Promjena ravnoteže u Libiji
https://www.trt.net.tr/bosanski/video/s ... sije-video
Ne postoji ni jedan drugi slučaj turske vanjske politike sličan onom koju je Turska vodila u Libiji. Turska je, koristivši vojnu silu u Libiji, postigla uspjeh kojeg sigurno ne bi postigla za pregovaračkim stolom. Hronološki ćemo analizirati šta je Turska to uradila u Libiji. Pučista Hafter, koji je u aprilu 2019. godine započeo udar i koji je stigao do unutrašnjih dijelova Tripolija, osvojio bi ovaj grad da Turska nije intervenisala i isto tako bi uništio Libijsku nacionalnu vojsku. Padom Tripolija, Turska bi vjerovatno ostala sama u odbrambenoj poziciji kada je u pitanju geopolitička konkurencija duž Sredozemlja.
Kako bi izbjegla ovu situaciju, Turska je slijedila politiku od dvije strategije, Prvo je isplanirala opsežnu vojnu strategiju kojom je organizovala Libijsku vojsku na frontu. Na ovaj način se Libijska vojska međusobno organizovala i ojačala svoju odbrambenu poziciju naspram Haftera, koji je počeo da gubi svoja polja. Kao drugo, Turska je Libijsku vojsku podržala na vojnom polju protiv Haftera i omogućila joj da pređe u napadačku poziciju. Oklopnim vozilima, bespilotnim letjelicama i naoružanim bespilotnim letjelicama Libijska vojska je ubrzala svoje akcije na kopnu, a stvorena je prednost i u zraku.
Na kraju ovog procesa snagama Libijske vojske pružena je nada da Hafter može biti zaustavljen i potisnut. Hafter je prvo izgubio regije na jugu Tripolija, a potom je bio primoran da se povuče.
Preuzimanje kontrole nad gradom Vatiye sa jedne strane je smanjilo pritisak na operacije koje su se vodile u Tripoliju a sa druge strane su stvorile alternative za operacije protiv Haftera. Nakon zauzimanja Vatiye, pala je i Terhuna a potom je započeta i opsežna operacija za zauzimanje Sirte-a. U narednom procesu će biti mnogo važno da se ovi dobici pretvore u strateške dobitke. Turski zvaničnici su 17. juna obavili posjetu Tripoliju na visokom nivou.
Svrha posjete je sasvim jasna: Stabilizacija Libije i njeno jedinstvo. Ukoliko se u tome uspje, Turska će svoje prioritete u Sredozemlju osigurati i postat će jedan od najbitnijih aktera u ovoj regiji. No, ostvarenje ovih ciljeva bit će moguće samo ako se uspjeh koji je postignut na terenu kontinuirano nastavi na diplomatskim temeljima. Ovdje postoji nekoliko faktora na koje se treba obratiti pažnja.
Kao prvo, činjenica je da je problem Libije regionalni problem o kome se zanimaju i Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat. Ovo je faktor koji u velikoj mjeri smanjuje djelovanje Turske. Turska sa sve tri zemlje posjeduje bilateralne probleme a isto tako i razliku mišljenja kada su u pitanju regionalne vizije. Pozicija koju je Turska zauzela u Libiji razljutila je ove tri zemlje. No treba napomenuti da ove tri zemlje moraju biti prisutne u procesu ukoliko se želi trajno političko rješenje u Libiji. Zbog toga je jako bitno da se sa ovim zemljama održe diplomatski kontakti.
U ovom trenutku od velike je bitnosti dogovor Turske i Rusije. Rusija, isto kao i u Siriji, nije uspjela obezbjediti potpuno vojno prisustvo u Libiji. Sa druge strane postoji činjenica da su SAD jako nezadovoljne prisustvom Rusije i njenog djelovanja u Libiji. Zbog toga se treba izgraditi tlo za pronalazak rješenja u Libiji prije nego što Rusija osigura svoje vojno prisustvo u ovoj zemlji. Na ovaj način bi se i na minimum svelo djelovanje trojke Egipat-UAE-Saudijska Arabija.
Iako je poznato da SAD neće direktno ući u libijski problem, ipak je poznato i da Libiju smatra bitnim akterom u strategiji koju vodi u Sredozemlju. Zbog svega toga, Turska, iskoristivši poziciju SAD naspram Rusije, može stvoriti novu ravnotežu u Libiji.
Najvažniji dio strategije koju Turska vodi u Libiji jeste da učini ubrzane korake kojima bi se stvorila reforma za ojačavanje poziciju Libijske vojske. Zbog toga je od vitalnog značaja jačanje političke, socijalne i sociološke osnove, koja će igrati važnu ulogu u procesu političke tranzicije, posebno u sigurnosnom sektoru u Libiji.