Forum Klix.ba

Kako se ljudi raznjeze kad im se taknu unutarnja bica ima pravo Dubravka Ugresic.

Idemo dalje:

Karadjoz
Veselo vece
Momo i Uzeir
Reihan Demirdzic opcenito
Kekec


(Sta ono oce onaj moderator?)

Kekceva pesem


Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.

Kdor vesele pesmi poje
gre po svetu lahkih nog,
ce mu kdo nastavi zanko,
ga uzene v kozji rog.

Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.

Bistri potok, hitri veter,
bele zvezde vrh gora,
gredo z mano tja do konca
tega sirnega sveta.

Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.

mosor1 wrote:Idemo dalje:

- Emisija za pomorce

Hehehe...

- "Jadranom putuje plavi pingvin..." (nisam siguran ali mislim da je jedan od voditelja bio i Edo Perocevic)

- "Marica Hrndalo"

- Hrvoje Macanovic, sportski komentator

- Ivo Robic i Marko Novosel gostuju u USA

Fair Life wrote:

mosor1 wrote:Idemo dalje:

- Emisija za pomorce

Kako je to ono islo:

Paparapapapapa
Kada u valu naseg plavog mora
Sunasca zadnji zatreperi zrak
Tada se cuje zvuk nasih motora
Iz luke plove kroz talas i mrak

Morna-ri, hrabri ko le-gen-de glas
Na mo-re, u bor-bi vam sreca i spas

Radio Zagreb. Radio stanice Rijeka, Zadar i Split. Pomorska vecer ...

seka wrote:M. Smoje - Nase malo misto

Bepina i dr. Luigi

I Belina. I Roko Prc(h).

Fair Life wrote:

mosor1 wrote:Idemo dalje:

- Emisija za pomorce

Hehehe...

- "Jadranom putuje plavi pingvin..." (nisam siguran ali mislim da je jedan od voditelja bio i Edo Perocevic)

- "Marica Hrndalo"

- Hrvoje Macanovic, sportski komentator

- Ivo Robic i Marko Novosel gostuju u USA

nije marica hrndalo nego hrdalo

a znas kako joj je bio nadimak...

harica mrdalo


nego, sjecas li se (opet ja) te serije.. zgubidani i oni drugi.. da ne zovem mamu...

fair, ebemu..

sto li te je asociram na ravnicu..

Lazes melita i smogovci, kada me je jaran nazvo pedofilom (prvi put cuo tu rijec) jer sam ja reko da ce ona melita biti dobra za metka kad poraste

ili kada je jel' delic komentirao box meceve kasijusa kleja (tada je jos bio kasijus klej) u tri sata ujutro.. moja mama to nije propustala..

kazu da je se on der'o, navi'jo.. a niko ga cuo nije, tada jos nisu cemu valjale telefonske linije, a kako je bio direktan prenos, tip nije ne znam koliko rundi skuzio da ga se ne cuje.. bio organizovan komentar iz studija u yu..

sjecam se da je klej pobijedio foremana

novalic wrote:
nego, sjecas li se (opet ja) te serije.. zgubidani i oni drugi.. da ne zovem mamu...

Jel Gruntovcani, il Mejasi?

u registraturi.. bravo.. ante kovacic




zoome, jes' to ti ?

Kako je ono pjevao Dado Topic:

A letece ponovo zraakom
I letece danom i mraakom
Veseli pticji sveet
U "Zeleni meegaaheerc"

Jos neke radio emisije (Radio Zg):

Po vasem izboru
Stereorama za diskofile
Pod starim i novim krovovima
Taksi za Babilon

dragan nikitovic.. nije ba.. mladen delic... jesi li siguran.. to je bilo '74.. dobro se sjecam.. imala sam ja tada vec par godina

kako mi je drago bilo procitati u registraturi poslije serije..
sjecate li se crtanog filma u 19 h 25.. jebem im onih pet minuta, i danas sam zeljna crtanih...

ili kosarkaskih utakmica...

ili fudbala.. svjetskog prvenstva gdje u zadnjim sekundama jugoslavija zabija cetvrti gol.. i kvalifikuje se za dalje..

jugoslavija : zair 9 : 0

jel ovo "vremeplov"? :D:D

Ni u prva dva petogodisnja plana men se cini :D

to je njemu krivo.. za njega govorimo stranim jezikom.. stila japanskim

vise zvuci kao staro-grcki ili aramaic :D

a prije toga, sandokana i marijane..

kako mi je kabir bedi tada izgledao.. woow..

sada bi ga prvo osisala i obrijala.. nekako su mi oni, celavi meksi, njezniji

novalic wrote:a prije toga, sandokana i marijane..

kako mi je kabir bedi tada izgledao.. woow..

To je bila baza u osnovnoj, cca 1976.
- Je li znas kako se zove oni glumac sta igra Sandokana?
- Kabir Bedi.
- Govna jedi uahhahhahhaha.

kada si tako pametan kako se zove mariane

novalic wrote:kada si tako pametan kako se zove mariane

Carolina Andrejeva!

jel' to neko guglo

Hajduk Janošik

SANDOKAN

Sinoć sam ga usnio. Završivši s obavezama, pronašao sam ploču i poslušao je. Sjećanja su navrla već nakon prvih taktova praćenih nostalgičnim pucketanjem.

Sedamdesete su bile godine mog ranog djetinjstva. Uživali smo prelazni period od 5 ka 15, polagano shvatali život i sigurno razlučivali poštenje od nepoštenja. Na jednostavan, dječije tačan način.

Učili smo igru. Istina, igrališta su bila uvijek pravilno i srazmjerno nacrtana (kredom ili ciglom), ali najčešće premala. Penale smo zato uvijek izvodili s centra.

Živjelo se onako kako je vrijeme dozvoljavalo. Mislili smo da je to najbolje što može. Tako i osjećali. Sreća je bila spojiti misli i osjećanja. "Kapelski kresovi", "Janošik", "Sandokan", "Otpisani", "Trinaestogodišnjaci" - pravili su grimase na našim licima i otvarali naša usta i oči. Bili su hrana dušama i gradivni materijal naših karaktera koji su se tek stvarali. Jedna od kulturnih paralela naše buduće duhovnosti.

Sandokan, tigar sa Malaje a plemić porijeklom, pokazao nam se u svoj svojoj veličini. Pokazao je kako se bori za ideale i kako ljubav, naročito ona zabranjena, stvara čudesa. Mi smo ga doživljavali kao čovjeka koji, definitivno, nije imao manu.

Jeste, Marijanu. Osjećajnu, lijepu i karakternu saputnicu.

Djevojčice su potajno maštale da budu poput nje pa je trebalo samo zaviriti u spomenare i dnevnike i shvatiti svu ljepotu poređenja.

Dječake je bilo dovoljno pogledati. Zakratko smo pokušavali pustiti kosu da raste, povezivali glave maramama i pravili mačeve (hvala Bogu, od drveta). Svi smo htjeli biti Sandokan. Mi svi, on jedan jedini.

Janez, vječito optimistični Evropljanin, avanturista markantnih brkova, bijelog šešira, sa cigarom stalno namještenom u ustima, slovio je za Sandokanovu desnu ruku. Iako je imao sve atribute junaka, iako je zračio onim pozitivnim alčaklukom, nismo se baš otimali za njegovu ulogu u našim igrama.

Egzotično i bajkovito ostrvo Mompraćem bilo je oaza smiraja između Tigrovih bitaka i putovanja. Borneo, Malajsko more, Saravak smješteni su na Kicelj, Slatinu, Tušanj i Ulicu VI bosanske brigade našega grada.

Začudo, doživljaja strip junaka Zagora i Komandanta Marka iz tog perioda gotovo se i ne sjećam.

Uistinu, tamnoputi Kabir Bedi je svojom pojavom približio Sandokana na dohvat ruke, i učinio da ga iskreno i čisto zavolimo.

U sjećanju prizivam Broka, omraženog i osornog kolonizatora, guvernera oblasti. Bio je sušta suprotnost našem idolu, prevrtljiv, što ono narod kaže: "Ne vjeruj mu ni kada laže!" Pravi predstavnik kaste "u se, na se i poda se".

Ali, da nije bilo negativca, ne bi bilo ni serije. Sandokan bi poslije dvije epizode rasturio sve svoje protivnike i ostalo bi mu da uveća porodicu i dosađuje se pecajući ribu.

Da nije bilo Broka, njegova rođaka Marijana ne bi upoznala Tigra sa Malaje, a ne bi ni spoznali kako ljubav pravi dobro.

Sandokan ju je neizmjerno volio i želio je da radi na tome. I ona je jako voljela njega, pa su radili na onom što vole, zajedničkoj ljubavi. Da nije bilo Broka, ko bi nagovorio Dajake (pleme iz unutrašnjosti ostrva Borneo) da napadnu Sandokanov mikrosvijet.

Koliko god da Broka ne mirišem, razumijem da bez te malenkosti nije moglo. Nešto kao major Kriger u Otpisanim.

Jedan takav je uvijek neophodan.

Kada danas, sa prilične distance, pogledam okolo, vidim nešto što mi nije nimalo drago.

Vidim puno ljudi koji osjećaju i rade kao Brok.

Vidim par Janeza, mada neki od njih ne uživaju u cigaretama kao on.

Vidim mnoštvo djevojaka koje bi mogle hladno zamijeniti Marijanu, mada u njihovu karakternu čistoću nisam 100% siguran.

Tuga je što ne vidim Sandokana.

Kako je iznenada došao, tako je naprasno i otišao iz očiju djece. Ostao je grad Sandokan na obali ostrva Borneo.

Dok je odlazio, narušen i slomljen, nije ni slutio da djeca već željno čekaju njegov povratak.

Nažalost, dublji uticaj na obične klince na vrijeme je osujećen.

Iako oči koje gore i lik Tigra sa Malaje jasno vidim, djela su kao u omaglici.

Namjesto vizuelnog zapisa, ostala je singlica sa slikom jedrenjaka kao svjedok postojanja borca za pravdu.

Biće iznimno lijepo još jednom poslušati "A" stranu ploče i na tren napraviti "come back" u vrijeme kada je bilo časno biti i raditi kao Sandokan.

Jer, danas pravda, jednostavno, ne pobjeđuje tako često kao nekada. Čak ni na filmu.




evo, nadjoh ovo.. toliko slicno.. mojim sjecanjima

zaboravih napomenuti, napisao Omer Ć. Ibrahimagić

mačak u čizmama wrote:Hajduk Janošik

Tuzan zavrsetak... na onoj kuki.