breuer wrote:callmethebreeeze wrote:ja bih se malo vratio na ovu pricu o komunistima i navodnom unistenju grada. sta su tacno komunisti unistili, mislim koje dijelove grada? ja nisam arhitekta, ali dobro vidim i kada covjek gleda slike sarajeva iz perioda 45-89 uocljivo je da je tu bilo nekog plana, smisla (sad sto nisu polagali previse paznje estetici, to je drugi par opanaka:D)
pretpostavljam da je bilo rusenja par objekata, ali to nije ni cudo obzirom na nagli porrast stanovnistva nakon II svjetskog rata. i ovdje u svedskoj, koja nije vidjela rata, su rusene stare zgrade i nekada citavi dijelovi grada i na tim mjestima su nicale gradjevine kojih se ni jedna ozbiljna socijalisticka mahala ne bi postidila.
ne bih se slozio sa boldiranim - od 45 do 90 sa. je dobilo nekoliko estetski izvanrednih objekata!
to sto je estetika 20. stoljeca sama po sebi daleka ocima obicnog covjeka to je greska estetike 20. stoljeca
Razlika u vremenu sad i onom koje navodis jeste da je drugo imalo plan, neku trasu kojom je islo, pa cak i na stetu ocuvanja vec postojeceg ambijenta i historijskog nasljedja, te da je u tom vremenu na svoj nacin dato vidjenje arhitekture i grada, dok ovo sad vrijeme... bojim se da mu fali vizija, koncept i plan.
Da, Grbavica je siva, ruzna, ovakva, onakva... ali ona je imala glavu i rep. Stambene zgrade za prosjecnu ex Yu porodicu, dosta dobro rjesene, parking prostore, ali i dosta zelenih povrsina za djecu, planirane javne povrsine (skole, vrtici, domovi zdravlja, pijace, poslovni centri)... sto ipak odaje neku (kazem, makar i pogresnu) viziju.
Isti je princip sa Alipasinim poljem, Ciglanama, Dobrinjom, Brekom... iako im se moze naci 1000 i 1 zamjerka i iako mozemo pricati na temu studije zivota i prostora koje nude, moramo se sloziti da imamo temelj, imamo sta studirati, buduci da je koncept kakav-takav, tu. Sto, ne mozemo reci za "novo Alipasino" - ovdje referiram na one zgrade, poslovne prostore i skalamerije uz glavnu saobracjanicu, Stup, Bare (na zalost, mislim da ce i ovo biti jedan od propalih koncepta, iako se upocetku cinilo da se nudi nesto novo), itd.
A sto se tice same zastite spomenika u "ono" vrijeme... Sarajevo je za Olimpijadu dobilo nove fasade za koje je prof. Kurto izradio cijeli elaborat, dok su sad poslije rata iste samo navaljane bojom koja je bila najjeftinija. Isto je i sa Bascarsijom koja je imala svoj projekat revitalizacije, a koja je sad... mislim, o kakvom projektu sad uopste mozemo pricati, jednostavno postala je prostor tuta i kineske bafl robe. Itd, itd.
Mada, ne kazem da tad nije bilo ogromnih pogreski, kao npr Skenderija i Skender-pasina dzamija, ili pak onaj neboder u sred Bistrika, ili pak nemar naspram Alfakovca, i ne kazem da svemu tome ne treba jedan dobar pogled u sirinu i u dubinu, ali da,
kazem da ono sto je bilo prije nas ne amnestira od onog sto radimo sad i da moramo preuzeti odgovornost za nemar, neznanje, nepaznju i laicki pristup sa kojima se odnosimo prema arhitektonskom nasljedju.
PS: I da, nauka je "od onda" daleko napredovala, i iako je jedan Pariz tada srsio cijeli jedan dio svoje bastine da prosiri ulice i izgradi nove stambene objekte, Pariz tada nam ne smije biti mjerilo za Sarajevo sada. Jer, i sam Pariz danas ima sasvim drugaciji pristup zastiti nasljedja iz kojeg se moze mnogo toga nauciti. Sada!
sto neko rece, kada pored prodjes smrdi uzasno...lijepe one plakate....kada pogledas u zgradu imas osjecaj da si u najgorim slumsima nekih juznoamerckih zemalja 
