Forum Klix.ba

Luke Perry wrote:Ne znam, nije to obavezno tako. Ionako to je doba dogovorne ekonomije tako da pojma nemam. Ipak sigurno je glavni razlog Soko.

lopta wrote:
Pa hajde reci mi sta je pogresno u mom postu? Samo Dzemal i Muhamed su morali davati djeci imena Milenko, Nenad ili Dragana, da se dokazu pred komunistima i da postanu ''neko i nesto'' u tom sistemu, dakle morali su se prodavati za to. A hajde da je to bio slucaj kod svih, ne bi rijec rekao, ali eto molim te reci mi primjer gdje su srpski ili hrvatski politicar davali svojoj djeci imena Adnan, Muhamed, Dzemal, itd.? Nigdje! Samo kod Bosnji.

Chmoljo wrote:naravno, ali zar nije logičnije bilo smjestiti to negdje bliže izvoru sirovine

i umjesto da zagadjuje cijeli kraj od samog Mostara pa niz Neretvu,

mehana wrote:

Chmoljo wrote:naravno, ali zar nije logičnije bilo smjestiti to negdje bliže izvoru sirovine

upravo tako.
i umjesto da zagadjuje cijeli kraj od samog Mostara pa niz Neretvu, (kraj koji je izmisljen za poljoprivredu) mogao je, ako je vec toliki lokalpatriota, napravit prehrambeni kombinat pa da se sve sto se proizvede u dolini Neretve preradjuje u Mostaru ili pak tvornicu duhana (sta ce u Sarajevu tvornica duhana? duhan raste u Hercegovini, a ne u Bosni) ili vec nesto sto pase tome kraju.
ovako je mogao makar pokrenut, recimo, drvnu industriju u Mostaru jer to ima isto toliko smisla i za to ima isto toliko sirovine koliko i za aluminium, a makar ne zagadjuje toliko.

ali ajd, smio je mahat rukama pred Titom pa mu se valjda zbog toga prasta
(mada kako je zavrsio pokazuje koliko je smio mahat...)

Luke Perry wrote: pa je vec bolje da se zagadjuje neki drugi grad.

Chmoljo wrote: jedno je kritikovati sa argumentima a drugo je biti ciničan... ako neko nije u stanju prepoznati šta je Džema uradio za običnog čovjeka Bosanca, onda svaka rasprava gubi smisao.

i btw tvornicu duhana u Sarajevu nije napravio Džema

mehana wrote:
nisam ni rekao da ju je Dzema tamo nasadio, ali kakve veze ima? to je isto tako plod rada nekog lokalpatriote koji je imao 4 osnovne. cudi me da zeljezaru Zenica nisu napravili na vrh Trebevica umjesto u Zenici, kad smo vec pravili cirkuZ od privrede. na kraju krajeva, mogli su se mijenjat, aluminium u Sarajevo (koje ima jednako smisla za nesto takvo kao i Mostar), a duhan u Mostar.
sto se tice onog sto je Dzema uradio za obicnog covjeka Bosanca, nisam toliko upoznat sa likom i djelom doticnog druga pa se ne bi upustao u takve diskusije, ali ono sto znam to sam komentirao.

Chmoljo wrote:...
ali ovo boldirano si uradio. komentarisao si. a jest Džema dosta uradio.

Luke Perry wrote:mehana ima tvornica duhana i u mostaru, gdje problem
...

Prozor wrote:
hajde ohani vise.... eto i ja se slazem da je bio jedno vrijeme trend kod bosnjaka da daju imena koja se ne smatraju bosnjackim, dok srbi i hrvati takav trend u obratnom smjeru nisu imali, sto se slazem da ukazuje na, neke stvari.... no, krajnje je nehumano i degutantno suditi jednom covjeku na osnovi imena koje je dao svojoj djeci, ipak su to NJEGOVA djeca, a ne tvoja ili svih bosnjaka, a ne prema njegovim djelima.... to je, kako cu reci, malo sovinisticki.... i na kraju krajeva, ne znam cemu potezati tu pricu o imenima sada, cemu to treba pomoci? ne daju se ta imena vise, pa ne znam u cemu je problem.... jedino sto mozes postici je da te ljude koji su ni krivi ni duzni dobili ta "njihova" imena stavljas u neugodan polozaj, i dovodis u pitanje bosnjastvo i islam njihovih roditelja i mozda njih samih....

harka wrote:

Prozor wrote:
hajde ohani vise.... eto i ja se slazem da je bio jedno vrijeme trend kod bosnjaka da daju imena koja se ne smatraju bosnjackim, dok srbi i hrvati takav trend u obratnom smjeru nisu imali, sto se slazem da ukazuje na, neke stvari.... no, krajnje je nehumano i degutantno suditi jednom covjeku na osnovi imena koje je dao svojoj djeci, ipak su to NJEGOVA djeca, a ne tvoja ili svih bosnjaka, a ne prema njegovim djelima.... to je, kako cu reci, malo sovinisticki.... i na kraju krajeva, ne znam cemu potezati tu pricu o imenima sada, cemu to treba pomoci? ne daju se ta imena vise, pa ne znam u cemu je problem.... jedino sto mozes postici je da te ljude koji su ni krivi ni duzni dobili ta "njihova" imena stavljas u neugodan polozaj, i dovodis u pitanje bosnjastvo i islam njihovih roditelja i mozda njih samih....

i sad imas dedo Milenko i nana Dragana,ma bas fino

Prozor wrote:

harka wrote:

Prozor wrote:
hajde ohani vise.... eto i ja se slazem da je bio jedno vrijeme trend kod bosnjaka da daju imena koja se ne smatraju bosnjackim, dok srbi i hrvati takav trend u obratnom smjeru nisu imali, sto se slazem da ukazuje na, neke stvari.... no, krajnje je nehumano i degutantno suditi jednom covjeku na osnovi imena koje je dao svojoj djeci, ipak su to NJEGOVA djeca, a ne tvoja ili svih bosnjaka, a ne prema njegovim djelima.... to je, kako cu reci, malo sovinisticki.... i na kraju krajeva, ne znam cemu potezati tu pricu o imenima sada, cemu to treba pomoci? ne daju se ta imena vise, pa ne znam u cemu je problem.... jedino sto mozes postici je da te ljude koji su ni krivi ni duzni dobili ta "njihova" imena stavljas u neugodan polozaj, i dovodis u pitanje bosnjastvo i islam njihovih roditelja i mozda njih samih....

i sad imas dedo Milenko i nana Dragana,ma bas fino

sovinist? ksenofob?

Prozor wrote:

harka wrote:

Prozor wrote:
hajde ohani vise.... eto i ja se slazem da je bio jedno vrijeme trend kod bosnjaka da daju imena koja se ne smatraju bosnjackim, dok srbi i hrvati takav trend u obratnom smjeru nisu imali, sto se slazem da ukazuje na, neke stvari.... no, krajnje je nehumano i degutantno suditi jednom covjeku na osnovi imena koje je dao svojoj djeci, ipak su to NJEGOVA djeca, a ne tvoja ili svih bosnjaka, a ne prema njegovim djelima.... to je, kako cu reci, malo sovinisticki.... i na kraju krajeva, ne znam cemu potezati tu pricu o imenima sada, cemu to treba pomoci? ne daju se ta imena vise, pa ne znam u cemu je problem.... jedino sto mozes postici je da te ljude koji su ni krivi ni duzni dobili ta "njihova" imena stavljas u neugodan polozaj, i dovodis u pitanje bosnjastvo i islam njihovih roditelja i mozda njih samih....

i sad imas dedo Milenko i nana Dragana,ma bas fino

sovinist? ksenofob?

Mišo Marić

DRAGO SJEĆANJE NA TUŽAN DATUM

Gledao sam ga na televiziji i uživo. S istom radošću.
Slušao sam ga s govornica i preko puta, za bijelim stolovima jutarnjeg Rondoa, popodnevnih Konjusa i večernje terase hotel ”Neretve”, pod kojom meko šumi rijeka, na mjesečini. Opet, s istom radošću...
Gledao sam ga kako polaže kamen temeljac tvornici kraj Gacka, neke godine.
”E nek sam i u Gacku nešto uradio”, govorio je poslije. ”Da se odužim ćoku. Da su mi Bajramaga i Adem živi, pa da vide ovo.”...
(Bajramaga je dedo, Adem otac, koji se sa suprugom Zarifom doselio iz Gacka u Mostar 1914. Džemal je rođen 1917., Adem preselio na ahiret godinu i nešto potom.)
Gledao sam ga na televiziji kako predsjedniku USA, Fordu uručuje Mehin ”Stari most” i nešto ozbiljno razgovara s Niksonom... S Kosiginom, Indirom Gandi, Huari Bumedijanom, Kenet Kaundom... S predsjednicima država, sultanima, kraljevima, šeicima... U 42 zemlje svijeta. Šta je razgovarao – ne znam, sjećam se da je imao običaj sklopiti prste i vrtiti palčeve. Tražim ga u Konjusima, jutro, nema ga. ”Sigurno je kod komše”, vele i pokažu kuću s onu stranu ceste. Odem tamo, čujem razgovor iz štale. U štali komšo čuči, muze kravu, predsjednik vlade jedne veoma ozbiljne i uvažavane države sjedi na tronošcu i pita ga koliko litara krava daje. Kad odgovori, zaključuje: ”Odličan ti je prilog za Zeleni plan.” Pa mu nazdravi.
Gledao sam ga s Titom u krugu ”Sokola” u Mostaru na smotri jedinice Teritorijalne odbrane, a rezervni kapetan, Jole Musa predaje raport.
Deset dana kasnije, pred Bijelim dvorom, opet je s Titom, dočekuje učesnike Samita Nesvrstanih.
”Kad je Idi Amin stupio na crvenu stazu Tito mi šapče: No, bogati, Džemale, pogledaj ovog. Ovaj isto velik al gadniji od onog tvog kapetana u Mostaru”, priča pred Jolom i rajom, u Konjusima. Jole se nije jutio, kasnije je i sam često i rado prepričavao zgodu. Bilo je nekog očinsko – sinovljevskog odnosa između ta dva, po svemu velika Mostarca...
Gledao sam ga na Musali, davno minula ponoć, prati na spavanje penzionisanog konobara, drugara iz djetinjstva, kojem je šećer udario u noge.
”Samo me ti, Šice, uhvati pod ruku i ništa ne brini. Smjestiće tebe Đemac u krevet.” Gledao sam ga preko Titovog mosta, ide s Gadafijem, kiša. On je gologlav, Gadafi u kabanici, pod kukuljom.
”Skini mu, Đema, tu kukulju da ga vidimo” dovikne neko sa strane. Skine. Gadafi ga gleda začuđeno, on širi ruke, pokazuje na narod natiskan po trotoaru, pa se smiju obojica... Gledao sam ga na fotografiji: stavio unučiće na koljena, košulja kratkih rukava, nasmijan. Umio je da se smije i pamtim ga tako, a uz jedan 14. Februar, Dan oslobođenja Mostara, gledao sam i kako plače pred pjesmom mostarskih djevojčica o tom Danu do kojeg mnogo njegove skojevske raje nije stiglo...
Gledao sam ga kako se vatri pod Bijelim brijegom, kako zdušno aplaudira momcima u crvenom što jure fudbalsku loptu...
Gledao sam ga na Petrovoj Gori, Deseta smotra izviđača Jugoslavije, desetine hiljada momaka i djevojaka, od Vardara pa do Triglava, na poljani, sa zastavama i u uniformama, kao cvjetovi. Počasni predsjednik, sjedi u prvom redu s vođama međunarodnih delegacija, rukovodstvom Hrvatske i izviđačkim starješinama na drvenoj dasci položenoj na dva panja. Na pozornici sam, vodim program. Malo-malo diže palac, ohrabruje me. U jednom času ona daska pukne, svi se strovale na zemlju. Neugodna situacija, muk. Prokomentarišem u mikrofon: ”Pala nam je vlada, nadam se bez većih posljedica.” Sjedi na zemlji, prijeti prstom, a smije se. U planinskoj kući, na prijemu, zove me. ”Sve si kupio od one furde, Voljevice. To je samo njemu nalik. Slušaj, hajmo na terasu da popričamo. Reci Luki da nam pošalje po šljivu, dobra im šljiva, i malo meze, a nek kaže onim poljskim harcovima da ću ih poslije primiti.” Pita šta ima novo u Mostaru, kaže da ”Kiše” moraju imati ljepše kostime, a tjera me da jedem. ”Suv si, brate, ko grana. Moraš jesti. Gledaj u mene socijalizma” – tapše se po stomaku...
Gledao sam ga u vrh svečanog stola, u bašti Doma JNA na ručku s društveno političkom i ekonomskom Hercegovinom, a na dnu stola smo Ico i ja kao neka kultura. Skida kravatu, otkopčava košulu, pripeklo. Prilazi mu Mate Baroti, konobar u svečanim gradskim prilikama, pita: ”Druže, predsjedniče, šta ćete popiti?” Ico ga preduhitri: ”Viski, što mu je i rahmetli babo pio.” Tišina je, a on se se poče grohotom smijati. Ostali prihvate. ”Furdo mostarska” veli...
Nedjelja je, jutro je, ljeto je. Sjedimo na Rondou, prva jutarnja. Masa svijeta, dosta mlada, prolazi Rondoom i okreće prema Balinovcu. Pita gdje će taj svijet tako rano.
Kažem: ”Na misu.”
”Uvijek isto. Onih poratnih godina postave me za predsjednika Narodnog odbora sreza. Najavi mi se grupa Mostaraca, Muslimana. Hoće mejtef. Te se ja pripremim. Evo ih zorom, 5-6, stariji ljudi, sve ih znam. Kako na vrata, ustanem, pozdravljam: Dobro jutro drugovi, izvolite. Odzdravljaju, recitatorski, uglas: Sabahajrolus, Đemaga. Gdje me nađoše, nikad me niko nije zvao Đemaga. Rukujem se sa svima, ponudim da sjednu, pitam je li kafa po ćeifu? Vele da su prvu već popili ali može jedna ”Predsjednikova, na državni trošak.” E sad ću i ja malo po njihovu pa se pravim nevješt, pitam: kojim hairom, drugovi? Kažu. Pa ja počnem. O novim vremenima, o obnovi i socijalističkoj izgradnji, o prioritetu obdaništa, osnovnih i srednjih škola, a nakon finih dvadesetak minuta poentiram s bratstvom i jedinstvom. Ćute. Mislim: evo ih, legli. Na to će najstariji: ”Dina ti, Đemaga, jesi li ti išao u mejtej?” Opet me nađe. Zna da sam mu sa sinom išao, te šta ću, kažem: jesam. Dočeka me na prvu: ”Pa šta ti fali, eto bi dva dobra Vlaha od tebe mogli napraviti. ”Propade mi priča. Eto vas tamo, velim... Ne možeš ti ništa narodu na silu nametnuti, a Mostarcima pogotovo.”...
Gledao sam ga kako se veseli s tim Mostarcima, privatno, u crvenom salonu hotel ”Neretve”. Par iz umjetnosti, par iz novinarstva, par iz njegovih školskih klupa; gradski svijet... Tabire se sjećanja, pričaju vicevi, gemišta... U neko doba pita: ”Zna li iko gdje je onaj Karić, da ga zovemo i kompletiramo.” Telefonom, s recepcije, nađem Fadila u Čapljini, u ”Mogorjelu”. Taman završili svirku, pakuju instrumente. Velim tako i tako, Džema pita za tebe. Obradova se. Nakon pola sata čujemo harmoniku niz stepenice, a onda se pojavljuje Fadil i počinje: ”A moj Aljo crne oči.” Ustaje, podiže ruke, ide prema Fadilu, prebaci mu ruku preko ramena, pjeva s njim ... Ostalo se do pred zoru. Govorio je: ”Nema pjesme nad ’A moj Aljo crne oči’”...
Gledao sam na TV-u 17. januara 1977. krhotine aviona na snijegom poprskanim padinama planine Inač, kod Kreševa. Nije muški – plakao sam. Nisam zbog funkcije, ona je nadomjestiva. Plakao sam za finim čovjekom, Džemalom Bijedićem, koji nije. Za Razom, za svih 8 nastradalih... Nad tugom onih koji su ih čekali, a neće im doći...
Sutradan me odrede da vodim program radio Mostara. Svi jugoslavenski tv i radio centri, od republičkih do lokalnih, emituju klasiku, posmrtne marševe. Suva, deprimirajuća pogrebna muzika, bez pjevanja. Red muzike, red telegrama. Od Titovog iz Tripolija do kamarata iz Rudnika mrkog uglja u Mostaru... Onda zamolim Džemu Šunju, tonca da pripremi ”A moj Aljo crne oči.” U najavi kažem sjećanje na onu veselu noć u hotel ”Neretvi” pa krene pjesma. Prvi se uspio javiti jedan drug, zvanično. Da me pita jesam li poludio. A onda je zvao običan narod. Njihova tuga nije oskrnavljena... Jeste Džemal Bijedić bio Vlast. Ali jeste, uz Mujagu Komadinu, najpoštovaniji i najobljubljeniji narodni tribun kojeg je Mostar rodio. Jer su uvijek, i prije svega, bili Mostarci...

Otud ovo neutrnulo, drago sjećanje uz tužan datum.

harka wrote: ma pogodi kao prstom u g
daj sta se odmah svadjas. Kako se zove tvoja sorta insana
mora misliti,osjecati,ponasati se itd itd kao TI .
Meni vala smijesno i baka Fatima i deda Rasim
imam u komsiluku i njima nije bas ono potaman
al sta da se radi,tako je kako je.Meni nesmeta samo onako
dajem primjere,al da para uho,stoji.

s-iou-x wrote:Gledano iz ove perspektive postupci nekih ljudi u vremenu Jugoslavije izgledaju cudno i "izdajnicki". Medjutim islo se idejom o stvaranju jugoslovenske nacije i bratsvu medu sarolikim ali srodnim etnickim skupinama sa balkanskog prostora. To je bila vrhunska i dobro zamisljena, ali sve vise utopisticka, ideja nastala u glavama domacih patriota i vizionara.
Srpski nacionalisti nisu nikada mogli prezaliti izgubljeni dominantni status a koji su imali u Kraljevini SHS a koju su dobili kao nagradu zbog ucesca u ratu na pobjednickoj strani iz Prvog rata. Oni su imali tkz. "spavace" u svim segmentima drustva a koji su povremeno odradjivali ubistva i ono sto treba "za veliko srpsku stvar".

O Dzemalu Bijedicu kao lideru sve najbolje a pored njega spomenuo bi i Branka Mikulica, Pozderce a u novije doba i Bogica Bogicevica koji su za ovaj narod i njegovu slobodu uradili mnogo. A da je postojala odredena doza gusenja vjerskih osjecanja jeste ali moze se objasniti i cinjenicom da su cesto vjerske zajednice bile te koje su svojom retorikom i djelovanjem bile odasiljac stranih imperijalistickih ideja a prema tome uslovno receno bile i neprijatelj jugoslovenske ideje.
Kralj Tvtko i drug Tito bila su dva najveca visionara i drzavnika ovih prostora sa slicnim idejama samo u drugacijem vremenu. Tacno je da su Bosnjaci bili obespravljeni po mnogim pitanjima ali status se popravljao iz godine u godinu i ponistavao posljedice "starojugoslovenske okupacije". Medutim titova YU nije mogla opstati jer se nasla na putu velikih sila. Bice bolje.

Prozor wrote:

harka wrote: ma pogodi kao prstom u g
daj sta se odmah svadjas. Kako se zove tvoja sorta insana
mora misliti,osjecati,ponasati se itd itd kao TI .
Meni vala smijesno i baka Fatima i deda Rasim
imam u komsiluku i njima nije bas ono potaman
al sta da se radi,tako je kako je.Meni nesmeta samo onako
dajem primjere,al da para uho,stoji.

Bezbeli si jedan od onih koji kada sretne osobu kojoj ne moze bas odmah odrediti nacionalnosti, o tome razmislja narednih 10min ili vise....

BaileyS wrote:

lopta wrote:
Pa hajde reci mi sta je pogresno u mom postu? Samo Dzemal i Muhamed su morali davati djeci imena Milenko, Nenad ili Dragana, da se dokazu pred komunistima i da postanu ''neko i nesto'' u tom sistemu, dakle morali su se prodavati za to. A hajde da je to bio slucaj kod svih, ne bi rijec rekao, ali eto molim te reci mi primjer gdje su srpski ili hrvatski politicar davali svojoj djeci imena Adnan, Muhamed, Dzemal, itd.? Nigdje! Samo kod Bosnji.

Pa hajde ti nama reci sta ti zelis da dokazes?


Dzemal je za svog zivota ucinio puno za Bosnu i Bosnjake i ako je cijena toga bila da djeci nadije imena kako im je nadio, onda halal mu bilo.