Umalo popisivac wrote:
Pa ne bas. Kao prvo, i vi ste tu bili, Slaveni, tako da sam sebi s tim uskaces u usta. 2. Velika je razlika je li tvoj vladar nesto tebi namece ili ti uzmes nesto od osvajaca koji su ti unistili kraljevstvo, da bi ti imao par privilegija vise, tim vise jer vjera onda i vjera danas nisu nikako iste stvari. Tad se vjera vezala za narod.
Bosna je bila vjerski razjedinjena država i prije Osmanlija, a međuvjerski odnosi posebno su se pogoršali u vrijeme posljednih kraljeva pred pad, jer oni nisu kao svoji prethodnici balansirali između Crkve Bosanske, katoličanstva i pravoslavlja, već ih je samo katoličanstvo i odanost Rimu zanimalo, što je povlačilo određene mjere prema onima koji nisu bili katolici.
Srbi su u to doba, kao homogena pravoslavna zajednica pod
srpskog pravoslavnom crkvom, bili ujedinjeniji i svakako bliže modernoj naciji nego ondašnji stanovnici Bosne. Možda da je i u Bosni neko uspio popaliti pripadnike drugih kršćanskih pravaca, kao što je Nemanja popalio "heretike" u Srbiji(vidi u "Život sv. Simeona"), stanovništvo bi bilo ujedinjenije u otporu prema Osmanlijama. Mada i to je više mitološka konstrukcija, jer Srbi prave pobune dižu protiv Osmanlija u vrijeme kad su se i muslimani bunili na raznim dijelovima Carstva, a inače su bili najvjernije sluge Porte, uostalom da im vlasi stočari nisu bili dragi, ne bih ih toliko naselili po Bosni i izgradili im tolike crkve.