A šta je sa onim 'rugobom' ( kako ga djeca zovu), užasno mršavim i visokim što svaki dan oko 14 - 14:30 izbije u Ferhadiju i onda sa osmjehom ubrzano hoda kroz ulicu prema BBI-u.
I tako svaki dan.
Usput, meni ti ljudi nisu smješni, nažalost, nisu niti zanimljivi,
to je zapravo bolest za koju niko ne zna kada može otići na bolje ili na gore.
USPUT
Ovaj što je dirao kosu, prije rata,jednom dok sam sjedila u tramvaju, uđe i sjede iza mene i provuče prste kroz moju kosu
Okrenem se, sva uznemirena, kad on osmijeh nabacio i kaže - imaš predivnu kosu
Nisam mogla ništa reći...
dojmio me
