Forum Klix.ba

..

Hmmm neznam odakle bi poceo???????????Dali od 91 ili 92 ili od 2009 godine??????????????Citam razne komentare na vecunu prica ovdje koje su slicne jedna drugoj ko jaje jajetu.Naravno takve su jer smo svi isto prezivjeli i dozivjeli,samo neko je imao 5 neko 10,15 ili 25 godina te 92.I normalno je da se svi sjecamo prve granate prvog podruma prvog nestanka struje,vode..............Medjutim mene brine nesto drugo.Procita ovdje kao nesto kako da odgajamo svoju djecu da nebi bili M92 ma sta god to znacilo.Volio bi cuti kako po tom pitanju da odgajam svoje djete.Dali je ispravno da mu pricam kako su svi ovdje u BiH isti jednaki prijatelji ili da mu kazem kako je ustvari stanje.Nebi zelio da svom sinu ulijem mrznju prema drugom i drugacijem a opet nebi ni da nezna da postoje drugi i drugaciji.Naprimjer kao sto se meni desilo da neznam ko je ko.Da neznam razliku izmedju Muslimana,Srbina,Hrvata,Jevreja..........Zelio bi da zna razliku ne dabi mrzio vec dabi znao.Ali kako na koji nacin kad ima bezbroj nacina da svati da ako si drugaci da se mrzi jer previse je takvi primjera na svakom koraku.Na TV-e, internetu utakmicama ulici i nemoguce je svoje djete iskljuciti da to sve nevidi.Meni to prestavlja veliki problem da nadjem neku sredinu da nebi otisao ni lijevo ni desno.

I da,da nebi bio off topic u potpunosti moram reci da prva asocijacija na rat je moje promrzle ruke u kojim drzim dva kamena kao jedino oruzje tad kod sebe

meni 7 godina bilo... ne znam po redu kako se sve desavalo, odprilike sam skontala da se nesto desava kad su me odveli u zetru, bilo ono yutel za mir. bila i ja tamo protestvovala sa tatom onda geldali tatu na tv-u na mostu Suade i Olge, on i amidza bili tamo kad su one ubijene.
taj ponedeljak svi se sjecaju rekli im neces u skolu, ja pojma nemam, bas toga nemam u sjecanju, samo znam da je odjednom pocelo rokati, tata odmah otisao na liniju, nema ga par dana pa dodje. sjecam se da su nama djeci zabranili da izlazimo na glavi ulaz zgrade, ebga snajper nas ganjao tuda, pa smo se prebacili na alternativni ulaz.
odmah komplet ulaz poceo pospremati podrume, posto kod nas svaki stan ima shupu. i svi spremaju, radna akcija u tijeku, komsija koji se postavio za glavnog i nadredjenog, ide okolo i dernja se fino to pospremite, trajace ovo 3 mjeseca, valja izdurat, i ono se otegnu godinama... mama i komsinica se dogovorile, od nase supe napravili kuhinju, od komsinice spavacu sobu
na pocetku nekad nazva tata sa linije mamu da se spakuje, ona, komsinica, od komsinice kcerka i ja, da nas posalje vani. mama ga pita ides li ti, kaze on ne moze, mama samo rece necu ni ja bez tebe. komsinica kaze nece ona sama sa djetetom da ide, tako da svi ostadosmo. mozda je i bolje, to bio onaj konvoj sto je zadrzan na ilidzi...
tati furkka bila od pocetka, kad su svi u podrumu, on dodje sa linije popne se na 3-4 sprat i zagadja raju petardama ljudi traume dozivljavali, evo ih dosli da nas pobiju a on odozgo umire od shege im
prolazili dani podrum-stan, igranje po ulazi. ova mladja raja provalila u shupu od komsije sto je pobjegao, nasli bombe to izbacili i napravili to okupljaliste. pa dok je bilo struje derneke tu pravili a nas mladje uvijek tjerali da im ne smetamo
prodje par mjeseci, tata ode ujutro na liniju, ja ustala za njim moleci ga da ne ide vise, on mi ono kroz zajebanciju govori, ma de ba odoh ja et me 2-3 dana, ja ostah za njim na ulazu gladajuci ga kako ode, i on se ne vrati vise...
poslije toga nekako zivot staje, ne znam ne sjecam se tih par mjeseci... dodje '93. ali to vise nije pocetak, da ne idem dalje...


al smo se ovdje svi raspisali

Dile wrote:

meni 7 godina bilo... ne znam po redu kako se sve desavalo, odprilike sam skontala da se nesto desava kad su me odveli u zetru, bilo ono yutel za mir. bila i ja tamo protestvovala sa tatom onda geldali tatu na tv-u na mostu Suade i Olge, on i amidza bili tamo kad su one ubijene.
taj ponedeljak svi se sjecaju rekli im neces u skolu, ja pojma nemam, bas toga nemam u sjecanju, samo znam da je odjednom pocelo rokati, tata odmah otisao na liniju, nema ga par dana pa dodje. sjecam se da su nama djeci zabranili da izlazimo na glavi ulaz zgrade, ebga snajper nas ganjao tuda, pa smo se prebacili na alternativni ulaz.
odmah komplet ulaz poceo pospremati podrume, posto kod nas svaki stan ima shupu. i svi spremaju, radna akcija u tijeku, komsija koji se postavio za glavnog i nadredjenog, ide okolo i dernja se fino to pospremite, trajace ovo 3 mjeseca, valja izdurat, i ono se otegnu godinama... mama i komsinica se dogovorile, od nase supe napravili kuhinju, od komsinice spavacu sobu
tati furkka bila od pocetka, kad su svi u podrumu, on dodje sa linije popne se na 3-4 sprat i zagadja raju petardama ljudi traume dozivljavali, evo ih dosli da nas pobiju a on odozgo umire od shege im
prolazili dani podrum-stan, igranje po ulazi. ova mladja raja provalila u shupu od komsije sto je pobjegao, nasli bombe to izbacili i napravili to okupljaliste. pa dok je bilo struje derneke tu pravili a nas mladje uvijek tjerali da im ne smetamo
prodje par mjeseci, tata ode ujutro na liniju, ja ustala za njim moleci ga da ne ide vise, on mi ono kroz zajebanciju govori, ma de ba odoh ja et me 2-3 dana, ja ostah za njim na ulazu gladajuci ga kako ode, i on se ne vrati vise...
poslije toga nekako zivot staje, ne znam ne sjecam se tih par mjeseci... dodje '93. ali to vise nije pocetak, da ne idem dalje...


al smo se ovdje svi raspisali

@fixer
a znam... svi smo takvi na ovoj temi

s prozora gledao neke ljude kako pucaju jedni na druge. jedni leze na cesti i pucaju, drugi se sakrili iza coska zgrade. i jedni i drugi u civilnoj odjeci, ni dan danas mi nije jasno koji su koji bili. nakon toga ufurava transporter plave boje sa nekakva dva topa na sebi i cirilicnim milicija (samo tad sam vidio tu skalameriju). puca na nekog, a odjekuje kao da mi u susjednoj sobi stoji. meni 14 godina, nemam pojma sta se desava, znam samo da sam se usro od straha. najintenzivniji strah koji sam ikad osjetio.
zaboravih dodat da sam tad zivio na vojnickom. elem, jedno jutro smo primjetili da su svi srbi iz ulaza jednostavno nestali. narednog jutra, otisli svi bosnjaci. u cijelom ulazu ostale moja i jos jedna porodica. u maju smo se i mi pokupili i otisli na c.vilu.
na putu do c.vile, negdje oko mjesta gdje je sada bazen, neko nas je uslikao. ja sam nosio papagaja u kavezu, a ta slika je objavljena u knjizi "ranjeno sarajevo"
pravo mi se smuci kad o svemu tome mislim i nisam nacisto da li bi mi bilo bolje sve pamtit ili sve zaboravit.

Ja sam imala 22 godine i pisala diplomski. Glasala sa roditeljima. Ni danas ne znam da li smo glasali za nezavisnost ili za bijeg od MIloševićeve zamišljene zemlje. Nedelja kad smo glasali je bio sunčan dan i ja sam poslije toga sa prijeteljicom popila kafu. Rekla mi je da će Sarajevo biti drugi Vukovar. MIslim da je to bila zadnja kafa koju je popila u Sarajevu, jer sam je poslije prvi put vidjela prije nekoliko mjeseci na fejsbuku, nasmijana iz daleke i prijateljske Amerike.
Došao je Bajram. Pucalo se. Nikad se nije tako bučno slavio Bajram. KOmentari meni bliskih ljudi. Stari Grad je bio već pod vatrom kada se desila skupština. Tada mi je bilo jasno da je rat. Jedan PAM je ušao u moju sobu i zapaliio odjeću u ormaru. Onda smo ostali bez struje. I preradjivali meso iz zamrzivača na nekoj improviziranoj vatri na balkonu. Nisam nikada išla u podrum. Ima nešto nedostojanstveno u tome. Ležala sam na podu i slušala granate, bolilo je kako netko razara moj rodni grad. Noć kada je gorila Vjećnica stajala sam na prozoru i gledala. Sjetila sam se tad svih studentskih dana i sati koje sam tamo provela. Uvijek kad se ne može doći do neke knjige. Sjetila sam se i ljudi koje sam tamo upoznala. Tu noć se sa mog prozora vidio veliki plamen. I onda je sve ostalo išlo, kako je išlo.......... Zato nikada ne treba da se zaboravi. Bez obzira koga glasali i ružno mi je da se ova tema koristi za političke poruke, tipa glasajte crvenog faraona.

Dile wrote:

......., odprilike sam skontala da se nesto desava kad su me odveli u zetru, bilo ono yutel za mir. bila i ja tamo protestvovala sa tatom

Nažalost, od ranije sam znao šta se dešava. Mada nisam sarajlija, nit’ sam u njemu ikada živio, to veče sam sa društvom bio u Skenderiji na Yutelovom protestu za MIR.

KatarinaKosaca wrote:

PITAM SVE ONE KOJI SU U NASE IME GLASALI 91 I 92 ZA TAJ PAKAO ZASTO

KO je za šta glasao? O čemu ti pričaš? Milošević je imao granicu Karlovac, Karlobag, Virovitica. Sarajevo je bilo unutar te granice i nema mnogo mudrovanja. Nisam mogla ni glasati ni ne glasati za ili protiv toga. To je bilo tamo planirano.

Mislim da je namjera postavljaca teme bila da se fokusira na obican svijet i dozivljaj pocetka rata mladje raje, djece i omladine, te njihove emocije i sve ono sto im je u tim momentima prolazilo kroz glavu. Kada gledam sa vremenske distance od 17 godina, znajuci sta se sve danas dogadja, niko od nas nije mogao znati u sta ce se sve izroditi. Inspirisana ovom temom, nadjoh ovo na Youtubeu, i mogu vam reci da trenutno imam poveliku knedlu u grlu.

http://www.youtube.com/watch?v=L_pRxzTY1rw

Ti si mi bila u svemu naj...

Mislim da je ovo spot koji se vrtio pred sam referendum. Sniman je na zeljeznickoj stanici. Obratite paznju na rijeci izgovorene dok djecak place.

http://www.youtube.com/watch?v=-rhDHCehM2A&NR=1

"ostali smo zivi i ne mogu nam nista" kako rece doktorica.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pRk_19Rh ... re=related[/youtube]
ko li su ove bebice, gdje su danas
moze se naci dosta na youtube o pocetku...

luciferino wrote:Mislim da je namjera postavljaca teme bila da se fokusira na obican svijet i dozivljaj pocetka rata mladje raje, djece i omladine, te njihove emocije i sve ono sto im je u tim momentima prolazilo kroz glavu. Kada gledam sa vremenske distance od 17 godina, znajuci sta se sve danas dogadja, niko od nas nije mogao znati u sta ce se sve izroditi. Inspirisana ovom temom, nadjoh ovo na Youtubeu, i mogu vam reci da trenutno imam poveliku knedlu u grlu.

http://www.youtube.com/watch?v=L_pRxzTY1rw

Ti si mi bila u svemu naj...

Mislim da je ovo spot koji se vrtio pred sam referendum. Sniman je na zeljeznickoj stanici. Obratite paznju na rijeci izgovorene dok djecak place.

http://www.youtube.com/watch?v=-rhDHCehM2A&NR=1

Da,prvenstveno bih da se fokusiramo na to.

Nije mi jasno kako iz jedne gradske raje odjednom postadoshe krvoloci i kako je gitaru zamijenio Kalashnjikov.U mom gradu je to isto tako ishlo,jednog dana te pozdravlja chovjek iz zgrade i potapshe po ramenu a sutradan je uhapshen sa spiskom za odstrel na kojem si medju prvima na spisku.

Imate li vi raje koja odjednom postadoshe snajperisti i trofazni strazhari?Kako to da tramvaj kojim si ishao da se vidish s curom ti sada stoji izgoren i chuva te od metaka?

moja najbolja drugarica inace srpske nacionalnosti me pitala pred sami rat "jesi li ti nasa" ? ja ko ono, nasa..? pa naravno! mislim se pa nisam vanzemaljac.. kaze ona "pa kako to da te nikad nisam vidjela da se krstis" ? ja nikad nesto o tome nisam ni razmisljala, mi djeca bolan.. cuj jesi li ti nasa??
kad poceo rat.. kod njih u stanu nadju oruzje neko, kokardu i bla bla.. ista scena ko i kod vecine raje sto su imali komsije ovako ko i ja.. al najjaca scena zavrsio se rat, zgrada izgorila, povod okupljanja... dobijanje materijala za obnovu stanova od svicarskog karitasa skupile se komsije kad eto i njenog chache.. neke komsije koje su isto prozivjeli u ratu ko i mi fol fini ljubazni dje si sta ima.. on kreno prema mojim starcima i stara ga moja marshne.. i jos mu svasta nesto nagovori.. kraljica je to uradila svima koji su joj se poslije rata obratili a koji su imali aferima ko doticni cheeeto.. nidje veze al mi naupade

Meni je nekako moj BMX koji sam sklepao od nule nekako najvise ostao u sjecanju posto nisam silazio s njega. Sjecam se kad sam isao u neku fabriku ili skladiste bicikala koje je bilo potpuno izgorjelo trazeci neki kostur bicikla koji bi se dao iskoristiti a odjednom je zapucalo po nama da smo jedva zivu glavu izvukli. Taj osjecaj kad vidis kako oko tebe frcaju meci i otpadaju komadi gdje meci pogode uz onaj uzasan zvuk proletanja zrna je bas ono... jeziv.

Taj BMX je zlata valjao... sam Bog zna koliko sam vode kuci donio sa njim. Jednom prilikom sam ga toliko natovario da mi se guvernala bila totalno iskrivila... kad sam poskidao sve kanistere koji su bili nakaceni izbrojao sam ukupno 120 litara... sjecam se toga jer smo imali i neko bure od 120 litara pa sam pomislio, tu je vode toliko taman koliko je veliko ono bure.

Sjecam se da je moja zgrada bila valjda zakacena na isti vod kao i RTV dom pa smo imali struje kad je skoro niko drugi nije imao. Sjecam se vikanja policajaca ispred zgrade "gasi svjetla"... a najupecatljivije mi je sjecanje na semafore koji su vrijedno mijenjali svjetla i bili jedino svjetlo posto su sva ostala bila ugasena. Sjecam se "jezeva" po cesti i jednu noc je neko naletio na tog jeza s autom u mraku i gurao ga jedno par stotina metaka dok je sve iskrilo uokolo.

Ili... komsija sa novim bordo golfom treba nesto otici do grada. Izvukao je auto iz garaze koji je bas bio nesto cist i lijep... neogreban. Vraca se nakon nekog vremena bez ijednog stakla, sav izresetan od metaka. On izadje iz auta i odtetura kuci... a mi gledamo i brojimo rupe po autu i pitamo se kako je on prosao bez ogrebotine. Zakljucili smo da je prosao kroz rafal dum-dum metaka jer su izlazne rupe bile puno vece od ulaznih. Danas se vise ne sjecam ni imena tog covjeka ali je tada prosao ziv kroz sve to.

I ja sam bio medju "ludacima" koji su trcali vani da bi pokupili jos vruce olovo ili neki geler. Rep od granate je vec bio pravi trofej. I dan danas se prepadnem kad se sjetim trcanja djece da pokupe rep od netom eksplodirane granate. Dan danas imam svoju zbirku tu negdje...

Ono sto mi je stvarno bilo zanimljivo je da sam znao po imenu sve ljude koji su zivjeli u mojoj zgradi. Sjecam se kad bi se djelila humanitarna pa smo mi djeca trcali zgradom i svima kucali na vrata da im kazemo da se pocinje dijeliti humanitarna. Ili... vikanje u naselju "dos'o hljeb"... dok je jos stizao hljeb koji bi se rasprodao prije nego bi ga izvukli na police.

Sjecam se samo koliko su ljudi bili slozni... od niceg se stvaralo svasta. Ljudi su izmisljali svasta nesto da bi sebi koliko toliko popravili zivot. Sjecam se kad sam iscupao diodu iz nekog telefona, spojio je na dinamu od bicikla i po noci smo na smjenu vrtili pedale BMX-a da bi culi vijesti na radiju. Kasnije sam cuo da postoje punjive baterije koje bi mogao vozajuci BMX napuniti preko diname ali ja nisam imao takvih. Rat stao a ja u nekom brijacu nadjem te punjive baterije... koliko smo samo truda mogli ustedjeti da smo znali za njih.

Sjecam se i ratne hrane... lanc paketa, pite od rize... nekih torti, kolaca. Proslave nove godine... raja svih uzrasta donese po nesto i sjednemo i slavimo. Bez alkohola, bez struje... uz neka kandila i mozda neki radio uz skromnu trpezu. Dokaz da je dobro cim si u dobrom drustvu. Upecatljivo je da smo imali razlike i po deset godina ali smo se svi zajedno druzili. Sjecam se raje i gitare na prvom spratu gdje smo se svaku vece okupljali i pjevali. Kad je nestalo svijeca, baterija i struje mi smo po danu skupljali plastike od farova i sta god je bilo plasticno da bi navecer "lozili" to da bi se uopste vidjeli. To smo rezali na sitne komadice i "glumili svijecu" tako sto bi dodavali malo po malo tek da se vatra ne ugasi.

Heh... ko je nasao upaljac bio je laFac. Pa ako nista da mu kremen radi... vratiti se kuci stepenicama po mrklom mraku a imas upaljac kojem kreses kremen je bilo kad da se sad liftom vozis. Ja sam bio glavni za osposobljavanje losih upaljaca jer bi od tri-cetiri stara znao napraviti jedan koji fakat i zapali kad ga kresnes. Ili... nestane plina u upaljacu a ti skines limic, odvrnes onaj ventil koji put i mozes zapaliti vatru jos bar par puta.


...

I sam sam sebi bezbroj puta rekao da je sve ovo bolje potisnuti. Ali, ispliva samo kad se najmanje nadas tako da vise ne sutim... pa ako nista sam sebi premotam nekad film u glavi. A ovako... ako nista bili smo jedni uz druge a sad se i ne poznajemo. Pa... barem mozemo razmijeniti sjecanja jer... sve je to bio zivot, nas zivot. Ono sto smo mi bili... i zbog cega smo ono sto jesmo danas.

Pozdravljam !

Big Boy kad neko napiše neki tekst iz rata,opiše većinu sličnih priča koje smo svi proživljavali...

big boy, bas si lijepo to opisao..
hajd nek nisam jedina koja je skupljala vruce gelere
nego mi naumpadose lanch paketi.. joj po brojevima sam znala sta se u kojem nalazi,chicken ala king i sl.
pa one shibice zelene jos uvijek imam jedne takve, i bocicu tabaska..
a cini mi se da pravljeni eurokrem, majoneza, pica i bombice danas nikada nece biti onako slatke kao u ratu..

Jedan video koji govori vise od 1000 rijeci.....pjesma nije bitna


http://www.youtube.com/watch?v=GSH8-oUF ... PL&index=2

Nekad padne nadvojvoda nekad starisvat! Nikad se ne zna cija je glava prva - tako ovdje pocinje rat !

Nekad padne nadvojvoda nekad stari svat! Nikad se ne zna cija je glava prva - tako ovdje pocinje rat !

nije bolje potisnuti. to je nas zivot. od potiskivanja mozes samo zavrsiti lose.
gledam sada,tri i pol godine mi prodju u letu...cini mi se kao da je pjesma iz 2005 izasla prije dva-tri mjeseca.a one 3,5 godine mi se cine kao da su mnogo duze trajale.

.....

NIKADA NE ZABORAVITI!!

ARMIJA BIH, HEROJI DO HEROJA !!

riko-ga wrote:....Medjutim mene brine nesto drugo.Procita ovdje kao nesto kako da odgajamo svoju djecu da nebi bili M92 ma sta god to znacilo.Volio bi cuti kako po tom pitanju da odgajam svoje djete.Dali je ispravno da mu pricam kako su svi ovdje u BiH isti jednaki prijatelji ili da mu kazem kako je ustvari stanje.Nebi zelio da svom sinu ulijem mrznju prema drugom i drugacijem a opet nebi ni da nezna da postoje drugi i drugaciji.Naprimjer kao sto se meni desilo da neznam ko je ko.Da neznam razliku izmedju Muslimana,Srbina,Hrvata,Jevreja..........Zelio bi da zna razliku ne dabi mrzio vec dabi znao.Ali kako na koji nacin kad ima bezbroj nacina da svati da ako si drugaci da se mrzi jer previse je takvi primjera na svakom koraku.Na TV-e, internetu utakmicama ulici i nemoguce je svoje djete iskljuciti da to sve nevidi.Meni to prestavlja veliki problem da nadjem neku sredinu da nebi otisao ni lijevo ni desno.

Posto sam ja spomenuo M92 "modele", a koji se ticu sve tri "glavne" strane, evo i da malo pojasnim jer vidim da nisam shvacen.
Svi mi znamo koliko je prije '91 bilo bitno ko se kako zove i koje je narodnosti - vecini nimalo. Ode Tito, a na vlast dodjose Titici i golootokasi koji normalnom zivotu pretpostavise Srpstvo/pravoslavlje, Hrvatstvo/katolicantsvo i Bosnjastvo/muslimanstvo/Islam. Svi su imali iste maloumne zelje - da imaju svoj komadic zemlje u kojem mogu vladati i provoditi svoje naume, samo za narod predstavljeno kao "ostvarenje narodnih (kasnije nacionalnih) prava". Suplja prica. Danas je svima nama vise nego jasno da je sve odradjeno kako bi se na krilima ove price stvorili uslovi u kojima ce se narod zavaditi, zamrziti, a plodove toga ce pobrati probrana nekolicina onih koji su se nametnuli kao "vodje" naroda, a to su, kao sto svi opet znamo, bili SDA, HDZ i SDS, s tim sto je SDS danas zamijenjen SNSD-om.

Danas imamo situaciju u kojoj su oni i te kako i bukvalno unovcili sve ove nebuloze koje su blesavom narodu (narodima) podmetnuli kao vrhunske vrijednosti u zivotu (narodnost, nacija, vjera), a u stvari se radi o imaginarnim stvarima. Kazes "Da ne znam razliku izmedju Muslimana,Srbina,Hrvata,Jevreja". Ja pitam - a koja je to stvarna, opipljiva razlika? U cemu osim u vjeri, sto je opet imaginacija? Jel' u krvi? Tesko - i ovima i onima i njima i nama, svima krvne grupe iste. Svima krv crvena i svako svakome moze tom krvlju spasiti zivot. Jel' u nacinu oblacenja ili nosnje? Moze biti, ali i pankeri, skinheadsi, budisti, itd. se oblace drugacije od "normalnih". Jel' ih zato treba pobiti? Naravno da ne. Jel' razlika u jeziku? Vise nego tesko - svi se mi i te kako dobro razumijemo, a naglasak ili narijecje ili sleng ne predstavljaju nikakvu stvarnu razliku, zar ne?

I u cemu se onda razlikuju Srbi, Hrvati i Bosnjaci u BiH (mada ja vise volim reci ono sto je puno ispravnije - bosanski pravoslavci, katolici i muslimani)? Po meni, ni u cemu i ni po cemu stvarno bitnom, osim mozda kolicini gluposti i zatupljenosti.

Ni ja svoju djecu ne ucim da mrze, vjeruj mi, iako sam prezivio i dozivio sve sto jesam. Pricam im, ali ne forsiram. Kada vidim ili cujem da govore nesto u tom kontekstu, tu im pojasnim, ali uvijek i naglasim da TO NEMA NIKAKVE VEZE s njihovim zivotom, i da ne treba da ima. Da neko ko se zove Dragan ili Ivica ili Ahmed nije ni stotinke manje ili vise vrijedan. Uvijek im ponavljam da drugu djecu ne gledaju po tome kako se zovu ili u sta se svrstavaju, nego po tome kako se prema njima ponasaju. Ako se ponasaju normalno, ako se normalno druze, apsolutno je nebitno sve ostalo. Ja sam tako odgojen, pa ce biti i oni. Koliko god to, mozda, bilo pogresno u datom momentu i okruzenju.

@Dozer

Dozer wrote:
I u cemu se onda razlikuju Srbi, Hrvati i Bosnjaci u BiH (mada ja vise volim reci ono sto je puno ispravnije - bosanski pravoslavci, katolici i muslimani)? Po meni, ni u cemu i ni po cemu stvarno bitnom, osim mozda kolicini gluposti i zatupljenosti.

Ni ja svoju djecu ne ucim da mrze, vjeruj mi, iako sam prezivio i dozivio sve sto jesam. Pricam im, ali ne forsiram. Kada vidim ili cujem da govore nesto u tom kontekstu, tu im pojasnim, ali uvijek i naglasim da TO NEMA NIKAKVE VEZE s njihovim zivotom, i da ne treba da ima. Da neko ko se zove Dragan ili Ivica ili Ahmed nije ni stotinke manje ili vise vrijedan. Uvijek im ponavljam da drugu djecu ne gledaju po tome kako se zovu ili u sta se svrstavaju, nego po tome kako se prema njima ponasaju. Ako se ponasaju normalno, ako se normalno druze, apsolutno je nebitno sve ostalo. Ja sam tako odgojen, pa ce biti i oni. Koliko god to, mozda, bilo pogresno u datom momentu i okruzenju.

Mrsko mi bilo pisati.