ima pravo Dubravka Ugresic.Idemo dalje:
Karadjoz
Veselo vece
Momo i Uzeir
Reihan Demirdzic opcenito
Kekec
(Sta ono oce onaj moderator?)
Eh... ta divna stara vremena!
-
mosor1
- Posts: 775
- Joined: 18/06/2005 05:04
- Location: split
-
mosor1
- Posts: 775
- Joined: 18/06/2005 05:04
- Location: split
#77
Kekceva pesem
Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.
Kdor vesele pesmi poje
gre po svetu lahkih nog,
ce mu kdo nastavi zanko,
ga uzene v kozji rog.
Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.
Bistri potok, hitri veter,
bele zvezde vrh gora,
gredo z mano tja do konca
tega sirnega sveta.
Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.
Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.
Kdor vesele pesmi poje
gre po svetu lahkih nog,
ce mu kdo nastavi zanko,
ga uzene v kozji rog.
Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.
Bistri potok, hitri veter,
bele zvezde vrh gora,
gredo z mano tja do konca
tega sirnega sveta.
Jaz pa pojdem in zasejem
dobro voljo pri ljudeh.
V eni roki nosim sonce,
v drugi roki zlati smeh.
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#78
- Emisija za pomorcemosor1 wrote:Idemo dalje:
Hehehe...
- "Jadranom putuje plavi pingvin..." (nisam siguran ali mislim da je jedan od voditelja bio i Edo Perocevic)
- "Marica Hrndalo"
- Hrvoje Macanovic, sportski komentator
- Ivo Robic i Marko Novosel gostuju u USA
-
mosor1
- Posts: 775
- Joined: 18/06/2005 05:04
- Location: split
#79
Kako je to ono islo:Fair Life wrote:- Emisija za pomorcemosor1 wrote:Idemo dalje:
Paparapapapapa
Kada u valu naseg plavog mora
Sunasca zadnji zatreperi zrak
Tada se cuje zvuk nasih motora
Iz luke plove kroz talas i mrak
Morna-ri, hrabri ko le-gen-de glas
Na mo-re, u bor-bi vam sreca i spas
Radio Zagreb. Radio stanice Rijeka, Zadar i Split. Pomorska vecer ...
-
novalic
- Posts: 4807
- Joined: 07/02/2003 00:00
#81
Fair Life wrote:- Emisija za pomorcemosor1 wrote:Idemo dalje:
Hehehe...
- "Jadranom putuje plavi pingvin..." (nisam siguran ali mislim da je jedan od voditelja bio i Edo Perocevic)
- "Marica Hrndalo"
- Hrvoje Macanovic, sportski komentator
- Ivo Robic i Marko Novosel gostuju u USA
nije marica hrndalo nego hrdalo
a znas kako joj je bio nadimak...harica mrdalo
nego, sjecas li se (opet ja) te serije.. zgubidani i oni drugi.. da ne zovem mamu...
fair, ebemu..
sto li te je asociram na ravnicu..
-
novalic
- Posts: 4807
- Joined: 07/02/2003 00:00
#83
ili kada je jel' delic komentirao box meceve kasijusa kleja (tada je jos bio kasijus klej) u tri sata ujutro.. moja mama to nije propustala..
kazu da je se on der'o, navi'jo.. a niko ga cuo nije, tada jos nisu cemu valjale telefonske linije, a kako je bio direktan prenos, tip nije ne znam koliko rundi skuzio da ga se ne cuje.. bio organizovan komentar iz studija u yu..
sjecam se da je klej pobijedio foremana
jel' delic komentirao box meceve kasijusa kleja (tada je jos bio kasijus klej) u tri sata ujutro.. moja mama to nije propustala..kazu da je se on der'o, navi'jo.. a niko ga cuo nije, tada jos nisu cemu valjale telefonske linije, a kako je bio direktan prenos, tip nije ne znam koliko rundi skuzio da ga se ne cuje.. bio organizovan komentar iz studija u yu..
sjecam se da je klej pobijedio foremana
-
novalic
- Posts: 4807
- Joined: 07/02/2003 00:00
#88
dragan nikitovic.. nije ba.. mladen delic... jesi li siguran.. to je bilo '74.. dobro se sjecam.. imala sam ja tada vec par godina
kako mi je drago bilo procitati u registraturi poslije serije..
sjecate li se crtanog filma u 19 h 25.. jebem im onih pet minuta, i danas sam zeljna crtanih...
ili kosarkaskih utakmica...
ili fudbala.. svjetskog prvenstva gdje u zadnjim sekundama jugoslavija zabija cetvrti gol.. i kvalifikuje se za dalje..
jugoslavija : zair 9 : 0
kako mi je drago bilo procitati u registraturi poslije serije..
sjecate li se crtanog filma u 19 h 25.. jebem im onih pet minuta, i danas sam zeljna crtanih...
ili kosarkaskih utakmica...
ili fudbala.. svjetskog prvenstva gdje u zadnjim sekundama jugoslavija zabija cetvrti gol.. i kvalifikuje se za dalje..
jugoslavija : zair 9 : 0
kako se zove mariane 
-
novalic
- Posts: 4807
- Joined: 07/02/2003 00:00
#99
SANDOKAN
Sinoć sam ga usnio. Završivši s obavezama, pronašao sam ploču i poslušao je. Sjećanja su navrla već nakon prvih taktova praćenih nostalgičnim pucketanjem.
Sedamdesete su bile godine mog ranog djetinjstva. Uživali smo prelazni period od 5 ka 15, polagano shvatali život i sigurno razlučivali poštenje od nepoštenja. Na jednostavan, dječije tačan način.
Učili smo igru. Istina, igrališta su bila uvijek pravilno i srazmjerno nacrtana (kredom ili ciglom), ali najčešće premala. Penale smo zato uvijek izvodili s centra.
Živjelo se onako kako je vrijeme dozvoljavalo. Mislili smo da je to najbolje što može. Tako i osjećali. Sreća je bila spojiti misli i osjećanja. "Kapelski kresovi", "Janošik", "Sandokan", "Otpisani", "Trinaestogodišnjaci" - pravili su grimase na našim licima i otvarali naša usta i oči. Bili su hrana dušama i gradivni materijal naših karaktera koji su se tek stvarali. Jedna od kulturnih paralela naše buduće duhovnosti.
Sandokan, tigar sa Malaje a plemić porijeklom, pokazao nam se u svoj svojoj veličini. Pokazao je kako se bori za ideale i kako ljubav, naročito ona zabranjena, stvara čudesa. Mi smo ga doživljavali kao čovjeka koji, definitivno, nije imao manu.
Jeste, Marijanu. Osjećajnu, lijepu i karakternu saputnicu.
Djevojčice su potajno maštale da budu poput nje pa je trebalo samo zaviriti u spomenare i dnevnike i shvatiti svu ljepotu poređenja.
Dječake je bilo dovoljno pogledati. Zakratko smo pokušavali pustiti kosu da raste, povezivali glave maramama i pravili mačeve (hvala Bogu, od drveta). Svi smo htjeli biti Sandokan. Mi svi, on jedan jedini.
Janez, vječito optimistični Evropljanin, avanturista markantnih brkova, bijelog šešira, sa cigarom stalno namještenom u ustima, slovio je za Sandokanovu desnu ruku. Iako je imao sve atribute junaka, iako je zračio onim pozitivnim alčaklukom, nismo se baš otimali za njegovu ulogu u našim igrama.
Egzotično i bajkovito ostrvo Mompraćem bilo je oaza smiraja između Tigrovih bitaka i putovanja. Borneo, Malajsko more, Saravak smješteni su na Kicelj, Slatinu, Tušanj i Ulicu VI bosanske brigade našega grada.
Začudo, doživljaja strip junaka Zagora i Komandanta Marka iz tog perioda gotovo se i ne sjećam.
Uistinu, tamnoputi Kabir Bedi je svojom pojavom približio Sandokana na dohvat ruke, i učinio da ga iskreno i čisto zavolimo.
U sjećanju prizivam Broka, omraženog i osornog kolonizatora, guvernera oblasti. Bio je sušta suprotnost našem idolu, prevrtljiv, što ono narod kaže: "Ne vjeruj mu ni kada laže!" Pravi predstavnik kaste "u se, na se i poda se".
Ali, da nije bilo negativca, ne bi bilo ni serije. Sandokan bi poslije dvije epizode rasturio sve svoje protivnike i ostalo bi mu da uveća porodicu i dosađuje se pecajući ribu.
Da nije bilo Broka, njegova rođaka Marijana ne bi upoznala Tigra sa Malaje, a ne bi ni spoznali kako ljubav pravi dobro.
Sandokan ju je neizmjerno volio i želio je da radi na tome. I ona je jako voljela njega, pa su radili na onom što vole, zajedničkoj ljubavi. Da nije bilo Broka, ko bi nagovorio Dajake (pleme iz unutrašnjosti ostrva Borneo) da napadnu Sandokanov mikrosvijet.
Koliko god da Broka ne mirišem, razumijem da bez te malenkosti nije moglo. Nešto kao major Kriger u Otpisanim.
Jedan takav je uvijek neophodan.
Kada danas, sa prilične distance, pogledam okolo, vidim nešto što mi nije nimalo drago.
Vidim puno ljudi koji osjećaju i rade kao Brok.
Vidim par Janeza, mada neki od njih ne uživaju u cigaretama kao on.
Vidim mnoštvo djevojaka koje bi mogle hladno zamijeniti Marijanu, mada u njihovu karakternu čistoću nisam 100% siguran.
Tuga je što ne vidim Sandokana.
Kako je iznenada došao, tako je naprasno i otišao iz očiju djece. Ostao je grad Sandokan na obali ostrva Borneo.
Dok je odlazio, narušen i slomljen, nije ni slutio da djeca već željno čekaju njegov povratak.
Nažalost, dublji uticaj na obične klince na vrijeme je osujećen.
Iako oči koje gore i lik Tigra sa Malaje jasno vidim, djela su kao u omaglici.
Namjesto vizuelnog zapisa, ostala je singlica sa slikom jedrenjaka kao svjedok postojanja borca za pravdu.
Biće iznimno lijepo još jednom poslušati "A" stranu ploče i na tren napraviti "come back" u vrijeme kada je bilo časno biti i raditi kao Sandokan.
Jer, danas pravda, jednostavno, ne pobjeđuje tako često kao nekada. Čak ni na filmu.
evo, nadjoh ovo.. toliko slicno.. mojim sjecanjima
zaboravih napomenuti, napisao Omer Ć. Ibrahimagić
Sinoć sam ga usnio. Završivši s obavezama, pronašao sam ploču i poslušao je. Sjećanja su navrla već nakon prvih taktova praćenih nostalgičnim pucketanjem.
Sedamdesete su bile godine mog ranog djetinjstva. Uživali smo prelazni period od 5 ka 15, polagano shvatali život i sigurno razlučivali poštenje od nepoštenja. Na jednostavan, dječije tačan način.
Učili smo igru. Istina, igrališta su bila uvijek pravilno i srazmjerno nacrtana (kredom ili ciglom), ali najčešće premala. Penale smo zato uvijek izvodili s centra.
Živjelo se onako kako je vrijeme dozvoljavalo. Mislili smo da je to najbolje što može. Tako i osjećali. Sreća je bila spojiti misli i osjećanja. "Kapelski kresovi", "Janošik", "Sandokan", "Otpisani", "Trinaestogodišnjaci" - pravili su grimase na našim licima i otvarali naša usta i oči. Bili su hrana dušama i gradivni materijal naših karaktera koji su se tek stvarali. Jedna od kulturnih paralela naše buduće duhovnosti.
Sandokan, tigar sa Malaje a plemić porijeklom, pokazao nam se u svoj svojoj veličini. Pokazao je kako se bori za ideale i kako ljubav, naročito ona zabranjena, stvara čudesa. Mi smo ga doživljavali kao čovjeka koji, definitivno, nije imao manu.
Jeste, Marijanu. Osjećajnu, lijepu i karakternu saputnicu.
Djevojčice su potajno maštale da budu poput nje pa je trebalo samo zaviriti u spomenare i dnevnike i shvatiti svu ljepotu poređenja.
Dječake je bilo dovoljno pogledati. Zakratko smo pokušavali pustiti kosu da raste, povezivali glave maramama i pravili mačeve (hvala Bogu, od drveta). Svi smo htjeli biti Sandokan. Mi svi, on jedan jedini.
Janez, vječito optimistični Evropljanin, avanturista markantnih brkova, bijelog šešira, sa cigarom stalno namještenom u ustima, slovio je za Sandokanovu desnu ruku. Iako je imao sve atribute junaka, iako je zračio onim pozitivnim alčaklukom, nismo se baš otimali za njegovu ulogu u našim igrama.
Egzotično i bajkovito ostrvo Mompraćem bilo je oaza smiraja između Tigrovih bitaka i putovanja. Borneo, Malajsko more, Saravak smješteni su na Kicelj, Slatinu, Tušanj i Ulicu VI bosanske brigade našega grada.
Začudo, doživljaja strip junaka Zagora i Komandanta Marka iz tog perioda gotovo se i ne sjećam.
Uistinu, tamnoputi Kabir Bedi je svojom pojavom približio Sandokana na dohvat ruke, i učinio da ga iskreno i čisto zavolimo.
U sjećanju prizivam Broka, omraženog i osornog kolonizatora, guvernera oblasti. Bio je sušta suprotnost našem idolu, prevrtljiv, što ono narod kaže: "Ne vjeruj mu ni kada laže!" Pravi predstavnik kaste "u se, na se i poda se".
Ali, da nije bilo negativca, ne bi bilo ni serije. Sandokan bi poslije dvije epizode rasturio sve svoje protivnike i ostalo bi mu da uveća porodicu i dosađuje se pecajući ribu.
Da nije bilo Broka, njegova rođaka Marijana ne bi upoznala Tigra sa Malaje, a ne bi ni spoznali kako ljubav pravi dobro.
Sandokan ju je neizmjerno volio i želio je da radi na tome. I ona je jako voljela njega, pa su radili na onom što vole, zajedničkoj ljubavi. Da nije bilo Broka, ko bi nagovorio Dajake (pleme iz unutrašnjosti ostrva Borneo) da napadnu Sandokanov mikrosvijet.
Koliko god da Broka ne mirišem, razumijem da bez te malenkosti nije moglo. Nešto kao major Kriger u Otpisanim.
Jedan takav je uvijek neophodan.
Kada danas, sa prilične distance, pogledam okolo, vidim nešto što mi nije nimalo drago.
Vidim puno ljudi koji osjećaju i rade kao Brok.
Vidim par Janeza, mada neki od njih ne uživaju u cigaretama kao on.
Vidim mnoštvo djevojaka koje bi mogle hladno zamijeniti Marijanu, mada u njihovu karakternu čistoću nisam 100% siguran.
Tuga je što ne vidim Sandokana.
Kako je iznenada došao, tako je naprasno i otišao iz očiju djece. Ostao je grad Sandokan na obali ostrva Borneo.
Dok je odlazio, narušen i slomljen, nije ni slutio da djeca već željno čekaju njegov povratak.
Nažalost, dublji uticaj na obične klince na vrijeme je osujećen.
Iako oči koje gore i lik Tigra sa Malaje jasno vidim, djela su kao u omaglici.
Namjesto vizuelnog zapisa, ostala je singlica sa slikom jedrenjaka kao svjedok postojanja borca za pravdu.
Biće iznimno lijepo još jednom poslušati "A" stranu ploče i na tren napraviti "come back" u vrijeme kada je bilo časno biti i raditi kao Sandokan.
Jer, danas pravda, jednostavno, ne pobjeđuje tako često kao nekada. Čak ni na filmu.
evo, nadjoh ovo.. toliko slicno.. mojim sjecanjima
zaboravih napomenuti, napisao Omer Ć. Ibrahimagić