Ma dobro: svako ima svoje poglede na život: jednom Goran Milić reče da je najbolja zemlja za život njemu Argentina, da imaju usporen i otmjen tempo življenja, divne žene, te da je u svakom slučaju dobro u toj zemlji biti vrlo pristojno materijalno situiran da bi uopće živio i osjetio ono što ti ista pruža.
Hele neise, i ogledi o novcu razlikuju se od društva do društva, i mijenjaju od vremena do vremena, a kud svi tu i mali Mujo, pogotovo kod nepisanih pravila: ako svi kažu da ne idu na neki koncert šunda a odu, to samo znači, da ako tvoja malenkost nije otišla, prioritetno je da imaš novac koji je neko platio da ode na taj koncert, a ti recimo da sa nekim lijepim otputuješ negdje, ili jednostavno da ostaneš u istom mjestu i priuštiš si užitak neke druge vrste, ili obraduješ one do kojih ti je stalo: neko drugi će se možda
kamijevski usnifati s rajom, ili pričati drugima kako je nešto približno tome dobro: no, u krajnjoj instanci, sve se svodi na tvoj osobni motiv i pristup sebi i novcu.
Ergo: ako imaš novac, voljet ćeš sebe, a onda možeš pokazati i ljubav suprotnome spolu, to ne mora biti ništa opipljivo: ali primijeti se duhovno kada osoba zrači ili ne: šarmom, sigurnošću, intelektualnošću, itd.
A ove druge priče: otvoreno ili diskretno koketiranje sa suprotnim spolom, isti ili različiti životni svjetonazori, ljepota, 10.000 KM ili milion KM, ili 10.000 KM, razlikuju se od čovjeka do čovjeka: tj. do internih ukusa, i svako ima puno pravo na njih, dok od toga ne počne praviti univerzalne teorije, koje najmanje njemu, tvorcu istih, koriste.
