blenta wrote:
ja mislim da ti trebash nauchiti razliku izmedju nauchnog metoda i nauchnog dokaza i izvodjenja zakljuchka temeljenog na tom nauchnom saznanju, gdje samo to izvodjenje nije nauchni metod. vech vishe puta stvarash konfuziju i igru gluhih telefona tim brkanjem.
to troje je povezano neodvojivo. znanstvena metoda podrazumijeva znanstvene dokaze i izvodjenje zakljucaka na tim znanstvenim saznanjima. ne moze se reci da je nesto znanstveno dokazano ako se temelji na neznanstvenim dokazima. nije isto reci: postoji slicnost izmedju kuranskih stihova koji govore o nekim stvarima i saznanjima koje mi imamo danas, i ovo: slicnost kuranskih stihova sa danasnjim saznanjima je znanstveni dokaz da je ta knjiga mogla biti samo bozanski nadahnuta. gle, to kaze ovaj dr., ovaj prof.dr.sc. itd...
neozbiljno je tako praviti se nevjesht. to si napisao u prethodnom postu. a shta si tachno napisao u postu prije njega, na koji se odnosilo moje pitanje?
u pravu si, prvi put sam napisao "skeptican prema svemu", a drugi put "znanstveno skeptican". razlika je ogromna, objasnih zasto. moja greska.
a kad vech naknadno okrechesh stvari na kolosijek nauchnog skepticizma, da ti zachas ilustrujem shta je to.
to je kad u pechini nadjesh sliku na kojoj je pet ljudi i kazhesh: "ova slika je sastavljena od deset boja, bojeno je kredom, kreda je po hemijskom sastavu to i to. kad te upitaju kako je nastala, odgovorish: "ne znam, sve je moguche, vjerovatno su se usljed protoka vremena chestice krede poslozhile na ova mjesta i u ovim bojama. nastala je sluchajno, jer nemam dokaza da ju je neko nacrtao, nisam nikog vidio".
naravno, niko nikom niti mozhe, niti treba, braniti poglede na svijet, ali dopusti da takav stav mome razumu ne djeluje nimalo ni logicno ni privlachno.
...vjernik moze vjerovati da je sliku stvorio netko, inteligentni dizajner. znanstvenikov cilj nece biti dokazivati ili opvrgavati je li bio inteligentni dizajner ili nije. njega zanimaju prirodne zakonitosti po kojima je ta slika nastala. ako tebe ne zanima kako je slika nastala, nego zelis vjerovati... to ti nitko ne moze niti treba braniti.
ne znam vidish li ti predrasude u tom shto pishesh, a to nema veze sa naukom. ti implicirash da su vechina ateista ili agnostika (u njih sebe svrstavash) ljudi koji imaju znanja iz nauke, psihologije, koji su ucheni da razvijaju kritichku misao itd., ali neko sa predrasudama mozhe isto tako rechi da su vechina ateista ljudi kojima duhovnost nije razvijena i koji, shodno tome, nisu odluchili sticati ni odgovarajucha chak ni nauchna saznanja, jer je to preveliko ulaganje i odricanje za ovako kratak zhivot i za to vrijeme se mozhe i treba uzhivati. da su to ljudi koje ni Bog, ni duhovnost, ustvari ne zanimaju i o chemu imaju skromna znanja.
error. netocno. vecina ateista/agnostika su isto tako odgojeni na taj nacin i vjerojatno nikada nisu posumnjali u ono sto su ih ucili, niti su preispitivali svoje stavove i misljenja. sigurno nisu svi proucavali religiju, psihologiju, prirodne znanosti... to je isto rijetko, kao i kod vjernika. danasnji moderni covjek se malo zanima za stvari koje se ticu duse (ne mislim u religioznom smislu), nego za biznis, popularnost, utjecaj, novac...
ovisi kako ti gledas na duhovnost. duhovnost nije nuzno vezana za organizirane religije. postoji humanizam, etika, racionalna vjera... sve je to aspekt duhovnosti. ovisi o pojedincu koliko je uspio razviti svoju duhovnost.
ako odemo korak dalje u tvoju logiku sa druge teme i prevalenciju psihologije u vjerovanju i nevjerovanju, gdje ti tvrdish da mentalni profil odredjuje hoche li neko biti vjernik ili ne, zakljuchichemo da su to ljudi sa izrazhenom zheljom za dominacijom i sklonostima ka materijalizmu i da takvom profilu ne odgovara da ima Boga, te se zadovoljavaju nauchnim skepticizmom, svjesni da che uvijek imati dobar temelj, jer se Bog ni ne mozhe nauchno dokazati. oni stvaraju nepostojanje Boga, jer im Njegovo postojanje ne odgovara.
psihologije je od ogromne vaznosti, da se shvati sto to religija daje ljudima, zasto su razne religiozne ideje i dogme prihvacene tako nekriticki, bez ikakvih dokaza. prirodne znanosti su vazne da se zna o prirodi, kako funkcionira, sto znamo da je dokazano, sto nije, sto se moze smatrati znanstvenim dokazom, a sto ne, kako je nastao ovaj svijet, po kojim zakonitostima itd.
mentalni profil nije determiniran. moze se nadopunjavati, razvijati... kad netko zna koje psiholoske potrebe pojedinca i drustva religija zadovoljava, kad zna sto su povijesne cinjenice a sto vjerovanja, kad zna za sto ima dokaza a za sto nema, i ako nakon svega toga prihvati razne dogme i teoloska objasnjenja... tu vise ne znam sto bih rekao...
ali tako je malo onih koji su dobili objektivniji prikaz religije i ovog svijeta pa ipak na kraju odabrali iluzije.
ona zadnja recenica zeli reci....?
tvoja pricha pila bi vode kad bi svete knjige tvrdile da je raj ili pakao iza nekog stotog brda na zemlji i onda se izumiju avioni, sredstva transporta,sateliti i to padne u vodu. morash praviti razliku izmedju toga i metafizichkog (andjeli, raj, pakao...) kad hochesh one koji vjeruju prikazati kao naivne koji vjeruju u bajke i koji ne bi smjeli ni u usta uzeti rijech "nauka" kad govore o utemeljenosti svog vjerovanja, jer su to, kao, dva razlichita svijeta. nauka i kur'an nisu u kontradikciji.
a za psihologiju, vech ti rekoh u proshlom paragrafu.
znali su tvorci religija pa su zato to stavili u metafizicki svijet da nitko ne moze opovrgnuti. a ljudi ce vjerovati sve dok tako bude. isto prica o kraju svijeta, konacnom sudu... bit ce jednog dana... nitko ne zna kada... na taj nacin nitko ne moze reci da su ih prevarili. pametni su oni...
znaci vjernik prihvaca razne price o raju, pakli, andjelima, djavolima, a nema apsolutno nikakvih dokaza za to. zasto? psiholoski razlozi...
ako ti zelis vjerovati da nisu u kontradikciji...
tako nekako. tachnije-stav je nauchena reakcija i unaprijed formirano mishljenje po nekim pitanjima.
shta to govori o tvojoj objektivnosti, ili, preciznije, subjektivnosti, kad do predrasuda generalizujesh vjernike? koliko jedan stav ostavlja prostora objektivnosti?
nije sve unaprijed formirano, ispalo bi da je svaki stav predrasuda. formirano je na nekim temeljima. e sada ovisi o pojedincu drzi li se dogmatski svojih stavova ili ih je spreman mijenjati kad sazna i nauci nesto novo.
ja ti vec rekoh na cemu temeljim svoje stavove: psihologije, sociologija, prirodne znanosti... vec rekoh da nisu svi vjernici isti karakter ni isti tip vjernika.
upravo tako. ti stavove imputirash kao ekskluzivno vjernichku svojinu. medjutim, to nema veze sa istinom i to je neshto shto je univerzalno ljudsko. stavove imaju i vjernici i ateisti i stav predstavlja smanjenu fleksibilnost prema kritichkom vrednovanju onoga shto se kosi sa njima. a sad, josh jednom obrati paznju na nachin formiranja stava i shta on implicira, posebno u kontekstu danashnje dostupnosti informacija i pluraliteta uticaja. i obrati paznju na obrnutu proporcionalnost jachine stava i objektivnosti.
fino kazem da svi imamo stavove, ali je razlika na cemu se temelji ti nasi stavovi i jesu li dogmatski. o psihologiji pojedinca(koja ce ovisiti o cijelom karaketru, obrazovanju, saznanjima) ovisi kako ce se on postaviti prema nekim stvarima, primjece pitanju religije.
danas je odlicna dostupnost informacija, posebno na internetu. ali ako covjek ne zna filtrirati, nikakve mu koristi. puno smeca ima online. tako netko moze na osnovu onoga sto procitao na netu i povjerovati u razne teorije zavjera, homeopatiju, vidovitost, astrologiju...
jacina stava, prestpostavljam bi bila dogmaticnost. ako je netko dogmatski uvjeren u ispravnost svog stava, ona ce i tesko biti objektivan prema stvarima zbog kojih bi morao promijeniti svoj stav.