Magnetofonski snimak 172. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 24. oktobra 1992. godine (1) Sjednica je počela u 13 sati. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Dobro. Ima li ovdje pitanja? Vi znate kakva je naša uloga. Mi samo viziramo ovo konačno. Sve je to raspravljeno, razmotreno. Jedino ako imamo nekih dilema. Izgleda da nema. Tačka 2 na glasanje. Ima li ko protiv? Nema niko. Usvojeno. Tačka 3. Prijedlog odluke o davanju saglasnosti na Odluku o dopuni statuta za proizvodnju prenosa i distribuciju električne energije. Ovdje se radi o dopuni djelatnosti "Elektroprivrede" koja se ogleda u davanju ovlašćenja za uvoz i izvoz električne energije, rezervnih dijelova repromaterijala i opreme. Potrebno je da damo saglasnost dopuni statuta "Elektroprivrede BiH" kako bi mogli efikasno da rade. Imate li ovdje kakvih pitanja? Vlada, kako kaže, Avdo, pozitivno se odredila o tački 3. Ima li ko protiv? Nema niko. Usvojena tačka 3.
Tačka 4. Sad su materijali Komisije Štaba Vrhovne komande o utvrđivanju odgovornosti Jusufa Prazine. Iz izvještaja, ovo je dakle dostavljeno o razrješenju Juke Prazine, člana Glavnog odbora Vrhovne komande. U materijalu su navedeni njegovi postupci koji ne priliče starješini oružanih snaga. Ako treba neka objašnjenja dodatna može dati ovdje prisutni načelnik štaba, Sefer Halilović. Imamo li ovdje šta? Dakle, riječ je o razrješenju Juke Prazine svojstva člana Štaba Vrhovne komande. Izvolite. Ima li ko kakvih pitanja ovdje? Prije svega, je li Juka Prazina na slobodi ili u zatvoru? Na slobodi, dobro.
MIRKO PEJANOVIĆ: Nisam u toku, pa bih molio samo ako može presjek jedan gospodin Sefer.
IZETBEGOVIĆ: Možda bi najbolje bilo da pijemo kafu dok pročitaš "Oslobođenje".
PEJANOVIĆ: U nekoliko rečenica da kaže šta je osnovni razlog za pokretanje, odnosno donošenje ove odluke. Samo to.
SEFER HALILOVIĆ: Sve piše na dvije stranice.
IZETBEGOVIĆ: Njegovo nedolično postupanje, koliko sam mogao razumjeti, uz napomenu da je on bio pritvoren, ali da je dolje rečeno kako sam ja dao nalog za njegovo pritvaranje. Možda bih i dao nalog, ali ja nisam dao takav nalog. Ovaj kad ga je pritvarao rekao je da sam ja rekao da se pritvori. Ja sam bio na terenu i ne znam. Naime, znam da ima nekakvih problema s njim, ali nisam rekao da ga pritvore. Nisam utvrđivao ima li razloga. Razloga je, vjerovatno, bilo.
HALILOVIĆ: U materijalu ima izvještaj komandanta grupe iz Konjica, naime, on je otišao iz Sarajeva sa motivacijom, odnosno uz znanje i mogućnost koju smo mu stvorili da ode predsjednik Vlade i ministar Mahmutčehajić. Da odu iz Sarajeva s namjerom da liječi sebe i suprugu. Nakon toga, nekoliko dana je boravio u Zagrebu gdje je opet na vrlo bučan način davao neke intervjue stranim i domaćim novinarima gdje sve živo optužuje za nesposobnost, za neefikasnost itd. Nakon toga, pod nekim dosta čudnim okolnostima, se obreo u Njemačkoj i počeo da ide od mitinga do mitinga gdje se predstavljao kao heroj, oslobodilac ranjen u borbi itd. i sakupljao sredstva da dođe i oslobodi Sarajevo. I nakon toga se pojavio, od zadnjeg boravka u Kelnu kad smo dobili informaciju da je u Kelnu do Igmana za manje od 24 sata. Da bi ovdje komandant grupe, kao što piše u materijalu, dana 16.10. oko 14.30 pojavio se bez prethodne najave i saglasnosti sa Glavnim štabom u Komandi TG Igman Jusuf Prazina u pratnji sa osam lica, koja su zauzela borbene položaje, način okupiranja komande na čelu sa Jukom i tražio Ediba Šarića s obzirom na to da je Šarić bio odsutan itd. primila ga je gospođa Mira kojoj je on psovkom "srpska kurvo" udario kundakom u glavu. Neposredno poslije toga pojavio se i Edib Šarić koji je odmah bio napadnut od naoružanih lica na čelu sa Jukom i Juka je sa pratnjom preuzeo komandu TG Igmanu upućujući raznorazne pogrde na račun prisutnih lica. Komandant grupe Hajrudin Hasanović za razliku od ostalih je s njim pokušavao uspostaviti kontakt, kontaktirao je sa dužnim poštovanjem, priznavao ga za komandanta, uvažavajući ga verbalno, a ponašajući se kao da je sam komandant. Pored fizičkih maltretiranja, Juka i njegovi ljudi su pucali iz raznoraznih pješadijskih oružja uključujući i mitraljez. Sutradan oko hotela "Mrazište", gdje je smještena Zukina jedinica, to je jedna druga jedinica gore, i otvorena koncentrična vatra iz više pravaca od nepoznatih počinilaca, postoji osnovana sumnja da su to izvršili pratioci, ljudi Juke Prazine. Neposredno iza toga saopšteno je da ljudi iz pratnje Juke Prazine napadaju komandu Taktičke grupe na Mrazištu. Imenovani je te večeri osobno napao i komandanta samostalne jedinice Seju Rekića udarajući ga po lijevoj strani lica. Pored ostalih, imenovani je i fizički napao Bakira Alispahića, pomoćnika komandanta za bezbjednost, a koji je prije toga bio komandir specijalne Jukine jedinice. Na osnovu svih dojava itd. onda je on, komandant taktičke grupe naredio da se on uhapsi da se i privede. On je priveden i u toku noći u Konjicu. Saslušan je tamo i nakon toga pušten do detaljne istrage. On u svojoj izjavi priznaje, ima izjava ovog materijala, da se nedolično ponašao ne baš ovako precizno i tačno kao što ovaj piše, ali priznaje da je došao gore, da je bio neispavan, da je bio umoran, da je bio pod psihičkom tenzijom, krenuo na pomenuto mjesto. Tek kad je došao gore, prvo je svratio kod Zukinih ljudi, pozdravio se, čestitao im na njihovim uspjesima, potom krenuo u hotel "Borik", ušao u te prostore i u takvom stanju pitao gdje je Šarić, kako bi s njim sredio neke privatne nesporazume. Pritom sam se zaista nedolično ponašao, odnosno došlo je do fizičkog obračuna. Izjavljujem da je prema meni tog momenta bio korektan valjda cijeneći moju funkciju, itd. U sklopu ovog događaja bilo je i drugih ispada prema izvjesnoj Miri iz TG 1. On uglavnom priznaje ovo što je bilo. Na osnovu toga ja sam svojom naredbom odredio Komisiju sastava (ima ovdje: Stjepan Šiber, Kerim Lučarević i Mušir Brkiž, načelnik pravne uprave). Oni su sve proučili, kompletnu dokumentaciju. Imate ovdje u materijalu i piše izvještaj
Neosporna je činjenica da je Jusuf Prazina od prvog dana rata u Sarajevu i u BiH ispoljio hrabrost i umješnost u organizovanju grupe za borbu protiv agresora. Na zarastanjem tih tzv. Igmana postepeno je gubio kontrolu i moć nad njima, nad istima rukovođenje grupama totalno zapostavio tako da su bili prepušteni sami sebi. Iz toga proizilaze razni ekscesi i pljačka društvene i privatne imovine. Krajem maja 1992. godine u više navrata počeo se ponašati Juka Prazina nasilnički, nedolično čovjeku koji treba da se bori za pravnu državu i njeno oslobođenje. To se očitavalo u istupu na ulicama, među stanovništvom i u naseljima. Poslije prihvatanja Jukinih Igmana u sastav specijalne brigade Oružanih snaga izdavanje naređenja prilog br. 1 i 2 prijedloga i naredbe Predsjedništva, nastavljeno je isto ponašanje, ali više ne pod okriljem MUP-a nego oružanih snaga. Naređenje priloga br. 1 i prilog br. 2 su pospješili i podržali bahato ponašanje Jusufa Prazine, jer u tački br. 1 oba dokumenta Jusuf Prazina je postavljen na tri dužnosti, svojevremeno, što nije evidentirano niti moguće ni od jedne armije. Naime, jedan čovjek može biti ili komandant jedinice ili član Glavnog štaba ili nešto drugo, ali nikako ne može imati tri dužnosti. Ta činjenica da on obavlja tri dužnosti mu je davala poseban motiv i snagu, te je na svaki način želio medijsku promociju, reklamu ličnosti, itd. Imate to u materijalu. Ja samo čitam to što imate pred sobom. četiri, "Jusuf Prazina je bez odobrenja načelnika Štaba napustio državu BiH, pa po svim propisima se može smatrati dezerterom". Peto, "Jusuf Prazina je bez ovlaštenja otišao u Konjic i na Igman i pokušao da na neprimjeren način napravi razdor u jedinicama oružanih snaga". Šesto, iz razgovora koji je obavljen 17. i 18.10.1992. godine sa komandirima jedinica i komandantima specijalne brigade Oružanih snaga Hadžimehmedović Farukom došlo je do sljedeće konstatacije (to se razgovaralo sa komandirima njegovih jedinica): Jukini borci su dali njemu zakletvu, a ne narodu i državi. Da su pravnici Juku površno savjetovali da Juka na Igmanu je htio nasilno da zauzme komandu taktičke grupe, da su mnogi komandiri radili Juki iza leđa i po svome, da su mnogi komandiri izjavljivali "Dabogda ga snajper pogodio", da su pojedini komandiri tek oko 15.10. poslije organizovanja akcije saznali šta im je zadatak u odbrani države i grada Sarajeva, da neće dozvoliti veliko suđenje Juki Prazini, da treba sačuvati dostojanstvo Jusufa Prazine, da se napravi istraga zbog čega je Juka napravio ispad na Igmanu. Iz dokumentacije prilog br. 5 "Jusuf Prazina priznaje da se na Igmanu nedolično ponašao i da je došlo do fizičkog obračuna. Imajući u vidu naprijed navedene zasluge i ekscese, propuste Jusufa Prazine, Komisija iznosi prijedlog: da se ukine naredba Predsjedništva RBiH - Prilog br. 2 o postavljenju Jusufa Prazine istovremeno na tri dužnosti. Jusuf Prazina treba da ostavi pismenu izjavu načelnika Glavnog štaba koju će isti razmotriti i nakon toga donijeti odluku o daljem toku postupka. Nakon pribavljanja svih pravno relevantnih dokaza o kompletnom događaju na Igmanu, načelnik Štaba odlučiće o preduzimanju zakonom propisanih mjera i sankcija." Usput samo, ja sam naredbom naredio da se ta stvar - da se formira komisija, dao nadležnost vojnom tužiocu i vojnom sudiji u Konjicu i oni će dalje tu stvar voditi. Ono što je incident na Igmanu. A ovo je prijedlog Komisije koji ja podržavam i moj predlog je samo da Predsjedništvo RBiH donese odluku o poništenju naredbe o rasporedu i postavljenju gospodina Jusufa Prazine na dužnost u jedinicama Armije RBiH.
PEJANOVIĆ: Hvala. Da li ovo može izazvati poremećaje koji ne mogu biti kontrolisani ili mogu izazvati štetu koja se sada može izbjeći bar odgađanjem njegove smjene. Imamo u vidu situaciju u Republici. To su dva pitanja. A treće je jedno pitanje kao komentar - malo me muči što se čovjeku o kojemu smo imali superlative nakon mjesec-dva imamo ovakve ocjene. Negativna saznanja. A riječ je o ljudima koji su komandovali velikom broju ljudi, što znači da negdje nešto nije bilo u redu u odnosu prema tom čovjeku ili spoznaje o tom čovjeku. Ali, dobro, rat je i on proizvodi gore situacije. Toliko.
HALILOVIĆ: Prvo, nalazi se sad na Igmanu i prema saznanjima koje mi sad imamo gore se ponaša uglavnom korektno.
PEJANOVIĆ: U pritvoru slobodan, u aktivnostima-neaktivnostima, šta radi?
HALILOVIĆ: Nije u pritvoru, slobodan je. Ima jednu svoju jedinicu. Nekakav Nisko je komandir te njegove jedinice sa prostora Hrasnice. Ima dvadesetak ljudi gore sa sobom. Za Nisku postoje indicije da je počinio više krivičnih djela na prostoru Hrasnice, Sokolović kolonije, Igmana, itd. Dakle, jedna grupa kriminalaca koja je zajedno s njim.
IZETBEGOVIĆ: Koliko njih ima?
HALILOVIĆ: Otprilike dvadesetak. Drugo, da li će izazvati poremećaje. Tu noć kad su oni saznali, ovdje je u Sarajevu rečeno da je uhapšen po mojoj naredbi, a dolje je rečeno da je po vašoj naredbi. To je sad manje bitno. Oni su, jedna grupa njih (pokušavamo da dođemo do imena koja je to grupa) su ušli ovdje u Predsjedništvo, čak su ušli u kabinet predsjednika. Ja sam naredio načelniku Uprave bezbjednosti istragu da se tih pet ljudi uhapsi koji su vršili ovdje oko Predsjedništva. A drugih pet, jača grupa jedna je ušla u Televiziju Sarajevo, a svi Igmani, kako ih on zove preko radio-sredstava su bili dobili puni stepen pripravnosti i u tim kontaktima preko radio-stanice su rekli samo da vide o čemu se radi i svi idu na određeno mjesto, na jedno mjesto. To znači cilj je bio ili Predsjedništvo ili Glavni štab. Nisam uspio saznati šta. Nakon toga, mi smo s njima razgovarali. Ja sam im vrlo jasno rekao da ukoliko budu nastavili da se ponašaju tako, da će biti ta njihova pobuna skršena silom oružja. Nakon toga, u tri-četiri navrata ova jedna komisija, pa druga komisija, pa smo razgovarali s njima i rekli im - komandant brigade ovaj Fahrudin o kojem se govori ovdje u slučaju neizvršenja bilo kakvog naređenja, ne može se više dozvoliti javašluk i ponašanje kako kome padne na pamet. Ja imam tu kompletan materijal o tim postupcima njegovih jedinica i jedan dan se tome mora stati u kraj - kad to je stvar procjene.
PEJANOVIĆ: Sefere, oprostite, ko sad komanduje njegovim jedinicama?
HALILOVIĆ: Ima komanda brigade koju sam ja postavio svojom naredbom.
PEJANOVIĆ: Jesu li oni podvedeni pod tu komandu? Jesu li razvlašćeni od njega?
HALILOVIĆ: Uglavnom jesu. Ja mislim da 80% jeste. Onaj Kruško koji je bio, koji je ušao sa svojom grupom u TV on je uspio da se probije i pobjegao je gore zajedno s njim na Igman. Ima još jedan koji je ostao, koji je dosta arogantan, to je Sejo, on mu je šef još jedne jedinice. Ovo ostalo mislim da ne bi trebalo biti problema. Ali na sastanku s komandantima brigada, njima su komandanti brigada jasno rekli, ako nastavite da se ponašate tako kako se ponašate, u borbi ne učestvujete, kradete, maltretirate narod, građane itd. bićete razoružani po cijenu sukoba. Dakle, mi smo na sukob u svakom slučaju pripravni. E, sad, pitanje je sada između to dvoje šta? Mi smo odlučni da uradimo ovako kako smo počeli i popustiti nećemo po ne znam koju cijenu.
PEJANOVIĆ: Pošto je na izvjestan način odgovor na pitanja, ja molim da malo sačekate. Ja se osjećam nedovoljno kvalifikovanim za savjesno odlučivanje o ovom problemu, sad čujem u odgovoru na ovo da su pokušali to što su pokušali. To treba biti informisan. Ali, naslućujem malo da bi u ovom času donošenja odluke moglo imati štete u javnosti, pa i posljedica u nekim mogućim razračunima i obračunima tu oko Sarajeva i u Sarajevu, a mi moramo smirivati druge. Razmišljam samo o uputnosti vremenskog odlaganja donošenja ovakve odluke. Ne dovodim u pitanje autoritet i razloge prijedloga koji je formirao štab. Razmišljam na ovaj način i time sad završavam.
(Nastaviće se)
a kod nas je problem bio u osnovi sa pocetnim kapitalom, nije niko mogao uzeti drzavne pare pa otic i kupit oruzije sem nesto novijeg naoruzanja za policiju, pa su pare posudjivane uz kamatu od privatnih lica i to manje vise svaka carsija za sebe, onda se oruzije kupovalo po Hrvatskoj i Opresinim i kamionima pekara i mljekara ( npr. Sarajevska mljekara je dostavljala proizvode od Bos. Broda do Zvornika, Zenicka Pekara dostavljala hljeb za pola Bosne itd. Opresa dostavljala stampu iz Sarajevo) pa onda se u povratku za Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, natovari oruzije na kamion koje je kupljeno u Hrvatskoj i uskladisteno kod povjerljivih ljudi na Bosanskoj strani i onda oruzije ide u dalju distribuciju,
