Prije desetak dana, ja i muž odlučimo pokloniti neki namještaj, ništa... bitno ni skupo, ali neophodno (i glomazno, više komada) jednoj osobi, na Alipašinon. Taj naš merhametluk je uključio i prijevoz, koji btw jedva nađosmo i papreno platismo

ali i nosanje tog istog namještaja. Dobro, ja nisam nosila ništa, samo sam nadgledala situaciju, Poveo on dva druga i tako, njih trojica, drži vrata kombija, pa haustora, zavrni do lifta, pa na 7. sprat, pa jedan sprat pješke, nešto ne radi lift za parne (kako već), helem,oteglo se to na haman dva sata. E sad tek ono glavno dolazi
Za ta haman dva sata, prodefilovalo je pored nas toliko raje, nepoznate naravno jer mi tu ne živimo, i niko nije prošao da se pod 1 nije upitao! Pod 2 da nije ponudio pomoć i pod 3 da to stvarno nije mislio.
Dakle, nije bila šuplja, ono reda radi, ljudi su svojski htjeli pomoći, nama, radi nas, ne radi osobe kojoj to nosimo, jer pojma nemaju kome ide. Možda smo novi, useljavamo se ovo ono. To je jedna lijepa osobina naših ljudi.
ALI
Laže ko god kaže da ovako nije u cijelom svijetu! Jer, ako je tako, do vas je. Isijavate negativnu energiju pa ljudi bježe od vas.
Možda negdje drugdje nisu tako srčani kao kod nas ali, ljudi su svugdje ljubazni onoliko koliko ste vi spremni da ponudite prvi ljubaznost, ili da uzvratite na istu. (Ovo ne važi isključivo za Kliks forum, ali sreća, forum nije život).
To je tako i tačka. Ovo je vizavi onog...tamo nekog prethodnog posta, da ga sad ne tražim i ne citiram, gledam onaj film sa Kejt i Leonardom, a nije Titanik, pa nemam vremena za daljnju šuplju
