Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
„Allahumme entes-selamu ve minkes-selam, tebarekte ja zel-dželali vel-ikram.“ (Allahu! Ti si spas i od Tebe dolazi spas. Slavljen si, Veličanstveni i Plemeniti!)
„Na Sudnjem će se danu dovesti džehennemlija, koji je najraskošnije živio na dunjaluku, pa će se staviti u vatru za jedan trenutak i onda će mu se reći: 'O sine Ademov! Jesi li ikada doživio ikakvo dobro? Jesi li ikada imao kakvo zadovoljstvo i uživanje?' On će odgovoriti: „Tako mi Allaha, ne, moj Gospodaru!' Zatim će se dovesti džennetlija koji je živio najsiromašnije na dunjaluku, pa će se samo za trenutak uvesti u džennet i onda će mu se reći: 'O sine Ademov! Jesi li ikada vidio siromaštvo? Jesi li ikada bio u poteškoći i neprilici?' On će odgovoriti: 'Ne, tako mi Allaha, nikad nisam bio siromašan. Nisam imao poteškoća niti neprilika.“ (Muslim)
Prenosi Ebu Davud u svojim Sunenima, hadis u kojem Dzabir b. Abdullah r.a. kaze:“Prilikom jednog naseg putovanja ,jednog od nas pogodi kamen u glavu i napravi mu posjekotinu.Nakon spavalja je dozivio poluciju (pustio sjeme).Upita svoje saputnike da li moze uzeti tejemum,a oni mu rekose -da ne moze koristiti tu olaksicu jer mu je voda dostupna.On se okupa i ubrzo nakon toga umre.“
Kada smo dosli kod Poslanika s.a.v.s. obavjestismo ga o tom dogadzaju a on rece:“Ubili su ga ,Allah ih ubio.Zasto nisu pitali kada ne znaju? DIOISTA JE PITANJE LIJEK ZA NEZNANJE.Dovoljno mu je bilo da uzme tejemum ,ili da na ranu privije zavoj ,pa to mjesto onda potare mokrom rukom a onda opere ostali dio tjela.“
Ovim hadisom nas Poslanik s.a.v.s. uci da je pitanje lijek za ne znanje.
Covjek ne treba da se stidi ako nesto ne zna a da bih saznao ipak mora da pita i trazi odgovor ,na svoj problem na koji je naisao.Allah dz.s. kaze svom Poslaniku s.a.v.s kroz objavu ,na Oprosnom hadzu ,za dan Arafata:“Sada sam vam vjeru vasu usavrsio i blagodat Svoju ,prema vama upodpunio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera:“(El-Maide 3)
Uzviseni je takodzer rekao:
-„Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu dz.s. ,cineci jos i dobra djela? (En-Nisa 125)
-„Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vjesti donosis i da opominjes“ (Saba 28)
-„I Mi cemo pristupiti djelima njihovim koja su ucinili i u prah i pepeo ih pretvoriti“(El-Furkan 23)
Od nasih ucenih ispravnih predhodnika se prenosi da je receno:“Nema ni jednog djela ,makar bilo i neznatno a da se za njega ne otvore dva teftera „zasto“ i „kako“ (zasto si ga ucinio i kako si ucinio).“
U zasto ulazi motiv za ucinjeno djelo (da li zbog dunjaluka ili zbog Allahovog dz.s. zadovoljstva) a kako se odnosi na nacin izvrsenja tok djela (da li je uradzeno po Poslanikovom s.a.v.s. sunetu tj. Ispravno ili se ucinilo po dunjaluckim zakonima tj. Neispravno).
Naravno sve ovo nas upucuje da nasa djela moraju u sebi imati kao prvo ihlas – iskreno radzenje djela radi Allaha dz.s. kao sto je Poslanik s.a.v.s rekao :“Allah prima smo ona djela koja su iskreno radi Njega i Njegova zadovoljstva,ucinjena.“(Nesaia).
Kao drugo namjera i nacin ,kako se djelo uradi ,kao sto je Poslanik s.a.v.s. rekao : „Djela se vrednuju prema namjeri“ i „Djela se vrednuju prema njihovom zavrsetku“ (Buharija) i ovo je jedno od opcepoznatih pravilola u Islamu,sto nam ukazuje na to da se djela rade po nacinu i uzoru na Poslanikov s.a.v.s. sunnet .(Misljenje Safije)
Da li je covjeku potrebno da uci ,da svojim pitanjima upoznaje ono sto ne zna,da se trudi da sto pravilnije uradi djelo?
Odgovor je u svima nama pojedinacno i taj odgovor trebamo sami sebi donjeti.
Oni koji smatraju da ne znaju ,neka pitaju ,jer Islam ne poznaje granice u sticanju znanja,ne ogranicava covjeku znanje- naprotiv Islam trazi od covjeka da uci i stice znanje ,imajuci u vidu prve Allahove dz.s. rijeci Muhamedu s.a.v.s. „IKRE, BISMI RABBIK ELLEZI HALEK--UCI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA“(El-ALEK 1).
Upozoravajuci i djuci veliku vaznost ucenju i trazenju znanja,neki ucenjaci danasnjice a prenoseci od ispravnih predhodnika smatraju : „Da je objavljen samo ovaj ajet (El-Alek 1) i kad bih ga se covjek pridrzavao i sledio , bio bi dovoljan pokazatelj i upucivac u sticanju znanja“
Ali sve mora imati svoju postepenost ,pa i sticanje znanja ,kao sto Allah dz.s. uci Poslanika s.a.v.s.(i nas) i kaze :“I ne zuri sa citanjem Kurana prije nego sto ti se ,objavljivanje njegovo ne zavrsi i reci :Gospodaru moj ,Ti znanje moje prosiri“(Ta-ha 114).
Trazenje znanja je Kuranom naredzeno a Sunnetom pohvaljivano i stimulisano .
Allah dz.s. kaze :“Svi vjernici ne treba da idu u boj.Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrude da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj..(Et-Tewba 122)
Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Zavidjeti se moze samo dvojici –covjeku kome je Allah dao bogastvo pa ga trosi na Allahovom putu i –covjeku kome je Allah dao znanje (mudrost) pa po njemu sudi i poducava druge.(Buharija i Muslim)
-„Ko krene putem znanja Allah ce mu olaksati put do Dzenneta“ (Ebu Hurejre r.a. a biljezi Muslim).
Imam Ahmed r.a. u smislu trazenja zananja kaze :„Ljudima je potrebnije znanje nego hrana i pice,jer im hrana i pice trebaju 1-2 puta dnevno a znanje im treba koliko puta udahnu i izdahnu“.
Vjerniku ne dolikuje neznanje ,zato trazi znanje da njime suzbijes neznanje i da onako kako je Allah dz.s. naredio mu robujes,a ne kako se covjeku prohtije.Cilj sticanja znanja je upravo ispravno robovanje Allahu dz.s. ,ne pripisujuci zaslugu sebi vec se zahvaljivati onome koji te je stvorio Allahu dz.s. kloneci se njegovih zabrana a cineci ono sa cim je On Uzviseni zadovoljan.
Allah dz.s ne zeli da oteza ljudima na protiv seriat, je dosao kao olaksica ljudima,samo ga je potrebno nauciti i traziti znanje .Allah dz.s kaze:“Allah zeli da vam olaksa a ne poteskose da imate“(Bekara 185) i „Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih“ ( Bekara 286)
Sve sto je doslo kroz Islam –seriat ima za cilj cuvanje vjere,pameti,casti,imetka i potomstva.
A da bi covjek sto bolje sacuvao ovih 5 stvari ,potrebno mu je da se trudi da ih sto bolje upozna i nauci.Ne stideci se pri sticanju znanja, da upita ako sta ne zna,a isto tako ne smatrajuci sebe da dovoljno zna i da mu nije potrebno da dalje uci i trazi znanje.
DA NAS ALLAH dz.s UPUTI NA PRAVI PUT .AMIN.AMIN.AMIN.
Allahovi dokazi su svuda oko tebe mozda je najmanji od njih ,sve ono cemu te je Uputio .U tebi samom je toliko ajeta samo kad bi otvorio oci pa progledao Ovaj svijet je pun tajni, koje ako bi pokusao objasniti – sigurno nebi mogao .
Upitaj doktora oboljelog:"Ko je taj koji te je razbolio"?
Upitaj bolesnika kojem doktori nisu mogli pomoci:"Ko je taj koji te je ozdravio"?
Upitaj zdravog koji umre:"Ko je taj ko ti je zdravom zivot oduzeo"?
Upitaj onog koji vidi rupu na putu pa u istu upane:"Ko je taj ko te je u rupu gurnuo"?
Upitaj slijepca koji u guzvi bez muke hoda:"Ko je taj uz ciju pomoc si hodao"?
Upitaj bebu u maternici:"Ko je taj ko te je cuvao i o tebi se brinuo"?
Upitaj novorodjence koje cim se rodi zaplace:"Ko je taj ko ti je dao glas pa si zaplakao"?
Kad vidis zmiju da pusta otrov, upitaj je:"Ko ti je, o zmijo, usta otrovom napunio"?
I upitaj je:"Kako, o zmijo, zivis dok ti je usta otrov napunio"?
Upitaj pcelu odakle joj med, i upitaj med ko ga je zasladio!
Upitaj mlijeko, cisto, bijelo:"Ko te je mlijekom ucinio"?
Kad vidis zivog (pile) kako iz mrtvog (jaje) izlazi:"Ko te je ozivio"?
Upitaj biljku koja se osusi poslije zelenila:"Ko te je, o biljko, osusio?"
Kad vidis ruzu u pustinji da cvjeta, upitaj je:"Ko je taj koji ti je u pustinji zivot dao?"
Kad vidis mjesec kako nebom svijetli, upitaj ga:"Ko je taj kako ti je svijetlost dao"?
Upitaj zrake sunca koje su blizu, a ono visoko:"Ko je taj koji vas je spustio"?
Upitaj grki plod:"Ko je taj ko te je izmedju ostalih plodova grkim ucinio"?
Kad vidis palmu koja je iz kospice iznikla, upitaj je:"Ko je taj ko ti je iz sicusne kospice toliku razgranao"?
Kad vidis rasplamsanu vatru upitaj njen plamen:"Ko je taj ko te je zapalio i vrelim ucinio"?
Kad vidis cvrsto brdo uzdignuto medju oblacima, upitaj njegove vrhove:"Ko je taj koji vas je uzdigao"?
Kad vidis kamen koji se od vode razbija upitaj ga:"Ko je taj koji te je vodom cvrstog presjekao"?
Kad vidis cistu rijeku koja tece upitaj je:"Ko je taj koji te je pokrenuo"?
Kad vidis slano uzburkano more upitaj ga:"Ko te je mirnog, uzburkanim ucinio"?
Kad vidis mracnu noc upitaj je:"Ko te je mracnom ucinio"?
Kad vidis jutro, svjeze, nasmijeseno upitaj ga:"Ko te je poslije mraka svijetlim ucinio"?
DA NAM SE ALLAH dz.s. SMILUJE I UPUTI NA PRAVI PUT.AMIN.AMIN.AMIN.
„Zar ne vidiš kako Allah navodi za primjer - dobra riječ kao dobro drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane visoko prema nebu. Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere kako bi pouku primili. (Ibrahim, 24,25)
Imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm.
Allah dž.š., je uporedio dobru riječ sa dobrim drvetom jer je dobra riječ ta koja urađa plodovima dobrih djela, a dobro drvo je to koje urađa dobrim i korisnim plodovima, i na ovome je većina mufessira, koji kažu: Dobra riječ je šehadet/svjedočenje da nema niko pravo na to da bude obožavan mimo Allaha (la ilahe illallah). Ova riječ je ta koja urađa svim dobrim djelima, vidljivim i nevidljivim; svako djelo kojim je Allah dž.š., zadovoljan plod je ove riječi.
U tefsiru koji se bilježi od Alije b. Ebi Talhe - Ibnu Abbas r.a., kaže: Dobra riječ je šehadet/svjedočenje da nema niko pravo na to da bude obožavan mimo Allaha (la ilahe illallah). Dobro drvo je vjernik/mu'min. Korijen mu je čvrsto u zemlji tj. riječi šehadeta u srcu mu'mina. Grane visoko prema nebu tj. zbog te riječi se uzdiže djelo vjernika visoko k nebesima. (Taberi, 13/203.)
Rebi' b. Enes kaže: Dobra riječ je primjer imana, a iman je dobro drvo, čiji korijen je čvrst, i čija iskrenost je trajna i stabilna. Grane visoko prema nebu – strah od Allaha dž.š., i ovakva usporedba u komentaru ajeta je vidnija, jača i bolja. Allah dž.š., je poistovjetio drvo tevhida u srcu mu'mina sa dobrim drvetom jakog korijena, visokih grana, koje neprestano ploda daje.
Ko malo bolje promisli o ovakvoj usporedbi primjetiće da odgovara stablu tevhida ukorijenjenom u srcu, čije su grane dobra djela koja se prema nebesima uzdižu. To drvo neprestano rađe dobra djela shodno njegovoj ukorijenjenosti u srcu čovjeka, i shodno srčanoj ljubavi prema njemu, i njegovoj iskrenosti, spoznaji njegove suštine, te sprovedbe njegovih prava – uz maksimalnu pažnju i održavanje.
U čijem srcu se ova riječ učvrsti u pravom značenju, i srce se njome okiti, i čije srce oboji ta Allahova sabga/boja, i prožme ga – tek će tada spoznati božansku suštinu koju srce pritvrđuje samo Allahu, čemu svjedoči i jezik, a što potvrđuju i ostali dijelovi tijela. Takvo što negira bilo čemu drugom mimo Allaha dž.š..
Srce i jezik su u međusobnom skladu kada je u pitanju negacija i potvrda, a tijelo postaje podložno i pokorno Onome kome se posvjedočio vahdanijjet/jednoća, hodajući putevima Gospodara svoga, ne oholeći se, niti željeći neke druge pute u zamjenu za Allahove staze, a isto tako ni srce ne želi drugog boga osim Njega, pa zato nema nikakve sumnje da je ovakva riječ, proizišla sa ovakvog srca, preko ovakvog jezika ta koja neprestano ploda daje u vidu dobrih djela koja se uzdižu Gospodaru svome. Ova dobra riječ je ta koja je dobro djelo uzdigla Gospodaru svome!
Ova dobra riječ je ta koja kao plod daje još dobrih i lijepih riječi, koje prate dobra djela, tako da ta dobra djela uzdižu lijepe riječi, kao što Allah dž.š., kaže: „K Njemu se penju lijepe riječi, a dobro djelo ih podiže!“ (Fatir, 10) U ajetu se spominje da je dobro djelo to koje uzdiže dobre riječi, kao i to da je dobra riječ ta koja neprestano urađa dobrim djelom onome ko je izgovara.
Cilj svega je da ako mu'min posvjedoči riječ tevhida znajući njeno pravo značenje i suštinu uz negaciju i potvrdu, kiteći se njenim obavezama koje i srce i jezik i tijelo potvrđuju – takva dobra riječ je ta koja će uzdići dobro djelo i od takvog svjedoka/šahida – čiji korijen je jak i duboko u srcu, a grane sežu do neba - samo je ono to koje će neprestano dobrog djela davat!
Selef je govorio: Dobro drvo je palma – na što nas upućuje i hadis Ibnu Omera r.a., u Sahihu.
Od njih se bilježi i slijedeće: Dobro drvo je sami vjernik/mu'min, kao što kaže Muhammed b. Sa'ad: pričao mi je otac, a njemu njegov amidža, a njemu njegov otac, a on od njegova oca da je Ibnu Abbas r.a., za ajet: „Zar ne vidiš kako Allah navodi kao primjer – dobra riječ kao dobro drvo...“ – rekao: Dobro drvo je mu'min/vjernik. „Korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane visoko prema nebu.“ – vjernik/mu'min radi i govori na zemlji, a riječi i djela mu dosežu nebesa, a on je na zemlji.
'Atijje el-'Avfi je rekao: „Zar ne vidiš kako Allah navodi kao primjer – dobra riječ kao dobro drvo...“ – kaže: To je primjer mu'mina/vjernika, iz kojeg neprestano izviru lijepe i dobre riječi, a dobro djelo mu se penje ka Allahu.
Rebi' b. Enes kaže: „Korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane visoko prema nebu.“ – to je mu'min/vjernik koji se spominje kao primjer u iskrenosti prema Allahu, 'ibadetu/robovanju Njemu Jedinom, koji nema druga; „Korijen mu je čvrsto u zemlji“ – korijen njegova djela je čvrst na zemlji; „a grane visoko prema nebu.“ – spomen mu je na Nebu – i nema nikakve razlike između navedenih stavova.
Pod lijepim primjerom se misli na vjernika koji se sporedi sa palmom, pa ako je palma to dobro drvo, onda je vjernik koji se sporedi s njome preči tog opisa. Ko od selefa kaže da se pod drvetom misli na drvo u džennetu – palma je jedno od najčasnijih džennetskih biljki.
U ovom primjeru/ajetu, se kriju tajne, ogromne znanosti i velike spoznaje što i priliči Njemu dž.š., a što i iziskuje znanje kojim Gospodar govori, i Njegova svekolika mudrost:
1. Drvo mora imati žile, stablo, grane, lišće i plod što je slučaj i sa drvetom imana i islama kako bi usporedba bila što jača. Žile imana i islama su 'ilm/znanje, ma'arifa/spoznaja, jekin/ubjeđenje; njihovo stablo je ihlas/iskrenost; grane su dobra djela, a plodovi su ono što prouzrokuju dobra djela od hvalevrijednih tragova, pohvalnih svojstava, lijepog i čistog ahlaka, dobrog lika, upute i zadovoljstva, tako da će se jačina tog drveta u nečijem srcu ogledati kroz sve navedene stavke. Ako je znanje ispravno i u skladu je sa onim što je Allah u Svojoj knjizi objavio, i ubjeđenje/i'itikad bude u skladu sa obavijestima koje je On o Sebi dao, i koje su o Njemu dali Njegovi poslanici, a iskrenost/ihlas bude zastupljena u srcu, a djela budu u skladu sa odredbama, a uputa, ponašanje i držanje bude sličilo navedenim usulima/principima – znaće se da je drvo imana pustilo jakog korijena u srcu, i da je svoje grane pružilo visoko prema Nebu.
Ako je na sceni suprotno – neispravno znanje, ono koje nije u skladu sa Allahovom objavom, neispravno ubjeđenje, slaba iskrenost, djela koja nisu u skladu sa Allahovim odredbama, gdje ahlak, držanje i ponašanje nimalo ne sliči poslaničkom držanju i ahlaku - onda se mora potcrtati to da je u takvom srcu poraslo loše/ružno drvo, koje isčupanom s površine zemlje, nema opstanka!“
2. Drvo ne može opstati, i ne može dobrog ploda davati osim uz navodnjavanje i održavanje, tako da kada se prekine s navodnjavanjem nadati se je da će se osušiti što je isti slučaj i sa drvetom islama u srcu – ako čovjek ne bude radio na njegovom održavanju, neprestano ga navodnjavajući korisnim znanjem i dobrim djelom, prelazeći čas na zikr/sjećanje, čas na tefekkur/razmišljanje – u suprotnom za bojati se je da će se to drvo osušiti!
Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doista iman/vjera blijedi/slabi u srcu, isto kao što odjeća blijedi/propada – zato obnavljajte/regenerirajte svoj iman!“ (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Hakim i Taberani.)
Sve u svemu, sjeme ako se ne održava i ne pazi – propašće! Ako je čovjek ovoga svjestan onda će uvidjeti koliko često je u potrebi za 'ibadetima/duševnom hranom; spoznaće milost Allahovu, i savršenstvo Njegovog ni'imeta/blagodati, i ihsana/dobročinstva prema robovima Svojim dajući im mogućnost za održavanje sjemena tevhida kojeg usadi u srca ljudi.
3. Allah dž.š., je propisao i kao adet dao da se dobro sjeme i bilje uvjek promješa sa nekorisnim biljem i korovom, koji ne pripada vrsti sjemena, kojeg ako čovjek oplivi, počupa i otrijebi sjeme će proklijati, dati ploda i uspjeti, što će pozitivno utjecati i na sami ukus i izgled ploda, a ako čovjek zapusti sjeme (tevhida/vjere), velika je mogućnost da će korov i ostalo bilje nadjačati sjeme, pa će prevladati, ili će korijen sjemenu oslabiti, ili će mu plod gorkim učiniti! Ko ne bude imao fikha/razumjevanja u pitanjima svoga nefsa/duše, proći će ga veliko dobro, a da to neće ni osjetiti.
Vjernik neprestano radi dva posla: navodnjava svoje drvo imana i redovno ga trijebi i plijevi od korova. Drvo/sjeme opstaje uz navodnjavanje i uz trijebljenje i pljevu okolnog korova i samo na taj način uspjeva i dolazi do svog vrhunca, a samo je Allah taj od koga pomoći tražimo, i na koga se oslanjamo.
Živjeti sretnim životom cilj je svakog čovjeka. Upravo radi njega on ulaže svoj maksimalni trud, dolazi i kuca na razne kapije, hodi stazama koje vode do njega i tješi se lahkoćom kada na tom putu naiđe na mnoge poteškoće. I pored činjenice da je čovjekov život, možda, uveliko već istrošen i da je ostalo samo malo vremena od njegovog preostalog izdašnog života, on i dalje svoju sreću posmatra kao svoj najvažniji cilj i najskupocjeniju želju.
U svemu tome, njegova duša ga neumorno navodi, bodri i podstiče, bez obzira na njenu starost...
Također i po svojoj prirodi, svaki čovjek je brižljiv prema ostvarenju svojih zahtjeva, mnogo se se brine u nastojanju da ih udovolji, ili da ih izbjegne, ako, pak, želi da ih mimoiđe.
Nije mahana to što čovjek žudi da bude sretan i što poduzima raznorazne činioce koji ga odvode do sreće, jer se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: ''Snažan vjernik bolji je i draži Allahu od slabašnog vjernika, a u svima se nalazi dobro. Nastoj da postigneš ono što će ti koristiti, zatraži pomoć od Allaha i nemoj posustajati! Ako te nešto snađe, nemoj govoriti: 'Da sam učinio to i to, bilo bi ovako!', nego reci: 'To je Allah odredio, a što želi to i čini!', jer 'da sam' otvara vrata šejtanu!“
Naprotiv! Mahana je da čovjek, zbog svoga neznanja, lošeg mišljenja ili pogrešne procjene, žudi i nastoji da ostvari ono što će mu donijeti štetu, istovremeno imajući ubjeđenje da je u tome što čini njegova sreća. Istina je da je to čemu žudi i što nastoji da ostvari, zapravo srž njegove nesreće, pa čak ako bi se i desilo da to isto u sebi sadržava kratkoročnu sreću. Time se takva osoba poistovjećuje sa osobom koja koristi opojna sredstva, smatrajući da je u tome lijek!
Ovakvo stanje vlada kod većine ljudi. Svi oni teže ka postizanju sreće, međutim, ne znaju kojim putem da krenu, na koja vrata da pokucaju. U tom smislu ostaju zbunjeni i nasumice tumaraju i lutaju sve dok ne nastupi Dan u kome će izjaviti: ''Gospodaru naš, naši prohtjevi bili su od nas jači, te smo postali narod zalutali.'' (El- Mu'minun, 106.)
Ima i takvih ljudi koji svoju sreću traže i u imetku, zatim onih koji je traže u ugledu i vlasti, ima i onih koji sreću traže u udovoljenju prohtjeva njihovih trbuha i spolnih organa, a ima i onih koji sreću vide u turizmu i putovanjima... Sve su to, zaista, samo blagodati ovosvjetskog života, o čemu je Uzvišeni rekao: ''Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.'' (Ali Imran, 14.)
Imajući u vidu da među ljudima postoji tolika oprečnost u traganju za srećom, imamo opravdanu obavezu da postavimo jedno vrlo važno pitanje, koje glasi: Kako i na koji način će neki Allahov rob spoznati da je postigao sreću, odnosno koji su to znakovi i smjernice pomoću kojih se može napraviti razlika između sretne i nesretne osobe?
To je zbog toga što se mnogi ljudi trude i ulažu ogromni napor, misleći da su na ispravnom putu, a naposljetku se ispostavi da su se duboko razočarali. Nakon ogromnog truda, zalaganja i uloženog napora na putu do postizanja sopstvene sreće, većina ljudi se uvjeri da su to, zapravo, bili putevi njihovog gubitka. Naposljetku su postali ubijeđeni da su uživali samo u kratkoročnom zadovoljstvu, pa makar tada i bili sretni, njihova konačnica se preobrazila u kajanje!
Ako zaista želiš da prepoznaš koji su to znakovi ispravnog hoda kojim koračaju istinski sretnici, onda razmisli o riječima imama Ibnul-Kajjima, Allah mu se smilovao: ''U znakove sreće i uspjeha spada to da rob, kada god se poveća njegovo znanje, povećaju se i njegova skromnost i milosrđe; kada god se poveća njegova starosna dob, umanje se njegove težnje; kada god se poveća njegov imetak, uveća se njegova darežljivost i udjeljivanje; kada god mu se poveća njegova vrijednost i ugled među ljudima, poveća se i njegova blizina ka ljudima, bivanje na usluzi njima u njihovim potrebama i skromnost prema njima. U znakove nesreće spada to da, kada god se poveća znanje kod roba, poveća se i njegova oholost; kada god se uvećaju njegova djela, uveća se i njegovo hvalisanje, samodopadljivost i ponos sa samim sobom; kada god se poveća njegova starosna dob, povećaju se i njegove težnje; kada god se uveća njegov imetak, poveća se i njegova škrtost i suzdržavanje od udjeljivanja; kada god se poveća njegova vrijednost i ugled, poveća se i njegova oholost. Ove stvari su iskušenje od Uzvišenog Allaha i Njegov ispit sa kojim iskušava ljude. U pogledu njih, neki ljudi postaju sretni, a nekima one bivaju lijek!“
Ukratko rezimiran govor Ibnul-Kajjima glasio bi da je sreća to kada god se poveća neka blagodat, ista prouzrokuje govor u srcu iz koga se javljaju pobude za jasnim i praktičnim vidljivim djelima.
Imam Ibnul-Kajjim također je kazao: ''Sreća biva sa troje: sa zahvalnošću na blagodatima, sa saburom na iskušenjima i sa pokajanjem od grijeha!“
Upravo ove riječi koje je spomenuo imam obuhvataju onoga kome se poveća blagodat i onoga kome ona bude uskraćena! Dakle, sretnik je onaj koji je zahvalan na blagodatima, saburli onda kada mu one budu uskraćene, koristi ih u onome u čemu se nalazi Allahovo zadovoljstvo – što, zapravo, predstavlja zahvalnost – a usteže se da ih koristi u neposlušnosti prema Allahu! Osim toga, on se vraća Allahu i kaje se za sve svoje grijehe koje Allah uistinu ne voli i sa kojima nije zadovoljan, pa makar mu oni priskrbili i kratkoročno zadovoljstvo i prolaznu slast!
Također je rekao: ''Ljubav prema nauci znak je sreće, a mržnja prema njoj znak je nesreće. Ovo se odnosi na znanje koje su poslanici donijeli i koje su dali svome ummetu u nasljedstvo, a ne na sve što se naziva naukom! Također, doista ljubav prema znanju nalaže njegovo naučavanje, pa onda i praktikovanje, a to je, ustvari, vjera; a mržnja prema njemu sprečava njegovo naučavanje i njegovo praktikovanje.“
Na kraju, nakon što su jasno i koncizno objašnjeni znakovi sreće, svakom ne preostaje ništa drugo do da napravi iskrenu stanku sa svojom dušom i razmisli o riječima koje je kazao ovaj cijenjeni i vrsni islamski učenjak: Da li on, zaista, hodi ispravnim putem koji mu pribavlja sreću, ili je to, pak, samo fatamorgana koja mu se u daljini, od suhe stijene, pričinjava vodenom oazom?!
DA NAM SE ALLAH dz.s. SMILUJE I UPUTI NA PRAVI PUT.AMIN.AMIN.AMIN.
Svako u sebi nalazi osjećaj da je zainteresiran za nekoga ili za nešto, za ono što ga kao kakav snažan magnet privlači sebi, i njega, i njegovu dušu. Ovo privlačenje ima razne razine i učinke. Različitost razina dotle je prisutna da prouzrokuje sumnje u jedinstvo njihovih esencija.
Najjasnije ozbiljenje ljubavi po fitretu nalazi se u majci, a pot¬vrda iznesene postavke jeste da majka uživa gledanjem, držanjem u krilu, milovanjem i njegovanjem svoje bebe. Majčinska ljubav jedna je od najsjajnijih ozbiljenja ispoljavanja ljubavi po fitretu, a u isto vrijeme, također, bila je predmetom opisivanja i hvale književ¬nika, posebno pjesnika, kao i ljubav oca prema njegovom djetetu. Slična ljubav postoji i među članovima porodice, kao što su djeca i roditelji, sestra i brat, koje sjedinjuje njihova osobena prirodna veza.
Druga manifestacija ljubavi koja se vidi među svim članovima istovrsnih bića jeste univerzalna veza čovječnosti koja ih spaja, a u odgovarajućoj mjeri i druge ljudske veze – kao što su pripadnost istom geografskom porijeklu, susjedstvo, generacijska bliskost, bračni život, pripadnost istoj religiji, ista stručna usmjerenost…– povećavaju snagu tog ispoljavanja.
Čovjekova privrženost stvarima kojima se služi u svakodnev¬nom životu opet je jedna od manifestacija ljubavi. Čovjek putem raznih radnji koje za cilj imaju pribavljanje potrebnih sredstava za život stječe privrženost imetku, bogatstvu, kući...
Jedna od manifestacija ljubavi u čovjeku je također ljubav prema ljepoti i lijepim stvarima, a posebno ljubav prema ljudima koji su pokazatelji ljepote.
Naime, ovim ispoljavanjem iskazuje se ljubav prema stvarima koje zadovoljavaju čovjekov osjećaj nak¬lonosti prema lijepom i koji se povezuju sa njegovom dušom.
Slično je sa privrženostima koje se tiču duhovnih ljepota, kao što su ljepota pojmova i alegorija, metafora i aluzija, ljepota riječi, književnih uradaka i poezije, koje su predmet zanimanja pjesnika i ljudi prefinjene duše, ili koje se, pak, tiču duhovnih i moralnih savršenstava te ljepote što je predmet hvale psihologa i učenjaka ahlaka (morala), ili ljepote razuma, kao i ljepote svijeta postojanja, koja je predmetom divljenja mudraca i filozofa, ili ljepote egzis¬tencije, koja se spoznaje irfanskim osvjedočenjem - i na osnovu ovog shvaćanja postojanja jeste jednaka ljepoti.
“Koji sve najljepše stvara. (As-Sedžda: 7)“
Ukoliko je egzistencija više rangirana, i njezina ljepota je veća te se njezinim osvjedočenjem postiže veći užitak.
Drugim riječima, svako biće pokazatelj je ljepote Jedinoga Allaha dz.s. u mjeri njegove sposobnosti: ukoliko je savršeniji, utoliko će os¬likavati više Njegovih blistavih manifestacija.
U općem smislu – uzimajući u obzir jačinu i slabost – za ljubav možemo odrediti tri razine.
1. Razina slabosti, koja iziskuje bivanje bliskim Vol¬jenom u normalnim uvjetima. Ipak, u njoj ne postoji ni¬kakva požrt¬vovanost ili odricanje.
2. Srednja razina, koja pored želje bivanja bliskim Vol¬jenom iziskuje požrtvovanost na putu ka Njemu, ali ipak u mjeri u kojoj ne uzrokuje smetnje za opće interese i osnovna dobra pojedinca.
3. Razina privrženosti i izgubljenosti, u kojoj se na putu ka Voljenom ne uzdržava od bilo koje vrste požrt¬vovanosti i u kojoj se svoj savršeni užitak vidi samo u sli¬jeđenju Njega, u volji, svojstvima i načinima djelovanja upravo u egzisten¬cijalnoj ovisnosti o Njemu. Ili, drugačije rečeno, to vidi u svome nepostojanju u odnosu na Njega, a znak mu je uživanje u poniznoj pokornosti i straho¬poštovanju prema Njemu. Drugi znak mu je da Njegovim željama daje pred¬nost iznad svega i svakog, bez uvjeta i pogovora.
Jasno je da, koliko god je ljubav prema nečemu jačeg inten¬ziteta, i užitak koji se ostvaruje prilikom susretanja s njim srazmjerno će biti uvećan.
S druge strane, savršenstvo užitka ipak je uvjetovano egzisten¬cijalnim vrijednostima i stupnjem zaljubljenosti u Voljenog.
Dakle, ako neko razvije najintenzivniju ljubav prema Najvred¬nijem biću i shvati Njegovu egzistencijalnu vrijednost, u susretanju s Njim postići će najuzvišenije užitke, tim prije što ovo susretanje nije uvjetovano vremenom i prostorom te drugim ograničavajućim uvjetima.
Znači, ako je ovo susretanje ostvarivo u svakom vremenu i prostoru, u tom slučaju ova fitretska težnja bit će zadovoljena i za nju neće postojati nikakav nedostatak.
Prema tome, smjer ove fitretske težnje okrenut je ka beskonačnosti, prema ljubavi zbog koje lično jastvo izgara: Ostaje samo Voljeni, Beskonačno Lijepi i Beskrajno Savršeni, Koji ima najintenzivniju egzistencijalnu vezu sa čovjekom, s Kojim čovjek svoje biće vidi opstojećim, s Njim povezanim, o Njemu ovisnim i u Njemu iščezlim. Na izneseni način postiže se zbiljski žuđeni susret čovjeka, kojeg više nijedan činilac ne može odvojiti od njegovog Voljenog Allaha dz.s.
Ljubav prema biću koje ne posjeduje pobrojane osobine ne može zadovoljiti ovu čovjekovu sklonost u savršenom smislu; takva ljubav uvijek će biti pomiješana s porazom, pometenošću i odvojenošću.
DA NAM SE ALLAH dz.s SMILUJE I UPUTI NA PRAVI PUT.AMIN.AMIN.AMIN.
Ljude i džine je Uzvišeni Allah stvorio, samo da Njemu robuju i da se u kratkom dunjalučkom životu pridržavaju Njegovih uputa, koje je slao preko svojih poslanika, kako bi na taj način zaslužili Njegovu milost i ušli u džennete, čija prostranstva su kao nebesa i Zemlja.
Obaveza je ummeta Poslanika, s.a.v.s., da se pridržava propisa islama, da se netječe u dobru i da žudi za obećanom nagradom.
Kaže Allah, dž.š., u 1. ajetu Sure El-Enbija:
"Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to!" (Suretu El-Enbija: 1)
Ovaj ajet odslikava naše današnje stanje, u kojem ljudi srljanju u griješenju i ne mare za onim što dolazi. Ljudi su zabavljeni prolaznim dunjalučkim stvarima i pitanjima i sve manje imaju vremena za Allaha, dž.š., i budući svijet.
U toj svakodnevnoj trci, ljudi izgledaju kao da su radi dunjaluka stvoreni ili kao da će na njemu trajno ostati; kada nešto rade, rade radi dunjaluka, ako razmišljaju opet to čine radi dunjaluka, ako vole vole radi dunjaluka, radi dunjaluka se prepiru, ratuju i sude, tako da su mnogi od njih spremni ostaviti namaz na račun bilo čega dunjalučkog, kao što su: sastanak, utakmica i slično.
Kaže Allah, dž.š., u 7. ajetu Sure Er-Rum:
"Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." (Suretu Er-Rum:7)
Ljudi poznaju samo vanjštinu, a ne suštinu stvari i zbog toga imaju dugoročne dunjalučke planove, zaboravljaju na polaganje računa i kaznu.
Pametni su i sretni oni ljudi koji prave planove za budući svijet i koji dunjaluk razumiju kao period života u kojem trebaju učiniti što više dobrih djela.
Allah, dž.š., podsjeća ljude na to da oni nisu uzalud stvoreni, te na neminovni povratak Njemu, o čemu govore slijedeći ajeti Sure El-Mu’minun:
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neće vratiti?”(115) “I neka je uzvišen Allah, Vladar istine, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!”(116) “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati i nevjernici ono što žele neće postići!”(117) “I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!”(118) (Suretu El-Mu'minun: 115-118)
Prema ovim ajetima, ljudi nisu stvoreni uzaludno i za njihovo ponašanje slijede nagrada ili kazna. Oni se suštinski razlikuju od životinja, koje nemaju nikakve odgovornosti za ono što čine. Ljude čeka povratak njihovu Gospodaru, pred Kojim će položiti račune za svoja djela.
U 36. ajetu Sure El-Kijame, stoji:
"Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti; da neće odgovarati?" (Suretu El-Kijame: 36)
Prenosi Ebu-Nu’ajm od Ibrahima ibn El-Harisa: "Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jedan vojni pohod i naredio nam da kada omrkemo i kad osvićemo, učimo: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (Suretu El-Mu'minun: 115) Pa smo mi to učili, plijen izborili i zdravi i čitavi se vratili."
Imam Katade kaže: "Spomenuto nam je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao nekog čovjeka: “Šta obožavaš?” Odgovorio je: “Obožavam Allaha i toga i toga”, nabrojavši neke kipove, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: “Koji od njih ti kad te nešto pogodi, pa ga pozoveš, to otkloni? Odgovorio je: “Allah, Slavljeni i Uzvišeni.” Zatim ga je upitao: “Koji od njih ti kad imaš neku potrebu, pa ga pozoveš, to da i ispuni?” Odgovorio je: “Allah, Slavljeni i Uzvišeni.” Zatim je rekao: “Pa šta te onda navodi da obožavaš ove uporedo sa Njim ili ti misliš da Njega možeš nadvladati?” Odgovorio je: “Ja samo želim da Mu budem zahvalan robujući i ovima uporedo sa Njim.” Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Vi znate, a oni ne znaju. Ovaj čovjek, nakon što je primio islam, izjavio je: “Sreo sam čovjeka koji me je pobijedio u prepirci.” (Tirmizija)
Na Sudnjem danu će svaki čovjek naći svoja dobra i loša djela, što potvrđuje 30. ajet Sure Ali Imran:
"Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima!" (Suretu Ali Imran: 30)
Allah Uzvišeni obavještava Svoje robove da On zna ono što oni tajno i javno čine i da mu ništa ne može promaći. Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, nebesa i Zemlju i sve što je na njima i ne može mu izmaći ni koliko trun, niti manje od njega.
To je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što je On zabranio.
Na Sudnji dan će biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Uzvišeni Gospodar upozorava ljude na Svoju kaznu i ohrabruje Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu, dž.š., milost. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Plemenitog, Poslanika, s.a.v.s..
Ibn Madždže bilježi slijedeći hadis:
Prenosi Džabir ibn Abdullah: "Govorio nam je Poslanik s.a.v.s.: "O ljudi, učinite tevbu Allahu, prije nego umrete i požurite sa činjenjem dobra, prije nego budete zauzeti, povežite ono što je između vas i vaša Gospodara na način što ćete puno spominjati Njega, puno dijeliti sadaku tajno i javno, pa ćete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojačani... (Ibn Madždže)
DA NAM SE ALLAH dz.s. SMILUJE I UPUTI NA PRAVI PUT.AMIN.AMIN.AMIN
Zahvalnost pripada Allahu koji vjerniku uvijek pruža priliku za hajr i korisna djela, koji nagrađuje za sadaku i mnogostruko namiruje za nju, koji voli čestite i koji u svome Kitabu kaže:»Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže»! (Alu Imran, 92. ajet). Hvala Allahu koji na zahvalnost uzvraća povećanjem:»Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno povećati»! (Ibrahim, 7. ajet). Neka je salawat na najdarežljivije biće, koje kaže:»Sadaka neće umanjiti imetak»!Sadaka donosi velike koristi, zavrijeđuje veliku nagradu i ima golem uticaj. Ona unosi radost u srce i davača i primaoca. Ibrahim, a.s, bi dijelio najbolje što je imao, pa mu je neko rekao kako bi i malo manje bilo dovoljno, a on je odgovorio: «Kako ću od Allaha tražiti najbolje i najvrijednije sa onim što je kod mene najgore i bezvrijedno»! 1. Sadaka je dokaz imana. Ako je sadaka rezultat iskrene želje da se nekome pomogne u ime Allaha, onda je ona dokaz imana. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Sam Poslanik, s.a.v.s, je rekao:»Sadaka je dokaz»! Imam en-Newewi kaže:»Sadaka znači dokaz koji govori o imanu onoga ko je daje, jer munafik ne daje sadaku zato što je ne shvata vjernički. Onaj ko daje sadaku, on njome dokazuje iskrenost svoga vjerovanja. A Allah najbolje zna»! 2. Sadaka je moralna osobina Poslanika, s.a.v.s. Od Ibnu Abbasa, r. a, se prenosi da je rekao:»Poslanik, s.a.v.s, je bio najdarežljiviji od ljudi, a najviše je dijelio u ramazanu kad ga je Džibril, a. s, poučavao Kur'anu. Bio bi darežljiviji od plodnog vjetra». 3. Sadaka liječi bolest i otklanja nevolje. Među najveće koristi sadake je to što ona može biti uzrok izliječenja bolesnika i što otklanja razne nevolje i iskušenja. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Liječite bolesne sadakom, imetak osiguravajte zekatom, a nevolje otklanjajte dovom». Enes b. Malik: «Zaista Allah zbog sadake i čuvanja rodbinskih veza, insanu produžava život, štiti od teške smrti i od svega neželjenog i štetnog»! Ibnul Qajjim, r. a, kaže:» Koji ljekar ne posmatra srce bolesnika i njegovo duhovno stanje, i koji bolesnike ne liječi sadakom, taj nije ljekar». 4. Onaj koji daje sadaku dobija nagradu iste vrste. O tome govori hadisi kudsi u kojem Allah kaže:»Čovječe dijeli da ti dadnem»! Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.vs, rekao:»Ko od mu'mina otkloni neku dunjalučku brigu ili nevolju, Allah će od njega otkloniti brige na kijametskom danu, ko nekome olakša teškoću, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na akhiretu. Ko pokrije nekome sramotu, Allah će njega pokriti i na dunjaluku i na akhiretu. Allah je robu na pomoći, sve dok rob pomaže svome bratu». 5. Meleki svakodnevno čine dovu za davaoca sadake. U hadisu stoji:»Nema dana u kojem robovi osvanu, a da ne siđu dva meleka i jedan od njih govori:»Allahu naknadi onome ko dijeli», a drugi govori:»Allahu, daj propast onome ko uskraćuje». 6. Sadaka uvećava imetak i donosi rizk. Allah kaže:»Ko će Allahu dati lijep kredit, pa da mu mnogostruko vrati»! (al-Bekare, 245. ajet). S druge strane Allah takođe kaže:»Šejtan vam samo siromaštvo obećava i razvrat naređuje, a Allah obećava oprost od Njega i veliku dobrotu. Allah je zaista neovisan i sve zna»! (al-Bekare, 268. ajet). Ibnul Qajjim kaže:»Allah obećava oprost grijeha i veliku dobrotu tako što će mnogostruko više naknaditi nego što je insan dao, kako na akhiretu tako i na dunjaluku». Allah kaže i ovo:»Što god da podijelite, On će vam naknaditi, jer On je najbolji opskrbnik»! (Sebe', 39. ajet). Komentarišući ovaj ajet, Ibnu Kethir kaže:»Što god da podijelite od onoga što vam je naredio i što vam je dozvoljenim učinio, On će vam to naknaditi povećanjem na dunjaluku, a nagradom na akhiretu». 7. Sadaka briše grijehe i povećava stepene Allah kaže:»Uzmi iz njihova imetka sadaku (zekat), da ih time očistiš i uzdigneš». (at-tawba, 103. ajet). U komentaru ovog ajeta, As-Sa'di kaže:»Da ih očistiš od grijeha i lošeg ponašanja i da ih uzdigneš na veći nivo ponašanja, da čine bolja djela, kako bi im se povećala nagrada na dunjaluku i na akhiretu i kako bi im se povećao imetak». Poslanik u hadisu kaže:»Sadaka gasi grijehe, kao što voda gasi vatru». 8. Sadaka ublažava srdžbu Gospodara i štiti od teške smrti. Od Enesa b. Malika se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:»Sadaka zaista gasi srdžbu Gospodara i otklanja tešku smrt». Ebu Umame, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:»Činjenje dobrih djela štiti od lošeg i teškog kraja, tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara, a čuvanje rodbinskih veza produžava život». 9. Sadaka će biti uzrok spasa na sudnjem danu. Allah kaže:» i hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti." I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi”. (al-Insan, 8-12. ajeti). Ukbe b. Amir, r. a, kaže:»Čuo sam Poslanika, s.a.v.s, kad kaže:»Svaki će čovjek biti u hladu svoje sadake, sve dok se ljudima ne presudi». «Zaštitite se vatre makar sa pola hurme»! «Ako musliman obuče siromašna muslimana, Allah će ga obući odjećom dženneta, ako nahrani gladnog muslimana, Allah će njega nahraniti plodovima dženneta, ako napoji žednog muslimana, Allah će njega napojiti sa zapečaćenog džennetskog napitka». (et-Tirmizij). Ebu Zerr el-Gaffari:»Nikad se na Zemlji ne podijeli sadaka, a da je sedamdeset šejtana ne pokuša spriječiti»! «Ko zna šta hoće i vjeruje u to, taj ne žali truda i žrtve»!
Živjeti sretnim životom cilj je svakog čovjeka. Upravo radi njega on ulaže svoj maksimalni trud, dolazi i kuca na razne kapije, hodi stazama koje vode do njega i tješi se lahkoćom kada na tom putu naiđe na mnoge poteškoće. I pored činjenice da je čovjekov život, možda, uveliko već istrošen i da je ostalo samo malo vremena od njegovog preostalog izdašnog života, on i dalje svoju sreću posmatra kao svoj najvažniji cilj i najskupocjeniju želju.
U svemu tome, njegova duša ga neumorno navodi, bodri i podstiče, bez obzira na njenu starost...
Također i po svojoj prirodi, svaki čovjek je brižljiv prema ostvarenju svojih zahtjeva, mnogo se se brine u nastojanju da ih udovolji, ili da ih izbjegne, ako, pak, želi da ih mimoiđe.
Nije mahana to što čovjek žudi da bude sretan i što poduzima raznorazne činioce koji ga odvode do sreće, jer se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: ''Snažan vjernik bolji je i draži Allahu od slabašnog vjernika, a u svima se nalazi dobro. Nastoj da postigneš ono što će ti koristiti, zatraži pomoć od Allaha i nemoj posustajati! Ako te nešto snađe, nemoj govoriti: 'Da sam učinio to i to, bilo bi ovako!', nego reci: 'To je Allah odredio, a što želi to i čini!', jer 'da sam' otvara vrata šejtanu!“
Naprotiv! Mahana je da čovjek, zbog svoga neznanja, lošeg mišljenja ili pogrešne procjene, žudi i nastoji da ostvari ono što će mu donijeti štetu, istovremeno imajući ubjeđenje da je u tome što čini njegova sreća. Istina je da je to čemu žudi i što nastoji da ostvari, zapravo srž njegove nesreće, pa čak ako bi se i desilo da to isto u sebi sadržava kratkoročnu sreću. Time se takva osoba poistovjećuje sa osobom koja koristi opojna sredstva, smatrajući da je u tome lijek!
Ovakvo stanje vlada kod većine ljudi. Svi oni teže ka postizanju sreće, međutim, ne znaju kojim putem da krenu, na koja vrata da pokucaju. U tom smislu ostaju zbunjeni i nasumice tumaraju i lutaju sve dok ne nastupi Dan u kome će izjaviti: ''Gospodaru naš, naši prohtjevi bili su od nas jači, te smo postali narod zalutali.'' (El- Mu'minun, 106.)
Ima i takvih ljudi koji svoju sreću traže i u imetku, zatim onih koji je traže u ugledu i vlasti, ima i onih koji sreću traže u udovoljenju prohtjeva njihovih trbuha i spolnih organa, a ima i onih koji sreću vide u turizmu i putovanjima... Sve su to, zaista, samo blagodati ovosvjetskog života, o čemu je Uzvišeni rekao: ''Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.'' (Ali Imran, 14.)
Imajući u vidu da među ljudima postoji tolika oprečnost u traganju za srećom, imamo opravdanu obavezu da postavimo jedno vrlo važno pitanje, koje glasi: Kako i na koji način će neki Allahov rob spoznati da je postigao sreću, odnosno koji su to znakovi i smjernice pomoću kojih se može napraviti razlika između sretne i nesretne osobe?
To je zbog toga što se mnogi ljudi trude i ulažu ogromni napor, misleći da su na ispravnom putu, a naposljetku se ispostavi da su se duboko razočarali. Nakon ogromnog truda, zalaganja i uloženog napora na putu do postizanja sopstvene sreće, većina ljudi se uvjeri da su to, zapravo, bili putevi njihovog gubitka. Naposljetku su postali ubijeđeni da su uživali samo u kratkoročnom zadovoljstvu, pa makar tada i bili sretni, njihova konačnica se preobrazila u kajanje!
Ako zaista želiš da prepoznaš koji su to znakovi ispravnog hoda kojim koračaju istinski sretnici, onda razmisli o riječima imama Ibnul-Kajjima, Allah mu se smilovao: ''U znakove sreće i uspjeha spada to da rob, kada god se poveća njegovo znanje, povećaju se i njegova skromnost i milosrđe; kada god se poveća njegova starosna dob, umanje se njegove težnje; kada god se poveća njegov imetak, uveća se njegova darežljivost i udjeljivanje; kada god mu se poveća njegova vrijednost i ugled među ljudima, poveća se i njegova blizina ka ljudima, bivanje na usluzi njima u njihovim potrebama i skromnost prema njima. U znakove nesreće spada to da, kada god se poveća znanje kod roba, poveća se i njegova oholost; kada god se uvećaju njegova djela, uveća se i njegovo hvalisanje, samodopadljivost i ponos sa samim sobom; kada god se poveća njegova starosna dob, povećaju se i njegove težnje; kada god se uveća njegov imetak, poveća se i njegova škrtost i suzdržavanje od udjeljivanja; kada god se poveća njegova vrijednost i ugled, poveća se i njegova oholost. Ove stvari su iskušenje od Uzvišenog Allaha i Njegov ispit sa kojim iskušava ljude. U pogledu njih, neki ljudi postaju sretni, a nekima one bivaju lijek!“
Ukratko rezimiran govor Ibnul-Kajjima glasio bi da je sreća to kada god se poveća neka blagodat, ista prouzrokuje govor u srcu iz koga se javljaju pobude za jasnim i praktičnim vidljivim djelima.
Imam Ibnul-Kajjim također je kazao: ''Sreća biva sa troje: sa zahvalnošću na blagodatima, sa saburom na iskušenjima i sa pokajanjem od grijeha!“
Upravo ove riječi koje je spomenuo imam obuhvataju onoga kome se poveća blagodat i onoga kome ona bude uskraćena! Dakle, sretnik je onaj koji je zahvalan na blagodatima, saburli onda kada mu one budu uskraćene, koristi ih u onome u čemu se nalazi Allahovo zadovoljstvo – što, zapravo, predstavlja zahvalnost – a usteže se da ih koristi u neposlušnosti prema Allahu! Osim toga, on se vraća Allahu i kaje se za sve svoje grijehe koje Allah uistinu ne voli i sa kojima nije zadovoljan, pa makar mu oni priskrbili i kratkoročno zadovoljstvo i prolaznu slast!
Također je rekao: ''Ljubav prema nauci znak je sreće, a mržnja prema njoj znak je nesreće. Ovo se odnosi na znanje koje su poslanici donijeli i koje su dali svome ummetu u nasljedstvo, a ne na sve što se naziva naukom! Također, doista ljubav prema znanju nalaže njegovo naučavanje, pa onda i praktikovanje, a to je, ustvari, vjera; a mržnja prema njemu sprečava njegovo naučavanje i njegovo praktikovanje.“
Na kraju, nakon što su jasno i koncizno objašnjeni znakovi sreće, svakom ne preostaje ništa drugo do da napravi iskrenu stanku sa svojom dušom i razmisli o riječima koje je kazao ovaj cijenjeni i vrsni islamski učenjak: Da li on, zaista, hodi ispravnim putem koji mu pribavlja sreću, ili je to, pak, samo fatamorgana koja mu se u daljini, od suhe stijene, pričinjava vodenom oazom?!
DA NAM SE ALLAH dz.s. SMILUJE I UPUTI NA PRAVI PUT.AMIN.AMIN.AMIN.
Selef je govorio: Dobro drvo je palma – na što nas upućuje i hadis Ibnu Omera r.a., u Sahihu.
Zanimljivo da je Selef rekao da je baš PALMA, baš dobro drvo.
Recimo meni bi bilo puno zanimljivije da je Selef rekao da je brazilski mahagonij dobro drvo.
Mahagonij je visokokvalitetno drvo, koristi se za izradu predivnog namjestaja, konstrukcija, a najbolje jedinke cak i za izradu muzickih instrumenata.
Recimo od njega mozes da napravis dasku sto nije moguce od palme.
Uzmimo za primjer Orah. Jos jedno visokokvalitetno drvo.
Orah ima predivne grane po kojima sam se ja penjao kada sam brao orahe, dubok korjen i moze da naraste visoko.
Kada se naberes oraha, mozes da napravis baklavu. Plodovi su jako skupi i ukusni za razliku od onih usecerenih arapskih datula koje su samo spica, bez imalo mesa.
Od orahovine se takodjer prave mnogi kvalitetni i skupi artikli, dok palmu ne mozes cak ni da nalozis za ogrijev.
Dakle palma je totalno glupo drvo jer ga ne mozes cak ni da nalozis, savija se, samo se guli kad se osusi, nema grane i one datule ja nikad nisam ni volio. Zasto je palma "NAJCASNIJE DRVO??"
Izgleda da se Selef baš i ne razumije u drva.
Da li je moguce da je on to rekao zato sto nije znao za druge vrste drveta koje su puno kvalitetnije?
Kako to da arapi uvjek opisuju Dzenet sa puno palminih drveca, velikim satorima i rijekama od vode, meda itd itd...
Da li to ima neke veze sa tim sto zive u pustinji, kao nomadi, u satorima?
Ja recimo ne zelim da zivim u Dzenetu ako moram da jedem datule i zivim u satoru, ja hocu da zivim u zidanoj kuci sa avlijom, kaldrmom, doksatom i sa namjestajem od orahovine i da imam brz internet. Ali toga nema u arapskom dzenetu.
U arapskom dzenetu je sve od zlata, srebra, svile i svih ostalih materijala koji su nomadi iz 6tog stoljeca smatrali za plemenite.
Meni je takav dzenet turbo-folk dzenet i necu da imam nista sa "seljacima" koji se furaju na turbo folk.
- Izgubio je oca još dok je bio u majčinoj utrobi, i to je najteži oblik jetima!
- Sahranio je majku sa svoje dvije ručice dok mu se srce kidalo. Niz njegovo lice slijevale su se suze, a prašina se lijepila za mokre, suzne obraze. Tada je imao samo šest godina. Živio je kod ovog i kod onog: prvo je živio u kući svoje dojilje, zatim u kući djeda a potom kod amidže. Oženio se, jako zavolio svoju suprugu pa je umrla.
- Ukopao je dva sina koji nisu doživjeli ni drugu godinu, plačući i tugujući za njima.
- Ukopao je dvije kćerke koje su bile u cvijetu svoje mladosti, plačući toliko da je zemlju skvasio suzama.
- Gađali su ga kamenjem, pa im je oprostio.
- Pao je na sedždu a na njega su bacili devinu utrobu. Ostao je na sedždi iako su se krv i nečistoća deve slijevali niz njegovo plemenito lice. Oprostio je onima koji su mu to učinili.
- Davili su ga njegovom odjećom toliko da se počeo gušiti, pa im je oprostio.
- Stavljali su nečistoću i trnje na put kojim je prolazio, pa im je oprostio.
- Nazivali su ga ludakom, pa im je oprostio.
- Bilo je dana kada nije imao ni pola hurme za jelo zbog onih koji su ga mučili, pa im je oprostio.
- Prekinuli su njegov obilazak bližnjih, pa im je oprostio.
- Slomili su mu dva prednja zuba, zabili željezo u njegovo lice, otrovali su ga i pokušali opsihriti, i iz njegovog grada su ga protjerali, pa im je oprostio.
- Sve ovo je oprostio, zbog čega?
- Zbog mene i tebe i zbog islamskog ummeta!!! Pa zar ne zaslužuje da stalno donosimo salavate na njega i da ga slijedimo?
- Neka je salavat na tebe, naš dragi poslaniče.
- Donosite salavate na onoga koji kaže: "Moj ummet, moj ummet!"
rmesa wrote:Imam Tirmizi u Dzami'us-sunenu navodi hadisi-kudsi u kojem stoji: Slavljeni i Uzvis¡eni Gospodar kaze: Onome koga zikr i ucenje Kur'ana zabave od upucivanja dove Meni, dat cu vice nego sto dajem onima koji Me mole.
rmesa wrote:Imam Tirmizi u Dzami'us-sunenu navodi hadisi-kudsi u kojem stoji: Slavljeni i Uzvis¡eni Gospodar kaze: Onome koga zikr i ucenje Kur'ana zabave od upucivanja dove Meni, dat cu vice nego sto dajem onima koji Me mole.
