Prenj wrote:
The healthy growth of the Church in Bosnia was blighted and stunted by Arianism and the disturbances caused by the wandering of the nations. Irreparable, however, was the damage inflicted by the Oriental Schism. To this day forty-three per cent of the population are Greek Orthodox, calling themselves Servians, and their religion and language Servian. From the earliest times the Church of Christ opposed the Bogomiles, a branch of the Manichaeans, who, varying as to time and place, dress, and nomenclature, are well nigh a historical puzzle. They have been called Paulicians, Phundaites, Eneratites, Marcionites, Christopolites, and, after a certain Bulgarian priest, Bogomiles. They were very numerous in Bosnia, as is proved by the great number of Bogomile graves. From 1292 onwards the Franciscan monks co-operated with the secular clergy in attending to the needs of the faithful.
When in 1463 Stephan Tomasevie, the last native sovereign of Bosnia, was taken prisoner by the Turks and decapitated, there were many Catholics, who in order to save their possessions, renounced their faith and became Mohammedans (now known as "Begs"). Nearly all the Bogomiles became Mohammedans at the same time, and the few who remained true to their faith were degraded to the position of "rayahs", i.e. serfs possessing no civil rights.
SeasofCheese, hvala sto si nam ukazao na jos jedan zanimljivi istorijski izvor koji podupire tezu o bogumilskom porijeklu Bosnjaka.
taj mit mozes djeliti s svojiom bracom u IZ. kao i ono o slicnosti bogumilskog ucenja i islama. sto je jedna o zescih gluposti koje sam cuo na ovom forumu. ili je potrebno da prevedem ovaj tekst s engleskog, jer nisi dobro razumio? dakle spominje se velika bogumilska zajednica. iza toga se spominje godina
1292 . u vrijeme pred sam dolazak turaka nije bilo znacajnijeg broja bogumila! u ovom tekstu samo stoji da su gotovo svi presli na islam, ali tu ne stoji koliko ih je bilo! to nije nikakav dokaz o bogumilskom porijeklu. takav dokaz imamo i mi o rimskom porijeklu hrvata, jer je bilo starosjedioca prije dolaska slavenskih plemena.
dosta ljudi se ovdje oslanja na wikipediju kao objektivni izvor i navodi iz nje. a buduci da ti engleski nije jaca strana evo ima i na hrvatskom:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_bosanska
Historiografija 19.stoljeca je postavila dvije teze:
a) "Crkva bosanska" je bila odvjetak dualističko-gnostičkoga heretičkoga učenja koje vuče korijen iz Bugarske i Makedonije 9. i 10. stoljeća, poznatijih pod imenom “Bogumili”. Bogumilske doktrine su vrlo slicne onima zapadnoeuropskih “heretika” katara iz 12. i 13.st.
b) islamizirano pucanstvo Bosne i Hercegovine je najvecma “bogumilskoga” podrijetla, što je moguce objasniti i doktrinarnom slicnošcu izmedu islama i bogumilskih ucenja-tj. “bivši Bogumili” su lako postajali muslimanima zbog navodne duhovne srodnosti oba svjetonazora.
Moderna je povijesna znanost srušila te mitove u svim glavnim tockama:
a) preobracenjem, a kasnije i progonom “Crkve bosanske”
u desetljecima prije Osmanske invazije, krstjani (po vecini procjena, nikad vecinsko stanvništvo Bosne i Huma) su prakticki nestali, tako da jednostavno nije bilo krstjanske demografske “supstance” koja bi poslužila kao biološka “osnovica” za kasniji bošnjacko-muslimanski narod.
b)"Crkva bosanska" po svom naučavanju nema veze sa dualističko-gnostičkim doktrinama kao što su bogumili i katari. Pojam “Bogumili” za pripadnike “Crkve bosanske”
prvi je puta uporabljen u 19.stoljecu, i to u djelu istaknutoga hrvatskoga povjesnika Franje Račkog, koji bijaše rodonačelnikom bogumilske teorije o ustroju i nastanku Crkve bosanske. Sama je pak “Crkva bosanska” doktrinarno bila posve u granicama kršćanskoga pravovjerja, dok se ustrojstveno nije razvijala (u odnosu na zapadnu Europu) zbog djelomične prometne i civilizacijske izoliranosti. Svi sacuvani tekstovi nastali u krilu “Crkve bosanske”, kojih ima oko 20 i sastoje se od prijepisa Evanđelja i ostalih dijelova Biblije, ne pokazuju nikakvo odstupanje od katoličkoga kršćanstva, niti ikakvu srodnost s dualističko-gnostičkim doktrinama.
c)
Teza po kojoj je, navodno, dualistički gnosticizam “ideološki” blizak islamu u bilo kojoj varijanti (uključujući i islamski misticizam-sufizam) – potpuno je besmislena. Islam, kao religija kojoj je obilježje izraziti monoteizam, po svomu je samome biću nepomirljivo suprotstavljen bilo kakvom dualističkom svjetonazoru. Ideja jednote Boga u islamu radikalno je neprijateljska dualistickomu ucenju o postojanju dva boga.
Povijesna je znanost minucioznim istraživanjima utvrdila da izmedu nestanka "Crkve bosanske" i procesa islamizacije
ne postoji nikakva stvarna sveza, pa cak ni sinkronicitet na vremenskoj osi. Upravo zahvaljujuci tim istraživanjima postalo je jasno da proces islamizacije u Bosni nije bio bitno drukciji u odnosu na druge zemlje koje su vremenom padale pod vlast Osmanlija. Danas je, pak, neprijeporno da je suvremena relativna masovnost muslimanskoga pucanstva u Bosni rezultat povijesnih procesa XIX. i XX. st. (sve zemlje koje je kršcanska "reconquista" oslobodila do sredine XIX. st. bile su "vjerski ocišcene", da bi nakon toga vremena tečevine demokratskih procesa jednostavno onemogućile takav postupak), a ne posljedica neke posebnosti bosanskih prilika, pa time i nekoga osobito uspješnoga procesa islamizacije u ranijim vremenima.