Sarafcina wrote:Mene zanima da li IZ i vakufska direkcija zaista misle da je posteno da oni ljude istjeraju na ulicu i kazu... eto nek se drzava pobrine za vas.
Zanima me da li bi neki imam ikada vise mogao pogledati svog dzematliju u oci, nakon jedne takve situacije.
Ja bih volio samo da se oni izjasne na takva pitanja.... i onda bi jako dobro znao i sta je legitimno i ...
a glede @kekec
Svaki radnik iz svog licnog dohotka (plate) je izdvajao odredjen procenat koji je isao za stambenu izgradnju. U medjuvremenu je mogao od drustva (radne organizacije, ustanove, udruzenja...) dobiti stan. Na tom stanu je on imao stanarsko pravo, sto bi bilo priblizno kao i vlasnik stana. Nije ga mogao prodati, ali ga je koristio i odrzavao. Eventualno je mogao dobiti veci stan (povecanje broja clanova domacinstva npr.), s tim da ostavlja prvobitni stvarnom vlasniku.
Ako uzmes da je taj radnik svakog mjeseca odvajao dio plate tokom radnog vijeka, koji je 40 godina u prosjeku, ispada da je on kupio stan jednim kreditom od 40 godina, odnosno da mu taj stan pripada i da se "stanarsko pravo" moze smatrati kao i "vlasnistvo".
Normalno, ovdje ima puno problema, nejasnih situacija i sl, ali je tome kriv rat i promjena drustvenog sistema. Nema vise komunista, ali su dosle demokrate, koji ce sve ove probleme rijesiti dok kazes "cakija".
neko ti je vec odgovorio na ovo, ali ja volim ovo spustiti na licni nivo. recimo moj jaran nikada nije zivio u drzavno stanu. njegovi roditelji su odvajali za taj stambeni fond. ako se stanarsko pravo izjednaci sa vlasnickim.... gdje je on tu?
zelim samo da kazem, da to odvajanje u onom sistemu, ne moze biti razlog da se ljudima daje vlasnicko pravo...
ipak posto je to uradjeno... sada je kasno da se za tim place.
Licno sam misljenja da vakufima treba nadoknaditi... ali ne vracati im stanove u kojima su ljudi koji iz njih nisu ni izlazili.
Sarafcina, pretpostavljam da si dovoljno star da znas dobro stanje stvari, ali ja cu napisati par recenica, ako nista drugo, onda zbog mladjih koji nisu bolje upoznati.
Spustanje na licni nivo nije dobro jer ne pokazuje pravo stanje. Ako ides na drugi licni primjer, dobija se potpuno drugaciji rezultat.
Uzmi muza i zenu koji rade i odrade svoje godine staza i dodju u penziju. Njihova izdvajanja tokom radnog vijeka su otplatila dobiveni stan, pa cak i dobro preplatila. Njihov stan nije njihovo vlasnistvo jer su oni korisnici stana odnosno nosioci stambenog prava. U najgorem slucaju isti mogu promjeniti, ali ga ne mogu prodati jer je vlasnik drustvo/drzava.
Napomenuo sam da je ova oblast slozena i da je bilo problema u istoj, a to je vidljivo i iz tvog primjera. Poenta je u drustvenom vlasnistvu i u nastojanju drustva da stambeno obezbjedi sve gradjane. To je dug proces i isti je prekinut poznatim desavanjima, odnosno raspadom i sistema i drzave.
E sada dolazimo do cinjenice koju mnogi zaboravljaju. Nosioci stanarskog prava (korisnici stana) postaju vlasnici istog, ali
tek poslije otkupa. Otkup je vrsen, kao sto je poznato najvise certifikatima, ali je bilo i placanja (dijela sume) i u novcu. Certifikati su posebna prica, ali o tome ne sada.
Znaci u onom sistemu se nikome nije davalo "vlasnicko pravo" na stan, kako ti napisa. Vlasnik stana je bila, obicno radna organizacija, ustanova...
Promjene u sistema vlasnistva koje se danas sprovode su veoma teske i nece nikada biti sprovedene da svi budu zadovoljni. Uvijek je bilo i bice onih koji ce izvuci kraci kraj. Danasnja prica oko nacionalizovane imovine, vakufa, imanja itd. ce se jedanput zavrsiti, ali ce na kraju ostati mnogi koji ce biti nezadovoljni, prevareni i koji ce cekati svoju priliku, sto znaci da problemi ostaju za buducnost i neku "novu priliku".
A vezano za neke druge postove:
Nije onaj sistem uzimao da bi dao pojedincu. Uzimao je da bi dao mnogima. Primjer je zgrada Ekonomije u Sarajevu. Nije tadasnji komesar uzeo (nacionalizovao) zgradu od Pravoslavne crkve i u njoj napravio sebi stan. Zgrada je dobila svoju opstedrustveno korisnu namjenu. Ondasnji sistem je nastojao da obezbjedi dobro za sve, a u tome je kako vidimo bio sprijecen, dok danasnji omogucuje to samo pojedinim i izabranim, postupcima koji su na ivici zakona ili cesto protiv istog.
Ako se npr. Carsija i vrati IZ, sumnjam da ce od toga imati korist vjernici u nekom selu pod Bjelasnicom. Sve ce to izabrani unutar IZ pohapati, na ovaj ili onaj nacin.
Kako stochar zna cesto reci: "Znam ja nas...".