NIN wrote:
A sto se ko biva tice teme, mislim da smo prvo zivjeli u animistickim vjerovanjima (@Shoshana ispravi me ako grijesim) pa smo sticuci saznanja o svojoj okolini i habitatu vremenom bogove polako tjerali iz spoznatog u ono nespoznato pa nam tako danas ostade samo jedan i nikako uhvatljiv bog, zavijen jedino plastom Velikog praska (Big banga). Ipak smo snalazljivi bez obzira na urodjeni dualizam.

Od svih naucno ponudjenih scenarija za razvoj religije (a zaista sam ih procitala tonu), ja uglavnom prihvatam animizam onako kako su ga opisali Tylor/Frazier. Veoma cesto ljudi, cak i danas, smatraju da su nasi preci od prije 40-60000 godina bili, u najboljem slicaju - glupi. Smijesno, s obzirom na cinjenicu da se (osim mozda malo vise proteina, kao rezultat redovne ishrane) moj mozak, nacin na koji isti funkcionise i sposobnosti zakljucivanja ama bas nimalo ne razlikuju. Cesto se pretjeruje u zamisljanjima nasih predaka kao nekih divljaka, nesposobnih da u svom zivotu urade ista drugo osim prezive (a i to samo ako su sretni). Sto vise ucimo, i sto vise znamo o zivotu nasih ranih predaka - to vise zakljucujemo da se zivot veoma malo promijenio... Malo je promijena koje su zaista ucinile preokret - kao na primjer zemljoradnja.
Da se vratim na veoma mi cijenjenog Tylora, njegova ideja je veoma jednostavna. Onoga casa kada su ljudi bili u stanju analizirati svakodnevne dogadjaje - dogodila se religija (samo da napomenem da pristojan broj arheologa smatra da su i neandertalci imali neku religiju). I to ne radi pitanja 'zasto' - nego radi 'kako'

(veoma logicno - ako se ja pitam, a 'zasto' je doslo mnogo kasnije - tu upucujem na Dumezila i njegove studije mitova). Tylorova slika je slijedeca:
Kamenku je prije par dana umro otac. Kamenko je u neka doba sanjao, sanjao da ide negdje gdje nikada nije bio, mozda je cak sanjao da leti

... I u tom svom snu, Kamenko sretne svoga oca. I sit se s njime isprica. Kako je Kamenko bio pod veoma jakim emocionalnim stresom (da, cak su i ljudi prije 60000 godina patili za svojim mrtvima), san je bio toliko upecatljiv, da je Kamenko bio ubjedjen da se san zaista dogodio. Eh, sad, problem je nastao kad je Kamenko poceo pricati Kremenku da je bio u nekom mjestu daleko, daleko, i da je tamo sreo svoga oca. Kremenko ga pogleda, te mu, mrtav hladan saopsti da se on, tj Kamenko ni makao nije sa mjesta na kom je spavao. No, Kamenko je ugledan clan zajednice, dobar lovac i mudar vodja zadruge, te se njegove rijeci bas i ne odbacuju tako lako. Na kraju krajeva, cak i ostalim clanovima mjesne zajednice se tu i tamo dogadjaju slicne stvari. Kad su malo razmislili - ama bas svi su imali poneki slican dozivljaj. Kao i svi pametni ljudi, nasi su Flintstoni sjeli da problem analiziraju i veoma logicno dosli do jedinog moguceg zakljucka (iz zadatih premisa - naravno). A to je, da se svi mi, ocito, sastojima od dva razlicita JA. Jedno JA(1) kojim mi upravljamo onako kako hocemo, JA(1) koje pere, pegla, kuha i pusi, i jos jedno JA(2) koje se budi tek kada je ono tjelesno JA(1) u stanju dubokog mirovanja. To JA(2), ne samo da moze da ide gdje hoce, neovisno o tijelu, to JA(2) ocito moze da zivi i bez tijela.... Kada JA(1) umre, JA(2) nastavlja da zivi u realmu svoga svijeta. Zato, cak i dan danas, sve i jedan posten saman prvo padne u trans, a onda prica sa duhovima. Da pricu skratim, posto je ocito skretanje sa teme - molim za oprost - kako se ljudsko drustvo uredjivalo i hijerarhija stvarala, tako se i duhovni realm uredjivao i hijerarhija stvarala...
Ima jos, ali zamjerice mi se (ako vec nije), al' eto, za one koje i ovo zanima.
Edit, zaboravih dodati, u urodjeni dualizam bas nesto ine vjerujem. Prije Zoroasterijanizma (a u nekim plemenima na SUmatri, ako se dobro sjecam, cak i danas) dualizma bas nesto i nema.