ikrime wrote:
To je to.
Dobro, ali kako sa drugačijim ljudima?
Razni ljudi razne ćudi...elem..šta pametno da kažem čovjeku sa kojim razgovaram skoro sat vremena o Islamu: Fino mu kažem da ja sasvim prihvatam njegovo određenje jer ga je
sam, svojevoljno odabrao..misli da je to za njega najbolje, pa ni meni ne smeta.Nema razloga da mu ne želim što i sebi: Mir i rahatluk, minimalno dostojanstvo življenja.
Onda meni momak na svu priču počinje pričati poentu svoga propovjedanja, Daawe, onako kako je ON konta,
parafraziram:
" Jedini spas je prihvatanje Islama.Svaki drugi put je put u džehennem i tu je Allah dž.š sasvim jasan.Biblija, Stari i Novi zavjet, na bilo koji način pisani, prevođeni, i tumačeni, su zabluda, jer je svako tumačenje ih spisa besmisleno iz razloga neautentičnosti(poriče se njihova istinitost, logičnost i shodno tome, opšta poruka Evanđelja).Ateizam i svjesno odbacivanje religije kao načina razmišljanja je također put u džehennem.Propisi islama su jasni i svako odstupanje je neoprostivo."
Ok, završio je čovjek sa pričom, i ja mu kažem da se
slažem sa osnovnim principima Islama, i da
priznajem Muhammeda a.s kao Poslanika, ali da nisam musliman jer se tako ne izjašnjavam,
niti osjećam potrebu za izjašnjavanjem-uopšte...I rekoh da je to zato jer uviđam čvrstu vezu između dvije Objave, nepomućenu različitim tumačenjima.Sasvim mi je svejedno ko se i kako moli, i da li se uopšte moli Bogu.Sloboda izbora..
Pitam onda,"
Šta ako ja ostanem tako tvrdoglav?" -
"Gorićeš u džehennemu." 
,odgovorio mi je na kraju.
Dobro, možda ja idem u pakao, ali nisam se mnogo sekirao, jer ne vjerujem u bajke o mjestu ispunjenom sumporom i kojekakve death-metal gotičke opise iz apokrifnih evanđelja.Ne vjerujem da pijem krv i jedem ljudsko meso u euharistiji.Ne mislim da je Bogu trebala Mater jer se to kosi sa prvom zapovijedi Božijom, kao ni da mu treba dijete da bi se otjelotvorio i spasio čovječanstvo od samouništenja kojem ide u susret.Niti da mu treba Duh da bi bio sveprisutan.Ne vjerujem jer nigdje u Novom zavjetu zadnjih 15 godina nisam našao potvrdu tim vjerovanjima.
Ali ne kontam sagovornika što me posla u Pakao unaprijed...
Razgovor se vodio na radnome mjestu tog čovjeka.Mladić od nekih 20 i kusur godina , uredan, sa dužom bradom, hadžijskom bijelom kapom, je nakon pet minuta priče uzeo mali primjerak Kur'ana na arapskom koji nije ispuštao do kraja.
Skromno obučen ,u širokoj bluzi i prsluku , izgledao je zaista sretan što govori o onome što mu je stalna preokupacija - proučavanje vjerske literature, pridržavanje uputa iz iste.Pričao je dugo i neprekinuto, glasno, ali bez galame.
Ja sam se pitao
ko sve piše te udžbenike teologije, skripte za studente koji će sutra ići u svijet i propovjedati Islam.
Momak iz priče je naime jedan od studenata sada popularnih fakulteta i škola od
Jordana i Malezije, do Saudijske Arabije.
Ono što je po mene najporaznije je
to da sam više saznao o bliskoistočnom poimanju Islama u zadnjih 5 godina, nego što sam o domaćem uspio saznati za veći dio života.
Koliko su se ovdje trudili da nas upoznaju sa Islamom? Šta je učinjeno u lokalnim islamskim zajednicama da se očuva islamska misao i kultura suživota?
Da li je puka tradicija Bajrama i običaja vezanih za "svadbe i sahrane", Ajvatovica i razna narodna predanja iz turskih vremena, zaista prava slika islama?
Pa tu ste, u pet deka, ja konto bićeš počašćen što te s njim uporedih. Obojica ste jednako vješti u podvaljivanju neistina, i konstruisanju samo vama jasnih teorija.
.
