Iz rezimea zakljucujem da bi ti u postojanje Boga povjerovao samo pod uslovom da ga vidis sopstvenim ocima. Mislim da je u skladu sa tvojim rezimeom, sasvim suvisno da jedan drugog uvjeravamo u svoje stavove. Kao sto je neko na ovom forumu vec rekao, ako Boga nema, onda cemo i ti i ja jednog dana umrijeti, i nista se vise nece desiti...ali ako Ga ima, onda ces Mu ti vjerovatno morati objasniti svoj takav stav, i takve rijeci? Ne vidim oko cega jos mozemo polemisati??
Mozemo polemisati o podebljanom dijelu.

Naime, teisti zaista su puni sugeriranja koji nemaju valjane osnove. Uvijek vrijedi diskusiju voditi. Onog, tko je zaista 100% ubjedjen da Bog postoji, skoro je ne mogu ubjediti u suprotno. No, moja pisanja i nisu da bih nekoga ubijedio u suprotno. Moja pisanja su za sve one koji jos nisu skroz zasli u samoobmanjivanja.
Idemo redom:
Upravo si, i ne znajuci, naveo(ponovio (svojim rijecima) jedan vec poznati i stari citat. Usporedimo obadva:
"...ako Boga nema, onda cemo i ti i ja jednog dana umrijeti, i nista se vise nece desiti...ali ako Ga ima, onda ces Mu ti vjerovatno morati objasniti svoj takav stav, i takve rijeci?
(
progDVB, forumas sa sarajevo-x.com stranici (vise podataka o tebi i ne poznajem
).)
"Ako u Boga vjerujes, a Bog ne postoji, onda nista ne gubis - ali ako u Boga nevjerujes, a Bog postoji, tada gubis mnogo (odlazis u pakao/dzehenem). Stoga je glupo nevjerovati u Boga."
(Blaise Pascal, francuski filozof i matematicar 1623-1662)
Na prvi pogled ti ta konstantacija (izvedeni zakljucak iz navoda) izgleda logicno prihvatljiva i valjana, ali ona to nije.
U citatu koji sam naveo nalazi se mnostvo pogresnih zakljucaka i obmana. Sve nisu odmah vidljive i, iako je taj navod odavno vec demontiran, jos uvijek se cesto spominje i primjenjuje.
Pocnimo:
"Ako u Boga vjerujes, a Bog ne postoji, onda nista ne gubis". Tu je vec prva zabluda. Ovisno koliko nacin mojeg vjerovanja zahtijeva dosljedno prihvatanje ovih ili onih pravila, gubim vec dosta: vrijeme. Posto imamo samo jedan zivot na ovoj planeti, gubitak vremena je posebno velik izrazen gubitak, da ne kazem: bolno.
Ovdje se sugerira da
sitan, ali konacan, trud dovodi do
ogromne, jer je vjecna, nagrade. Takvo sto nam se doima uvijek atraktivno.
U osnovi ovaj navod koristi stari trik u kojem se alternative smanjuju i odredjuju na samo dvije, a pri tome se koristi formulacija da jedna od tih alternativa izgleda posebno atraktivna.
Primjer takvog trika: "Ili sam lud, ili imam pravo u svemu ovdje na forumu napisanom. Da sam lud, ne bih bio u stanju praviti Web-stranice, niti pisati komentare, te ne bih slobodno naokolo hodao. Bio bih u ludnici. Posto sve to mogu, nisam lud i imam u svemu napisanom ovdje na forumu pravo."
Shvatas? Ja ti u takvom primjeru ne spominjem jako mnogo drugih alternativa. Tj., ja u ovakvom navodu spominjem samo dvije, definisem ih na nacin koji meni odgovara: Nisam lud, jer imam Web-stranice koje sam dizajniram, nisam lud jer nisam u ludnici, nisam lud jer umijem pisati komentare. A, kada nisam lud, onda imam u svemu pravo.
Naravno, kod tebe se vec sada budi protest ovakvom navodu od mene. U mislima ti se vec pojavljuju i druge alternative, koje ja ne spominjem. Na primjer: Mogao bih biti lud, a ipak imati pravo. Mogao bih biti normalan, ali ipak ne imati pravo u svojim pisanjima ovdje na forumu. Mogao bih imati samo djelimicno pravo (recimo: 10%, 20% ili bilo koji drugi procenat) i tako dalje, i tako dalje. To je obicni
sve ili nista trik. No, pitanje je, zasto ti i druge alternative ne dolaze na um i pri gore citiranom navodu?
Ovdje cu navesti par primjera tih alternativa koju su negativne za mene i
kada bih vjerovao u Boga i
kada bi Bog zaista postojao:
- Bog postoji, ali ne postoji zivot nakon smrti.
- Bog kaznjava ljud drugacije: kaznjava samo one sto vjeruju u Njega radi vlastite koristi.
- Bogu je svejedno dali vjerujem u Njega, on mene kaznjava ili nagradjuje samo po mojim djelima, a ne po vjerovanju.
- Bog postoji, ali judaizam ima pravo, posto sam musliman dospjet` cu u pakao.
- Bog postoji, ali ga mi uopste ne zanimamo.
- Ne postoji dzehenem, svi ljudi ce dospjeti u dzenet.
- Boga ne interesuje nasa planeta, njega interesuje ostatak svemira. Nasu planetu je prepustio sejtanu da on sa njome upravlja. A sejtan ne voli da se spominje Bog...
- Bog baca kocku tko ce u dzenehem, a tko ce u dzenet
- itd., itd., itd.
Ovo je samo mali isjecak mogucih alternativa koje se u citatu ne spominju. Kao i kod primjera koji sam ti naveo, te izostavio ostale moguce alternative, tako su i ovdje izostavljene moguce alternative. Znaci: Iako bih vjerovao u Boga, a Bog zaista postojao postoji mnogo alternativa koje bi bile negativne za mene. Da bih takve negativne alternative izbjegao, ja bih morao te iste poznavati, da bi ih izbjegao. Dali ih poznajemo, ili vjerujemo da ih poznajemo? Znamo li da ijedna od ovih alternativa zaista nije moguca? Imamo li dokaze da one nisu tacne, tj. da su bez valjane osnove?
Ne, mi takve dokaze nemamo. Mi imamo samo subjektivno misljenje o ovom ili onom dokazu. A, subjektivno misljenje (tj. vlastitto misljenje) ne znaci i da je to istina jedina. Naveo bih primjer:
Kada nas neko upita koja je dugina boja najljepsa, tada mi mozemo dati mnogo subjektivnih istina: nekom je plava boja najljepsa, nekome je zelena, opet nekom zuta itd. Te subjektivne istine su vlastito misljenje, ali ne i istina jedina. Kako dokazati da onaj sto smatra da je zelena boja najljepsa dugina boja nije u pravu? Kada nas neko upita koliko je 5+3, tada je jedina istina odgovor: 8. A zasto je to jedina istina, a nije subjektivna? Zato sto je taj odgovor dokazan kao jedini tacan, odnosno ispravan!
Vratimo se opet citatu. Ovdje je takodje vrtenje u krug, ili
logicni sestar. Da bi se citat shvatio kao prihvatljiv, potrebno je vec da vjerujem u specificnog boga sa svim njegovim osobinama. Ako i samo jedan navod o mojem specificnom Bogu odudara od stvarnosti (pod uslovom da On uopste postoji), tada vec gubim u navedenom citatu, iako mislim da dobivam (u stilu kako je sugerirano: ako vjerujem, tada nista ne gubim). Samo ako je moj nacin vjerovanja i moja predstava o Bogu ispravna (a to se dokazati mora: empiriski/krunski, a ne subjektivnom istinom, odnosno vlastitim misljenjem), tada navedeni citat ima smisla. U suprotnom ja se kladim na u kladionici za konjske trke da ce M. Schumacher da pobijedi na svojem ferariju.
Citat sugerira da je vjerovanje u Boga potrebno i pametno (dobar izbor), ako taj isti Bog postoji. Ali, takvo sto zahtijeva i sugerira nesto cije postojanje nije dokazano, a kamoli Njegove osobine. To je slicno sa slijedecim navodom:
Ako postoji kocka koja je potpuno okrugla, onda ona postoji. To je logicni sestar, ili vrtenje u krug. A onaj, sto se nalazi u tom krugu, ima problema da iz njega izadje. To je i ono podlo u tim zamkama. Pored toga, citat ne spominje u kojeg Boga da se vjeruje. Na izboru je par hiljada mogucih.
Isti nacin takvog trika mozemo i obrnuti, a on nema toliko mogucih alternativa koje se ne spominju, stoga je ovaj identican trik, ali obrnutog sadrzaja i teze demontirati kao pogresni navod:
"Bolje je svoj zivot zivjeti u ubjedjenu da Bog ne postoji, i pokusati u ovom svijetu sebi bolje mjesto boravka uciniti. Ako Bog ne postoji, tada se nista izgubilo nije, i ljudi ce te pamtiti kao dobrog covjeka. Ako ipak postoji dobronamjerni Bog, tada ce te po tvojim djelima nagraditi, a ne po tvojem vjerovanju u Njega."
Ovakve trikove uvijek mozemo formulisati na nacin da imamo samo dvije alternative (dva izbora) od kojih je jedna posebno atraktivna. Iako, ni za jednu od tih alternativa nemamo dokaze...
P.S: Slicno je i sa navodom ponekih ateista, kada zele kao dokazati da Bog nije svemoguc, te spominju:
Dali moze Bog stvoriti kamen toliko tezak, da ga ni On sam ne moze podignuti?
Slutis li gdje je greska u takvom pitanju, odnosno zasto ovakav navod ne moze biti valjan?