Jedna od najbitnijih filmskih dijaloga:
U zivotu - ne biras gdje si rodjen, ne biras ko ti je otac, ko mati, manje/vise imas 2 odluke, koje ili mogu da te propeliraju naprijed ili da te zauvijek zaustave.Redford: "The decisions you make now, bud, can be changed...with years and years of hard work to re-do it. And in those years you become something different. Everybody does, as time passes--you get married, you get into debt...but you're never going to be the same person you are right now. And "promise," and "potential,"--it's a very fickle thing. And it just might not be there anymore...the tough thing about adulthood is that--it starts before your even know it starts: when you're already a dozen decisions into it. But what you need to know, Todd: no lifeguard's watching you anymore. You're on your own. You're your own man, and the decisions you make now are yours and yours alone from here until the end."
1) Sta si po profesiji
2) Koga ces ozeniti/udati.
3) Gdje ces zivjeti.
To je to. A od ove 3 odluke, najbitnija odluka je - sta ces biti po profesiji. Jer, iz BiH mozes otici drugdje, ako se ozenis/udas i ne ide, mozes promjeniti ali najveci problem je ako izaberes losu struku, u kojoj nisi placen, nisi postovan, u kojoj nema posla, ili nema plate, u kojoj na kraju (ne na pocetku - jer ste vi svi manje vise ovdje na pocetku), na kraju - kad se uporedis s drugima, bude ti krivo, a najvise bude krivo onima - koji hoce da idu na sigurno i da im bude lagano. Ti ce najvise najebati. Zbog toga, imas 1 u zivotu sansu, da ti se sve ponudi i sve je na stolu, sve je moguce, nece ici onako lako kako biste voljeli i zeljeli, ali je sve moguce. Iskoristi tu priliku. Ne plasi se. Vjeruj u sebe. Uzmi svoje sanse. Bez rizika nema profita. Ali bez profita nema razloga sto da se ide dalje i sto da vam uzimaju godine i godine zivota, iz kojeg razloga? Sanjaj velike stvari, a ne da osiguras puku egzistenciju. Nemoj da ti strah bude motivator, vec neka ti bude motivator sve sto je iza tebe, sto si uspjeo i kad je tesko i sto se ne plasi da platis cijenu, a ovdje se samo o tome i govori, samo se ne vidi - svaki fakultet ima svoju cijenu, cijena je u trudu, radu, nesto srece, i neko kaze, vezama. Plati cijenu, to nije ceh i dug, to je karta ulaznica. Ali bez nje, ostaces vjecno vani, ispred vrata. Takodje - onaj koji bjezi od lopate, i bijezu na fakultet ali nece knjige, bice mu mnogo teze, jer on se mora natjerati. A, u svemu u zivotu najteze je poceti. Najteze je poceti svaki dan uciti, i najteze je zapoceti fakultet, iako ce kasnije biti mnogo tezih ispita, ali sad, sad moras pravilno da startas. I, ako niste odlucili do sada, sta upisati, ovo je jako krupna odluka, o donosenju koje nisu roditelji uradili svoj dio posla, nisu nastavnici uradili svoj dio posla, uzmi barem ti - i uradi svoj dio posla. Odluci se da upises odredjeni fakultet pa za 5 dana vidi, kako si spavao sa tom odlukom, jel te nesto koci, bode, trne u prsima, ako je tako, onda sjedi opet i razmisli. A, ako si rijesio, onda idi. I sta god da upises - daj 100% od sebe. Neka svi drugi ne daju 100%, neka te frustriraju i ubijaju u pojam, neka te ostavi momak/djevojka, neka se i nema - za potrositi i izaci, al' tad, tad ce da prepukne i da ili nesto od sebe napravis ili nista.
A, o tome koliko ko sebe cijeni, pogledajte odabire fakulteta kod ljudi i profesija. To ce vam sve reci. Drugo sto ce vam reci koliko ko sebe cijeni je - da li je zavrsio fakultet ili nije. Onaj koji sebe ne cijeni, izabrace i fakultet koji nije cijenjen i na kraju nece ni to zavrsiti. Zbog toga, sve pocinje, u covjeku, iz covjeka. Sve je skoro pa rijeseno. U vama. Jednom kad rijesis u sebi, onda je sve rijeseno. Mozes studirati 20 godina u 4 zemlje, ali je sve rijeseno. Ne prodaj se ispod cijene.




