plain vanilla wrote:metastasio wrote:
Ja sam također za standarizaciju oblika: "želila, volila, ovde, nedelja, dole" uz "željela, voljela, ovdje, nedjelja, dolje" jer su jako prisutni u govoru, čak i u službenim situacijama.
Onda treba standardizovati i htjeo, bijo, ce mo, neznam i sl.
Oblik "htjeo" je također jako prisutan u razgovornom jeziku, ali ga ja ipak ne bih standardizirao jer već u jezičkoj zajednici postoji svijest da je taj oblik nestandardan. Nije to stvar nepismenosti, u naš jezički uzus se uvukla riječ "nepismenost" da se opiše da neko ne govori u skladu sa standardom. Napominjem ovdje da u cjelokupnoj jezičkoj zajednici NE POSTOJE osobe koje u potpunosti slijede pravila standardnoga jezika. Jednostavno ne postoje. Možda su to spikeri na radiju ili glumci u pozorištu, a i tu je pitanje koliko u svome spontanom govoru uspijevaju da se oslobode svoga lokalnog dijalekta, kolokvijalnog (razgovornog) jezika itd.
I u tome nema ništa loše. Relevantan je isključivo odnos društva prema takvim pojavama. Napominjem da u dvije najbogatije evropske zemlje, Švicarskoj (njemački dio) i Norveškoj, lokalne dijalekte na televiziji i radiju govore spikeri, a standard se samo upotrebljava u pisanom jeziku.
Eh, sad zamislite vi situaciju u kojoj spikerica na BHT-u počne neku lokalnu vijest ovako: "Danaske je pre'sjedniiik opć'ne stio obaći grad'lišće, al' mu ne dadoše." U našim prilikama nezamislivo, zar ne? I naravno da je tako, svaka jezička zajednica ima svoju jezičku kulturu i običaje. Dijalekte i razgovorni jezik ne treba silom gurati u standard, ali s druge strane ne treba bježati ni od standardiziranja onih oblika koji su jako prošireni u govornome jeziku i koriste ih sve društvene grupe (i mladi i stari i obrazovani i neobrazovani) bez nekog pejorativnog prizvuka. Standardni jezik je stvar dogovora i prirodno je da se mijenja. Pa čak i jedna naša divna sevdalinka kaže: "Da sam ptica i da imam krila, ja bih cijelu Bosnu PRELETILA", umjesto "preletjela".
