, njih je opet najvise, mada bi i Bosnjo rado uletio jer je speshal (white power)
.
Nije to naivno zamišljanje, to je vjera. U Islamu je najbolji onaj koji se Allaha najviše boji. Nema prednost Arap nad nearapom, bosanac u odnosu na albanca, ako im je Islam vjera. Istina je da se često u različitim sredinama običaji naroda mješaju sa interpretacijom religije, ali uzroci tome nisu strani. Neznanje i ljudski nefs su ključevi svih problema kada je u pitanju poimanje Islama i njegovih vrijednosti jer to dvoje uzrokuju mjenjanje same interpretacije vjere i mješanja običaja sa vjerom. Sekte koje su nastale u Islamu su nastale iz mnogo razloga:
-neznanja o vjeri,
-ideoloških skretanja uzrokovanih doticajem sa drugim saznanjima,
-političih razloga proisteklih iz etničkih razlika i željom za moći,
-mješanja običaja naroda sa islamom,
-stranim poturanjem islamu vjerovanja koji nisu od njega i td.
Da bi se muslimani oslobodili toga, potrebno je znanje, bez kojeg nema ni pravilnog vjerovanja, ni interpretacije vjerovanja, kao ni potpune vjerske prakse kojoj je strana bahatost i slijeđenje sopstvenih strasti.
Zamisli svakoga muslimana koji polazi od toga da svome bratu želi više nego sebi, te koji ga isključivo u ime Allaha pomaže i onda kada je i njemu samo potrebno. Zamisli samo muslimana koji je u stanju odbrane časti drugog muslimana staviti svoj život na kocku ili biti u konfrontaciji sa svima koji napadaju krv, čast i imovinu njegovoga brata muslimana i potom zamisli milijardu takvih ljudi koji bi imali pravilan doživljaj vjere, te promišljaj gdje bi im kraj bio. Primjer vjernika u njihovoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan dio, cijelo tijelo pati od temperature i nesanice. Musliman je muslimanu cigla na koju se oslanja i koja tvori ovaj ummet, bez obzira kakva je njegova rasa i etnička pripadnost, te dali on u vjeri griješi ili ne osim kada griješi do te mjere da ga to izvodi iz vjere, a to su mahom djela širka ili prepisivanju Bogu i vjeri onoga što nije od nje.
U takvoj zajednici muslimana emir bi trebao biti najbogobojazniji i najsposobniji za vođenje jednog takvoga društva. Njegova uloga bi bila da zaštiti muslimane i ono u šta muslimani vjeruju i da tu vjeru štiti svojim zalaganjem na način na koji mu to islam nalaže.
