#726 Re: Politika Hrvata u BiH - III
Posted: 23/02/2022 19:41
Neznam ata se buni HDZ ako im ne pase slobodno mogu da idu na područje manjeg bejha entitetamozda im tamo bude bolje
Komentar sa forum.hr od VegasVic-a:mo-town wrote: ↑23/02/2022 14:56Ma ja. Sva im prava oduzeta. Ali ovo ipak ide macku o rep. Za ozbiljnu akciju treba ovo odobriti i Predstavnicki dom a tu nece proci. Prema tome - zero points.duh_sa_sjekirom wrote: ↑23/02/2022 14:51 Demonstracija "ugroženosti nositelja europskih vrijednosti" ():
https://www.klix.ba/vijesti/bih/snsd-i- ... /220223086
I ako ovo nije dokaz ugroženosti, onda ne znam šta jeste...![]()
Upravu je, slicno kada je Bakir kao obecao da ce glasati protiv zakona o negiranju genocida i drugi zlocina u sred "pregovora" o IZ kada je najveci pritisak na "pro-BiH", na kraju sam sa Dodikom glasao protiv covjecanstva. Sami sebi pucaju u nogu sa kalasnikovom, kakvi su amateri nestvarno, nesposobni Bakir Bismark pored Covica i ostali HNS-ovca.Kako su vam političari loši. Svijetu šaljete poruku da preglasavate Bošnjake a time i da Bošnjaci nisu sigurno u poziciji da budu unitaristi/hegemoni.
A zašto? Zbog nekog zaključka koji ne može proći drugi dom. Amateri.
Umjesto da foliraju da su žrtve vaši političari preglasavaju najbrojniji narod i stavljaju se u poziciju sileđije. Nevjerovatno![]()
Bošnjaci i Hrvati, dva primjera nepameti
Hrvatsko-bošnjačko političko pomirenje sigurno bi značilo prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu i bilo bi u najboljem interesu obaju naroda i svih građana naše zemlje
“Sve riječi su već rečene”, napisao je francuski književnik André Gide, “ali pošto ih nitko ne sluša, treba ih stalno ponavljati.“
Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba ponavljati neke najočiglednije stvari, koje ni nakon nekoliko desetljeća uzajamnog izjedanja očito nisu u stanju shvatiti.
PIŠE: FRANJO ŠARČEVIĆ
Da se odmah ogradim: ne postoji niti može postojati jedno tijelo koje se zove Bošnjaci ili Hrvati, koliko god se veliki nacionalni pregaoci trudili da od naroda kojima pripadaju naprave Borga iz Zvjezdanih staza – kolektiv sa jedinstvenom sviješću u kome je svaki član samo radilica koja djeluje po uputama matice, i koliko god na tom putu imali uspjeha.
No, za potrebe ovoga osvrta možemo dopustiti tu vrstu personifikacije i govoriti o tim dvama narodima kao o dvjema pojedinačnim činjenicama koje, svaka za sebe, unutar sebe pokazuju visok nivo kolektivizma, vjerovanja i slijeđenja zajedničkih mitova i “temeljnih istina”.
Uostalom, hrvatstvo i bošnjaštvo su dominantne političko-ideološke činjenice danas u Federaciji BiH, a upravo se oko neriješenih nacionalnih pitanja – koliko god ta pitanja često bila samo dimna zavjesa za veće „poslove“ – vode najveće bitke.
Bježati od te činjenice i sakrivati se u idealne svjetove u kojima ne postoje Bošnjaci, Hrvati i njihovi problemi nacionalnog tipa, već samo apstraktni građani, predstavlja bijeg od stvarnosti i ignoriranje cjelokupnog historijskog iskustva.
Dakle, da imaju pameti koliko je nemaju, Hrvati u Bosni i Hercegovini bi činili sve da budu u što boljim odnosima s Bošnjacima, dočekivali bi ih s cvijećem i bombonijerama. Uzevši u obzir da najvećim dijelom žive izmiješani s Bošnjacima, da ih je u ukupnom broju nekoliko puta manje i tako dalje, Hrvatima bi u najvećem nacionalnom interesu bilo da budu u prijateljskim odnosima s Bošnjacima. A što njihovi politički predstavnici rade? Upravo suprotno! Trude se da ti odnosi budu što gori, da animoziteti jačaju, dolijevajući ulje na vatru nacionalnih tenzija.
Isto tako, da imaju pameti koliko je nemaju, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini bi činili sve da budu u što boljim odnosima s Hrvatima. Uzevši u obzir činjenicu da u najvećem broju žive na manjem dijelu teritorija BiH, da su svuda oko njih Hrvati i Srbi, da je Hrvatska – kako god da se uzme, i geografski i politički – put preko kojeg Bosna i Hercegovina može ići u željenu Evropsku uniju i druge zapadne integracije, Bošnjacima bi u najvećem nacionalnom interesu bilo da budu u prijateljskim odnosima s bh. Hrvatima i s Republikom Hrvatskom.
A što njihovi politički predstavnici rade? Uglavnom upravo suprotno. Trude se da odnosi s Hrvatima u BiH i sa Republikom Hrvatskom budu što gori, daju sve od sebe da bošnjačka politika, situacija i priča imaju među Hrvatima i slijeva i zdesna sve manje simpatizera.
Kažem: „uglavnom upravo suprotno“. Dolaze mnogi glasovi s bošnjačkog političkog spektra koji razumiju ovo o čemu ovdje pišem. Fahrudin Radončić i Dino Konaković, sa svojim stavom čija je suština – prevedeno na drugi jezik – da nema smisla više inzistirati na obrani fotelje jednog političkog parazita iz reda hrvatskog naroda za koga je jasno da čini samo štetu, dobri su primjeri – ne hvaleći im druge aspekte političkog djelovanja.
Čak je i Bakir Izetbegović ove godine govorio kako je „imperativ popraviti odnose s Hrvatima i Hrvatskom jer sadašnje napetosti štete dvama narodima“ te kako „Bošnjaci i Hrvati, realno, nisu imali, niti danas imaju ijedan bitan razlog za sukobe, a imaju stotinu i jedan razlog za saradnju“.
Međutim, nakon tih i takvih proplamsaja racionalnosti i dobrohotnosti brzo uslijedi povratak na stare staze ucjena, podvala i podgrijavanja intimnih želja onih koji bi najradije kroz nasilje ove ili one vrste riješili stvari prostom „pobjedom“ nad drugim narodom.
Zato što u stani-pani trenutcima uvijek prevlada iracionalnost, zato što su ključni akteri svjesni da maksimalističke ideje obojene dozom militantnosti najbolje drže narod u stanju naoštrenosti, zato što se boje iskoraka, kompromisa i dogovora koji bi na njih bacili stigmu izdajnika i potencijalno im oslabili uspjeh na izborima, do nužno potrebnog dogovora koji bi relaksirao bošnjačko-hrvatske odnose još nije došlo. Za to su krivi i HDZ i SDA s partnerima poput DF-a, a barem podjednako i stranke poput SDP-a. Trebale bi i one prepoznati svoj doprinos sadašnjim i budućim destruktivnim procesima u našoj zemlji.
Hrvatsko-bošnjačko političko pomirenje sigurno bi značilo prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu i bilo bi u najboljem interesu obaju naroda i svih građana naše zemlje. Ne radi se tu o bilo kakvom novom vezanju zastava niti o bilo kakvom antisrpskom savezništvu. To pomirenje bi bilo samo prvi korak na mogućem putu političkog pomirenja i sa Srbima u Bosni i Hercegovini, u cilju dogovora oko funkcionalne zajedničke države u kojoj će sadašnjost konačno postati važnija od izmaštane budućnosti velikonacionalnih (anti)utopija.
Hoće li do toga doći, vidjet ćemo u narednim tjednima i mjesecima. Sudeći po otporima sa mnogih strana, šanse su ispodpolovične. Ideja nadvladavanja i eliminacije još uvijek se čini jačom od ideje ravnopravnosti i kooperacije, a nerealno fantaziranje koje golica maštu širih narodnih masa se cijeni više od zrelog i odgovornog razmišljanja utemeljenog u stvarnosti.
Ako pomirenje znaci pristanak na apartheid, nista od posla.Novak20 wrote: ↑24/02/2022 00:55
https://www.fokus.ba/fakttest/bosnjaci- ... i/2262538/
Bošnjaci i Hrvati, dva primjera nepameti
Hrvatsko-bošnjačko političko pomirenje sigurno bi značilo prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu i bilo bi u najboljem interesu obaju naroda i svih građana naše zemlje
“Sve riječi su već rečene”, napisao je francuski književnik André Gide, “ali pošto ih nitko ne sluša, treba ih stalno ponavljati.“
Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba ponavljati neke najočiglednije stvari, koje ni nakon nekoliko desetljeća uzajamnog izjedanja očito nisu u stanju shvatiti.
PIŠE: FRANJO ŠARČEVIĆ
Da se odmah ogradim: ne postoji niti može postojati jedno tijelo koje se zove Bošnjaci ili Hrvati, koliko god se veliki nacionalni pregaoci trudili da od naroda kojima pripadaju naprave Borga iz Zvjezdanih staza – kolektiv sa jedinstvenom sviješću u kome je svaki član samo radilica koja djeluje po uputama matice, i koliko god na tom putu imali uspjeha.
No, za potrebe ovoga osvrta možemo dopustiti tu vrstu personifikacije i govoriti o tim dvama narodima kao o dvjema pojedinačnim činjenicama koje, svaka za sebe, unutar sebe pokazuju visok nivo kolektivizma, vjerovanja i slijeđenja zajedničkih mitova i “temeljnih istina”.
Uostalom, hrvatstvo i bošnjaštvo su dominantne političko-ideološke činjenice danas u Federaciji BiH, a upravo se oko neriješenih nacionalnih pitanja – koliko god ta pitanja često bila samo dimna zavjesa za veće „poslove“ – vode najveće bitke.
Bježati od te činjenice i sakrivati se u idealne svjetove u kojima ne postoje Bošnjaci, Hrvati i njihovi problemi nacionalnog tipa, već samo apstraktni građani, predstavlja bijeg od stvarnosti i ignoriranje cjelokupnog historijskog iskustva.
Dakle, da imaju pameti koliko je nemaju, Hrvati u Bosni i Hercegovini bi činili sve da budu u što boljim odnosima s Bošnjacima, dočekivali bi ih s cvijećem i bombonijerama. Uzevši u obzir da najvećim dijelom žive izmiješani s Bošnjacima, da ih je u ukupnom broju nekoliko puta manje i tako dalje, Hrvatima bi u najvećem nacionalnom interesu bilo da budu u prijateljskim odnosima s Bošnjacima. A što njihovi politički predstavnici rade? Upravo suprotno! Trude se da ti odnosi budu što gori, da animoziteti jačaju, dolijevajući ulje na vatru nacionalnih tenzija.
Isto tako, da imaju pameti koliko je nemaju, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini bi činili sve da budu u što boljim odnosima s Hrvatima. Uzevši u obzir činjenicu da u najvećem broju žive na manjem dijelu teritorija BiH, da su svuda oko njih Hrvati i Srbi, da je Hrvatska – kako god da se uzme, i geografski i politički – put preko kojeg Bosna i Hercegovina može ići u željenu Evropsku uniju i druge zapadne integracije, Bošnjacima bi u najvećem nacionalnom interesu bilo da budu u prijateljskim odnosima s bh. Hrvatima i s Republikom Hrvatskom.
A što njihovi politički predstavnici rade? Uglavnom upravo suprotno. Trude se da odnosi s Hrvatima u BiH i sa Republikom Hrvatskom budu što gori, daju sve od sebe da bošnjačka politika, situacija i priča imaju među Hrvatima i slijeva i zdesna sve manje simpatizera.
Kažem: „uglavnom upravo suprotno“. Dolaze mnogi glasovi s bošnjačkog političkog spektra koji razumiju ovo o čemu ovdje pišem. Fahrudin Radončić i Dino Konaković, sa svojim stavom čija je suština – prevedeno na drugi jezik – da nema smisla više inzistirati na obrani fotelje jednog političkog parazita iz reda hrvatskog naroda za koga je jasno da čini samo štetu, dobri su primjeri – ne hvaleći im druge aspekte političkog djelovanja.
Čak je i Bakir Izetbegović ove godine govorio kako je „imperativ popraviti odnose s Hrvatima i Hrvatskom jer sadašnje napetosti štete dvama narodima“ te kako „Bošnjaci i Hrvati, realno, nisu imali, niti danas imaju ijedan bitan razlog za sukobe, a imaju stotinu i jedan razlog za saradnju“.
Međutim, nakon tih i takvih proplamsaja racionalnosti i dobrohotnosti brzo uslijedi povratak na stare staze ucjena, podvala i podgrijavanja intimnih želja onih koji bi najradije kroz nasilje ove ili one vrste riješili stvari prostom „pobjedom“ nad drugim narodom.
Zato što u stani-pani trenutcima uvijek prevlada iracionalnost, zato što su ključni akteri svjesni da maksimalističke ideje obojene dozom militantnosti najbolje drže narod u stanju naoštrenosti, zato što se boje iskoraka, kompromisa i dogovora koji bi na njih bacili stigmu izdajnika i potencijalno im oslabili uspjeh na izborima, do nužno potrebnog dogovora koji bi relaksirao bošnjačko-hrvatske odnose još nije došlo. Za to su krivi i HDZ i SDA s partnerima poput DF-a, a barem podjednako i stranke poput SDP-a. Trebale bi i one prepoznati svoj doprinos sadašnjim i budućim destruktivnim procesima u našoj zemlji.
Hrvatsko-bošnjačko političko pomirenje sigurno bi značilo prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu i bilo bi u najboljem interesu obaju naroda i svih građana naše zemlje. Ne radi se tu o bilo kakvom novom vezanju zastava niti o bilo kakvom antisrpskom savezništvu. To pomirenje bi bilo samo prvi korak na mogućem putu političkog pomirenja i sa Srbima u Bosni i Hercegovini, u cilju dogovora oko funkcionalne zajedničke države u kojoj će sadašnjost konačno postati važnija od izmaštane budućnosti velikonacionalnih (anti)utopija.
Hoće li do toga doći, vidjet ćemo u narednim tjednima i mjesecima. Sudeći po otporima sa mnogih strana, šanse su ispodpolovične. Ideja nadvladavanja i eliminacije još uvijek se čini jačom od ideje ravnopravnosti i kooperacije, a nerealno fantaziranje koje golica maštu širih narodnih masa se cijeni više od zrelog i odgovornog razmišljanja utemeljenog u stvarnosti.
Izvini, ali si onda možda, kao što rekoh, jedan od 5% Hrvata u BiH.Novak20 wrote: ↑21/02/2022 09:50Bio sam redovan na BP i Koševu sa svojom djecom i drugovima dok nisam ostario i dok mi pojedinci nisu počeli ići na živce nezalaganjem na terenu. Jbg, manjinac sam kako god okrenem. Što jest, jest ali utakmice BiH i dalje pratim i navijam.sehohari wrote: ↑21/02/2022 00:51
Eto, ne znam zašto bi neko sumnjao da navijaš za bh. reprezentaciju. Ko zna, možda si i čest na Bilinom polju.
Ali si time veoma možda jedan od maks. 10% Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Mislim da su bh. Hrvati čak i vatreniji navijači od onih u Zagrebu ili Splitu.
I isto tako, nisam čuo neki žal u Livnu za tim da Dalić ne pređe u reprezentaciju BiH. "Sinu Herceg-Bosne" se, pak, šalji zahvalnica ...
Naravno da onda BiH više pripada nekom Sarajliji nego prosječnom Hrvatu iz Livna. To je sasvim prirodno.
Nego, ovo za Dalića. Nikada ga nisam čuo da je rekao nešto protiv naroda u BiH ili protiv BiH. Za sebe i Livno kaže da su ono "i" između Bosne i Hercegovine i ne stidi se što je Livnjak i Bosanac koji odavno živi u Varaždinu.
Čovjeku se ukazala prilika da vozi nogometnog Poršea i on je iskoristio pa mu ne treba zamjeriti što ne vozi golfa 2.
Netko spomenu i Čilića koji je par mečeva odigrao kao junior bh reprezentacije dok ga nisu počeli stavljati kao rezervu lošijim igračima od njega.
Iskreno, nije ni imao uvjeta da se ovdje razvija i napreduje kao ni mnogi drugi.
Ne pada mi na pamet da osudim i jednog sportaša iz BiH osim onog koji se ne zalaže za svoj dres.
Svako se može okaniti od neke politike.
Ma lakše ih sve protjerati kad već svi glasaju za HDZ i SNSD. Ko će sad ići od jednog do drugog i prosvljetljivati ha ja...bolje odmah sve žik-žik.
Zapravo sam bila ironična.
Znam da si bila ironična, pa nisam lud
Pa SDP je politika svih onih koji su glasali za njega tj. i Hrvata i Bošnjaka i srba i Ostalih.sehohari wrote: ↑25/02/2022 21:47 Ali nažalost, kada gledamo realnosti malo u oči, većina Hrvata (ili makar onih koji se interesuju za politiku) ne podržava te stranke, već upravo HDZ, HRS...
U Grudama, Širokom, pa i u tom Žepču su SDP, pa i Naša Stranka "velikobošnjačke" stranke, a biti u njima stupanj ispod nacionalne izdaje (makar u nekim sredinama).
Svjestan sam da ne misle svi Hrvati tako... zato i kažem politika Hrvata u BiH, a ne Hrvati u BiH. Na kraju krajeva, ni SDP nije "politika Hrvata u BiH", isto kao što nije ni politika Bošnjaka, već prije svega bosanskohercegovačka stranka.
Upravo to.Bloo wrote: ↑25/02/2022 21:49Pa SDP je politika svih onih koji su glasali za njega tj. i Hrvata i Bošnjaka i srba i Ostalih.sehohari wrote: ↑25/02/2022 21:47 Ali nažalost, kada gledamo realnosti malo u oči, većina Hrvata (ili makar onih koji se interesuju za politiku) ne podržava te stranke, već upravo HDZ, HRS...
U Grudama, Širokom, pa i u tom Žepču su SDP, pa i Naša Stranka "velikobošnjačke" stranke, a biti u njima stupanj ispod nacionalne izdaje (makar u nekim sredinama).
Svjestan sam da ne misle svi Hrvati tako... zato i kažem politika Hrvata u BiH, a ne Hrvati u BiH. Na kraju krajeva, ni SDP nije "politika Hrvata u BiH", isto kao što nije ni politika Bošnjaka, već prije svega bosanskohercegovačka stranka.zato sam stavila puno onih "i" momenata.
Problem je što većina u sva tri tora podržava etnostranke.
Bice da je Francek u Daytonu potegnuo malo vise one Bulatoviceve Viljemovke pa nije bas citao sitna slova. Ili je do interesa BH Hrvata drzao k'o do lanjskog snijega. Kako bilo, sad je tako kako je. Crno na bijelo potpisano.Satrap_Darije wrote: ↑26/02/2022 13:40 Znam da Hercegovci nisu najsretniji sa činjenicom da Bošnjaci i Srbi mogu izabrati svoje parazite i uhljebe u predsjedništvo BiH a oni ne mogu, ali pogledajmo malo tko je za to kriv.
Jesu li muslimani kojima se sav teret krivice stavlja na pleća?
Komšić kojeg bi najradije živoga zapalili kao Pusta ovdje na riječkome području?
Da nije možda netko drugi, netko koga se veliča kao poluboga i grade mu se spomenici i u njega se kune životom kada se brani čast svekolikog Rvatskoga puka ?
Tko je u ime Hrvata BiH potpisao Washingtonski sporazum u kojemu je rečeno da se biraju dva predstavnika iz FEDERACIJE iz REDA HR I BO naroda?
Tko je to isto potvrdio u Daytonskom sporazumu?
Tko je tim istim Hrvatima podijelio putovnice da lakše pobjegnu iz zemlje nakon rata i gurnuo ih u sukob sa muslimanima za vrijeme rata?
Da nije možda...Franjo?????
Pa umjesto da se krivi Komšića, Mudžahedine, masone, i željezo ti jebem što sve ne, treba organizirati jednu društvenu aktivnost.
Ja predlažem da to bude izlet. U Zagreb.
Tamo u Zagrebu ima jedno groblje. Zove se Mirogoj. Na tom groblju nalazi se jedan crni grob, pravokutnog oblika, nakošen u vis.
I tamo se okupite, stanite ispred groba, lijepo se naklonite te molečljivih ruku i tupavog pogleda međugorske vidjelice na sav glas kažite:
HVALAAAAA TI FRAAAANJOOO !!!!!