franci wrote:
A gdje tacno lezi razlika izmedju tvog, tu nekog bosanskog nacionalizma, i nacionalizma koji bi se odnosio samo na bosanske muslimane, dakle bosnjackog nacionalizma? Reci cu ti, koliko god da bosnjacki nacionalizam bio u svojoj sustini nedovrsen, neizgradjen do kraja, on je realisticniji od tog bosanskog koji ti propagiras i s zaljenjem konstantiras da nikada nije zazivio zbog, ako sam te dobro shvatio:
1. bosnjacko-muslimanske gluposti,
2. srpskog nacionalizma
3. hrvatskog nacionalizma, tj. svojatanja katolickog i pravoslavnog zivlja u BiH od strane susjednih drzava.
Jasna je meni zelja Bosnjaka koji bi da - jadni i nedovrseni - dostignu svoje komsije i stanu na istu razinu nacionalne gluposti - na onu razinu koju ostatak Evrope tezi da prevazidje, a i prevazice jer ekonomska realnost govori veoma jasnim jezikom, tj. govori o neophodnosti dalje centralizacije EU (sto znaci istovremeno i dalje potiskivanje nacionalnih drzava - cemu se nacionalisti sirom EU protive) - ali ja eto mislim da nacionalni identitet, nacionalna drzava i na koncu nacionalizam, nije niti moze ikako biti ona zadnja stepenica ljudske evolucije koja se ne moze pravazici. Mislim upravo da je nacionalni identitet, a iz njega proizilazi i nacionalizam, jedno veliko zlo koje je mozda u odredjenom momentu bilo neophodno (vrijeme ukidanja vladavine velikih monarhija) ali je kasnije prouzrokovalo u najvecoj mjeri ljudske patnje kroz cijelokupno dvadeseto stoljece (1. SR., 2. SR itd.).
A moj stav o nacijama i nacionalizmima se oslikava u slijedeca dva citata:
Patriotizam je zadnje utociste hulja, Samuel Johnson.
Die wohlfeilste Art des Stolzes hingegen ist der Nationalstolz. Denn er verrät in dem damit Behafteten den Mangel an individuellen Eigenschaften, auf die er stolz sein könnte, indem er sonst nicht zu dem greifen würde, was er mit so vielen Millionen teilt. Wer bedeutende persönliche Vorzüge besitzt, wird vielmehr die Fehler seiner eigenen Nation, da er sie beständig vor Augen hat, am deutlichsten erkennen. Aber jeder erbärmliche Tropf, der nichts in der Welt hat, darauf er stolz sein könnte, ergreift das letzte Mittel, auf die Nation, der er gerade angehört, stolz zu sein. Hieran erholt er sich und ist nun dankbarlich bereit, alle Fehler und Torheiten, die ihr eigen sind, mit Händen und Füßen zu verteidigen.
Arthur Schopenhauer, Parerga und Paralipomena, Aphorismen zur Lebensweisheit, Von dem was einer vorstellt.
Prevod, onako ugrubo:
Najjeftinija forma ponosa je nacionalni ponos. Covjek koji je spopadnut od nacionalnog ponosa ima manjak individualnih osobina na koje bi se mogao ponositi jer inace nebi bio prisiljen da se hvata necega sto dijeli s milionima drugih. Neko ko posjeduje znacajne individualne odlike ce stovise najjasnije uvidjeti greske, mane, nedostatke vlastite nacije, jer svoju naciju ima neprekidno pred ocima. Ali ona jadna budala, koja na svijetu nista nema na sta bi se ponositi mogla, ce se uhvatiti zadnjeg sredstva na koje bi se mogao ponositi, naime nacije kojoj pripada. Iz nacije crpi svoju snagu pa je zahvalno spreman sve njene greske i gluposti da brani rukama i nogama.
Koliko je u biti nistavna nacionalna ideja, iako je (a to je njena jedina pozitivna strana) u najvecoj mjeri odgovorna za rusenje velikih monarhija koje su vladale Evropom do pocetka 20. vijeka, ukazuje i primjer Turske i njenog odnosa prema Jermenima, tj. genocida koji je nad istima pocinjem, ali isto tako i rat Grcke i Turske pocetkom dvadesetih godina 20. stoljeca i njegove poslijedice. Osmanska imperija, koju su izmedju ostalog i nacionalizmi malih balkanskih naroda prisilili da se povuce u Anatoliju na koncu implodira i pretvara se i sama u nacionalnu drzavu, u nacionalnu drzavu Turaka po "modernom" (u ovom slucaju rijec "moderno" po meni ne moze imati pozitivan prizvuk jer govorim o necemu negativnom zbog toga pod navodnicima) evropskom konceptu.
I sta se desava 1915. godine? Turci, tj. triumvirat kojem pripadaju izmedju ostalog i dvojica najodgovornijih za genocid nad Jermenima, Kemal Pasha i Enver Pasha, su zahvaljujuci glavnom principu nacionalne drzave, a to je brojcana i svaka druga nadmoc samo jedne nacije unutar jedne drzave, maltene prisiljeni da se oslobode elemenata koji su mogli - iako ne morali - postati opasni za njen opstanak: U ovom slucaju uglavnom Jermena koji su jos od druge polovine 19. stoljeca simpatizirali s Ruskom carevinom, pored K.u.K (kurac & kita) monarhije glavni suparnici Osmanlija. Jermeni, koji su uprkos moderatno sherijatskom uredjenju osmanskog halifata stoljecima - ne samo mogli opstati - vec bili u stanju da, pored Jevreja, postanu najvazniji trgovacki sloj u mnogim vecim osmanskim gradovima, izmedju ostalog i Istanbula, su za nacionalnu drzavu Turaka, koja je trebala funkcionisati po evropsko-nacionalnim principima "jedan narod - jedna drzava", odjednom postali smetnja zbog toga sto se i medju njima probudilo ono sto je svojstveno svim nacijama, njihova glavna osobina, a to je zelja za vlastitom, nacionalnom drzavom. Da ne duljim, slijedi genocid, prvi genocid u Evropi (prvi na svijetu su pocinili Nijemci nad plemenom Herero u svojoj africkoj koloniji), sa svim onim propratnim pojavama koje su nam poznate i iz nasih ratova: Masovna ubistva, progoni - deportacije, silovanja, jednom rijecju: Etnicko ciscenje.
Ja kazem, nije do Turaka, kriva je nacionalna ideja. Isto kao sto u biti nije bilo ni do Srba u Bosni, kriva je nacionalna ideja, ideja koja spodrazumjeva, bolje reci koja je nesprovodljiva bez da se teritorija etnicki ocisti od elemenata koji takvu drzavu nebi prihvatili, opet iz istih razloga: Jer zele svoju.
Neda mi se vise, ali posto sam spomenuo odnos Turske i Grcke na pocetku 20. stoljeca, samo kratko: 200 000 krscana koji su govorili samo turskim jezikom, a zivjeli na zapadnoj obali danasnje Turske, su primorani - nakon sto je Atatürk porazio grcku vojsku, i njene saveznike, da se sele u Grcku, dok je 400 000 muslimana iz Grcke moralo otici u Tursku, iako turski jezik obicno nisu ni govorili. I jedni i drugi, bez da su htjeli, su tako postali, morali postati, bili primorani da postanu Grci i Turci, a kao takvi su mogli zivjeti samo u nacionalnoj drzavi Turaka i Grka. Izmedu ostalog je tu bila i familija Atatürka, oca moderne Turske - oni su se u Tursku doselili iz danas grckog grada Salonikija. Dakle 500 godina su mogli, kako tako, zivjeti jedni pored drugih, a onda odjednom vise ne moze, ne moze jer im priroda nacionalne ideje per se ne dozvoljava suzivot.
A jarane, Srbi i Hrvati, u BiH, su vec dovrsene nacije - oni jasno znaju da zele biti Srbi i Hrvati, sto znaci, u daljoj konzekvenci da ne zele biti Bosanci (barem ne u nacionalnom smislu rijeci) i sto opet znaci da - kao nacije, a naciji je svojstvena i zelja za nacionalnom drzavom - tesko da ce ih se primorati da postanu BiH patriote (sta god to da znacilo).
E sad, pitanje je da li Bosnjaci zaista prvo moraju da okuse gorak ukus nacionalnog ponosa, a okusili su ga jednim dijelom - danas dakle postoji itekako jasno izrazen bosnjacki nacionalizam (iako nedovrsen jer tu ima svakoraznih strujanja, npr. proislamskih iako se sherijatski pristup vjeri koci s idejom nacije), prije nego sto krenu u onom pravcu u kojem se rece, i trebalo bi da se krece i kretace se ukoliko ne ode sve u kuras krasni, danasnja EU. Pitanje je dakle da li je Bosnjacima zaista prvo potrebno nacionalno nafuravanje, kao sto ga mogu vidjeti kod blizih komsija, nafuravanje i zajebancija poput slavljenja ove usrane bitke (izvinjavam se ako povrijedjujem icije osjecaje ali bitka je zaista usrana i ukakana, kakvi Bosnjaci i narod Bosanaca u Srednjem vijeku..de ba, to me potencijalno nacosko srednjovjekovno nafuravanje vec toliko znalo iznervirati kod Hrvata, a pogotovo kod Srba), ili je moguce prevazici, izostaviti nacionalizam (jer ionako kasne s tim) na putu ka necem vecem i boljem, a to je, barem trenutno, Ujedinjena Evropa...
Samo, sudeci po komentarima, ne vidim neku veliku nadu u svemu tome..moguciji su haos i sukobi unutar svakoraznih bosnjackih frakcija..bosnonacionalista, bosnjonacionalista, islamista, potencijalnih islamista, a eto i Fikret se opet pojavio...
Sve je to tacno sto si napisao. Nema se sta tu dodati, sem cuvene “I, sta cemo sad?” iz oskarom nagradjene “Nicije zemlje”. Dovedeni smo “nigdje”.
Ideja nacionalizma je u zapadnoj Evropi prevazidjena, odnosno, davno su zavrseni procesi “nacionalizacije” tj identifikovanja sa nacijom u procesu “jedan narod-jedna drzava”. Tako da I bez citata njemackog filozofa I bez elegija o jermenima, kurdima I sjevernoamerickim indijancima I njihovim sudbinama, ja ustanovljavam da dijelimo istu sudbinu ted a nam se namece neki novi identitet. Tacno je, bosanski srbi I hrvati tesko d ace prihvatiti da se zovu bosancima. Zasto bi? Hrvatska ima slavnu istoriju borbe protiv Turaka, bila je evropski bedem njihovoj najezdi. Danas su svjetski poznata turisticka zemlja: Dalmacija, Istra i Dubrovnik. Zbog cega bi neko ko se odlucio (ili su ga privolili) da se zove Bosancem?
Srbija? Narod sa “istorijom”! Koliko god smjesna bila ta recenica iz “nadrealista”, ipak je to njihova stvarnost. Oni se ponose svojom istorijom. Zasto da se bosanski srbi private da ih se zove bosancem? Pored takvog jednog srbina, da postanes glupi bosanac?! Taman posla.
Dakle, mi se nalazimo u “haosu nacionalizma”, onog istog koji je harao Evropom dok se svi nisu duhovno uzdigli iznad te ideje I sami shvatili da im je politika zaostala I da ako zele imalo prosperiteta, treba se okrenuti drugim stvarima.
Zasto mi ne bi mogli funkcionirati kao Svicarska? Tri naroda, jedna politika, ujedinjeni za dobrobit svoje drzave? E pa ne mozemo, jer smo jos uvijek primitivni nacionalisti, tj, proces nacionalizma kod nas jos nije dovrsen. Ono malo kozmopolitski nastrojenih ljudi sa ovih prostora pokusava dokazati da postoji nesto iznad vjere koja nas dijeli I odbija biti strpana u torove. Da li im to treba uzeti za zlo? Zasto da me neko prisilno zove bosnjakom samo da bi me oznacio kao muslimana ili mog prijatelja zvati hrvatom samo zato sto je katolik?
Ne, zato ja tu ideju podrzavam koliko god ona zakasnila I bila potiskivana tokom zadnjih 100 godina. Treba postovati svoju istoriju I svoju naciju I svoju vjeru. Kada se taj proces zavrsi, I mi cemo nadam se krenuti ka nekom prospreitetu, pod uslovom da Srbija I Hrvatska prestanu smatrati Bosnu kao njihovu, a njihovi vazali se okrenu Bosni.
Nisam Bosnjak musliman i necu dozvoliti da me se ikada tako deklarise pa makar morao otici iz ove drzave. Sve ljude dobre volje postujem I cijenim njihovu nacionalnu I vjersku pripadnost I isto tako zelim da se I prema meni odnose, bas kao po Kantovom etickom imperativu. I nikako drugacije.
Svoju, nasu, bosansku istoriju (prije dolaska osmanlija) treba cijeniti i cuvati od zaborava. Pomen na ovu bitku je svjetao primjer.