Sjećam se kad sam bio mali, svi u mom komšiluku su dobijali iz Njemačke tada aktuelne konzole, SNES, N64, PSX, i sjećam se dobro kako su ta djeca olako shvatala da je neko morao platiti tu konzolu, oni su malo igrali Super Mario i onda šutali konzolu po kući. Pošto sam ja bio najmlađi a nisam imao familiju u Njemačkoj niti imam brata il isestru, onda su meni nakon par godina davali te konzole. Onda bi ih ja gustirao do mile volje, sjećam se dobro da sam u Super Mario World i Aladdinu ganjao sve secrete, pa trkanje u F-Zero (to je bila prva 3D igra koju sam igrao) to mi je bio doživljaj, pa poslije na N64 Mario64, Zelda i neka igra sa snowboardima zaboravio sam kako se zvaše, i onda na kraju PSX original koji je imao samo Gran Turismo. Poslije smo drug i ja popola kupili čipovan PSX i onda kupovali igru po igru i prelazili: Syphon Filter, Soul Reaver, Driver, Metal Gear Solid, Silent Hill. Po cijelu noć se ostajalo budno da se pređe igra. Sjećam se poslije kad je izašao PS2, jedan komšija otvorio klub, odemo igrat sokera ne vidi se TV od dima. Dan danas se sjećam jednog debelog što je igro Tekken, čovjek stavi džojs na koljeno i onda lupa svu dugmad dok nešto ne upali, kad izgubi psuje boga i narod i pobije se s ovim protiv kojeg je igro
Danas ne bi nipošto kupio nijednu od ovih aktuelnih konzola jer se sve svelo na online igranje, po meni su konzole "living room experience", tako ih i reklamiraju jebga, a danas sve više ljudi igra online sa nepoznatim ljudima. zato više volim PC s kojim mogu još milion stvari radit, al opet to je samo moje mišljenje