¤ jelena ¤ wrote:Nurudin wrote:Klavirdžija nam nije skonto sarkazam kod Jelene, koja inače obožava čika Ivu.
Inače, kod kritičara i obožavatelja lika i djela Ive Andrića je primjetna jedna zajednička stvar , a to je
isključivost. Ili je smeće ili je cvijeće i kao, nemoguće je, da bude oboje istovremeno. A jeste oboje
I obožava sarkazam.
Pozdrav, stari poznaniče i ''ljuti neprijatelju'' sa mnogih tema o Andriću.
Stvar je u tome što današnji kritičari/obožavatelji i cvijeće i smeće posmatraju isključivo kroz prizmu etničke/vjerske/nacionalne pripadnosti.
To je problem u glavi većine savremenih čitalaca na teritoriji ovih ex-yu prostora.
Kako posmatramo komšije/susjede (i one preko granice i ove koje susrećemo svaki dan na ulici, haustoru...), poznanike, kolege s posla, konkurenciju prilikom zapošljavanja u državnoj službi, političare i svakog novog čovjeka u našem životu, kojeg upoznamo iz bilo kog dijela naše zemlje i okruženja, tako posmatramo i Andrićeve likove, a da zlo bude gore....i odavno pokojnog Andrića. Pitanje je samo koliko smo toga svjesni.
Jasno mi je da se ovo ''cvijeće i smeće'' u tvom postu odnosi na Ivu i naravno da si u pravu ako tvrdiš da je on (kao i njegovo djelo) ujedno i jedno i drugo, ali ja mislim da je to tako kod svih nas, lično, kao i kod svih drugih pisaca i umjetnika. Po tome se Andrić uopšte ne razlikuje od svih ostalih ljudi, umjetnika na ovom svijetu.
Svi smo mi i cvijeće i smeće, a i sve ono između te dvije krajnosti - jesmo li?
Pozdrav ...
Naravno da jesmo, upravo zato to i kažem i to i vidim u realnosti da ljudi nisu crni ili bijeli sa svojim
identitetima i osobnostima u koje je ugrađen isti, već su više kao spektar duginih boja (a pri tom ne mislim na
seksulano opredjeljenje, naravno) . Tako da nema mjesta nikakvoj isključivosti ni za kritike ni za hvale.
Pa onda opet pitanje o tome može li se i dokle razgraničiti umjetnik od njegovog dijela itd
Griješe oni koji govore kako je Andrić "naše ogledalo", jer sam pisac je, istina, crpio inspiraciju iz naše istorije
ali nije bio savremenik doba o kojem je pisao, već je pisao u periodu nakon osmanlija i periodu koji je
stvarao mitove o prošlosti Balkana i turske okupacije.
Dakle, zadnjih 100 godina u kojem se dogodilo hrpu nekakvih revolucija i smjena ideologija koje su promjenile svijet
nisu sigurno ni bosanske muslimane ostavile ni približno istim onakvim kakvi su bili prije nekoliko vjekova
jer su baš bos.muslimani doživljavali najveće promjene i kulturološke šokove u tom periodu.
Znači , niti je Andrićeva fikcija relevantna za bilo kakvo ogledanje, samim time što je fikcija, niti je čak ni da je
riječ o istini (a nije) , to ogledanje moguće jer se ne radi o istom mentalnom sklopu .
To što Andrić majstorski i dubinski opisuje psihologiju svojih likova pa to onda stvara privid nekakve stvarnosti
samo je dokaz njegovog umijeća i ničega više.
Ono što sam ja nekad na ovakvim temama o Andriću govorio (a nije mi se dalo za pravo) jeste to da ljudi nisu u
stanju da razdvoje fikciju od istorije , naročito ako je to "istorija" u koju se želi vjerovati.
Lik koji je otvorio temu ubjeđen je izgleda da je "islam zlo i kancer" (dakle islam a ne religije) i da smo zbog njega
zaostali (a drugi zbog svojih religija valjda nisu, nego su napredni ) i to sve na osnovu iščitavanja andrića.
Mada, moram priznati da meni djeluje malo nesuvislo, pa ili je riječ o sarkazmu isto kao i kod tebe ili je jednostavno
pogubljen u vremenu i prostoru. Što kod nas nije uopće izuzetak koji potvrđuje pravilo, već je obrnuto
Sarajevo nije nikad imalo dovoljno politicke snage da se u knjizevnim krugovima odupre Beogradu ili Zagrebu. Zato su knjizevnici Bosanci bili usmjereni ka G ili BG. No,i dalj se postavlja pitanje,uprkos politikcim previranjima u knjizevnim krugovima,zasto se nikad nije dovoljno pokusalo djelovati,i zasto Dizdar i pisci poput njega nisu nikad dobili podrsku!? PIsci koji su odlazili,nisu cak ni iz inostranstva poksuali stovriti jedan novi zdravi pravac bosasnke knjizvenosti! Za bosanstvo,nije nikad postojalo dovoljno volje,cak i od vijernih sljedbenika bosnaskog Dizdara Mehemdalije Maka.