Ne znam šta da kažem. Ja još nisam skontao da li je samoubistvo kukavičluk ili hrabrost.sherbett wrote:Mislis, onako.. romanticno... ?Hakiz wrote:
Hoću reći, sve te izjave tipa pakao je Zemlji i ostali nihilizmi možda izgledaju Sartreovski ili bolje rečeno Houellebecqovski cool, ali nisu tačni. To lijepo izgleda, onaj koji to govori izgleda kao da je iznad ovozemaljskih banalnosti, ali to je samo poza.
Barem ja tako mislim.
Nekad je smrt izlaz. Spas. Tome u prilog idu samoubojice. Mislim da je pojam pakla i suvise relativan ako ga tako razvodnimo. Mi ne mozemo svjedociti paklu kao mjestu, nego samo kao dozivljaju. I to onom koji definiramo kao pakao.. i vezan je iskljucivo za zemaljski zivot.
Ima nekih svjedoka pakla.. ali ne znam za neki konkretan dokaz.. ja mislim da su i ti opisi stanje duha, osjecanja, stanje neko.. ono kad kazu prosao sam pravi pakao.. koji usrani pakao? Sta je to? Cisti subjektivizam
Kako mozemo opcenito pricati o paklu? Ja nemam druge definicije osim robovanja i muke. To je fakat pakao! A iskusili smo ga svi.. i to u ovozemaljskom zivotu.
Ne mislim ja tu na ratove i ostale katastrofe.. ratovi su iskljucivo izbor. Netko je odabrao da ratuje. Netko je odabrao da pali, da siluje, razara i unistava. Cisti nedoatatak ljubavi, suosjecanja i empatije. Prirodne katastrofe koje za posljedicu imaju razna stradanja i razaranj su druga prica i druga tema.
Ali zrtve opet prolaze svojevrsan pakao.
Ne znam.. sta ti mislis?
Mislim da si u pravu kada kažeš da je subjektivno šta je za koga pakao.
Samo, ti govoriš o paklu u smislu davanja imena nečemu užasnom. Pakao je tačno definisan religijski institut. Pakao (kao i raj) se odnosi na dušu, ne na tijelo. I to na dušu umrle osobe koja je prošla čistilište i dobila osudu. Užasi koje osoba proživi i koji možda tu osobu natjeraju u samoubistvo nisu, tehinčki gledano i prateći strogo definiciju, pakao.
Ne znam šta da kažem u filozofskom smislu. Kažu da opozicija ljubavi nije zlo nego ravnodušnost. Ne znam da li bi pakao bilo da se duša prži u vječnom ognju ili bi pakao bio da je duša vječito sama u bjelini (ili crnini) u kojoj ničega nema. Dakle, nema ne samo nikoga, nego nema ničega, nema promjene tame u svjetlo ili obratno, nema boja, nema nijansi, nema zvukova, nema horizonta, nema ni naprijed, ni nazad, ni gore, ni dolje, ni lijevo, ni desno, itd, vječita konstanta apsolutno ničega.
