ja moram priznati da mi je bash neugodno vidjeti kako ovakve rasprave - potpuno nepotrebno - odoshe ispod pojasa

od dvoje ljudi koji oboje, po mojim nekim dosadashnjim zapazhanjima, imaju i dovoljno inteligencije da se razumiju i dovoljno integriteta da ostanu iznad te linije.
ne ulazeci u kasnija prepucavanja, ja bih da se vratim onim pochetnim argumentima: lishchevim da je neumjesno smijati se nechemu shto se poigrava, koliko god ironichno i bez obzira sa kakvim ciljem, sa tragedijom chiji si i sam subjekt; i danas (kako se ovo pretvara u pridjev, molim te?:D) da je krajnja funkcija chlanka ipak vazhnija od njegove forme.
lichno smatram da je legitimno osjecati se uvrijedjenim satirom ili smatrati je neukusnom kada na bilo kakav nachin karikira jednu tragichnu situaciju u kojoj se chovjek sam nalazi, i to potpuno neovisno o plemenitosti intencije. ali isto tako se bojim toga da bi satira kao sredstvo politichke kritike izgubila svoj smisao ako bi je ogranichili na neko podruchje koje je omedjeno nashom (ili bilo chijom) dushevnom boli.
no, ja imam osjecaj da se u ovoj polemici uopshte ne radi o nekom generalnom shvatanju satire i njene funkcije (a to je, chini mi se i ponovljeno vishe puta... da sad ne citiram

), nego da je u pitanju bash konkretno samo ovaj pochetni chlanak i chinjenica da se radilo o nama samima.
e sad, moja interpretacija chlanka (ako smijem

): ja ne mislim da se taj chlanak poigrava nashom tragedijom - ja sam ga razumjela tako da je Onion 1994 jasno htio reci da a) ameri pojma nemaju o situaciji kakva je u Bosni - a to je izrazheno kroz te chesto ponovljene klishee o bezvokalnim slavenskim jezicima; b) da se umjesto padanja u te ustaljene predrasude (one o "nerazumljivom" balkanu) neshto treba uraditi; c) da bi bilo daleko pametnije da se umjesto politichkog i intelektualnog preseravanja (simbol: rasprave o samoglasnicima) neshto uradi - i poshalje...dakle, da se ne shalju shupljaci (samoglasnici = ono malo humanitarne crkavice), nego ona pomoc koja je bila najpotrebnija - a znamo shta je to.
mozhda je lakshe razumjeti poruku kad se zna kakvo je stajalishte Oniona bilo po pitanju intervencije u BiH. ali hebi ga, kakvo je znachenje da je, isto tako u potpunosti razumijem da je nekoga ko je tu 1994-u provodio negdje pod granatama, u bijegu, u logoru...bash bolio djon za to kakvo je stajalishte Oniona prema svim tim stvarima i na koji nachin ce amerikanci kritikovati vlastitu vladu.
ipak: kada si 1994 kao bosanac bio u americi ili bilo gdje van bosne, a mnogi smo bili sticajem okolnosti i bez toga da smo "pobjegli"

-
onda je sasvim razumljivo da se u onoj gomili gluposti koje se valjaju o tvojoj zemlji i zemljacima u trenucima kad im je najgore, radujesh svakom pa i najmanjem znaku podrshke onome shto smatrash ispravnim - i zato je mozhda bilo moguce i nasmijati ovakvom chlanku.