Akadi wrote:hrastov žižak wrote:Ovo o Bošnjacima je gomila mitova.
Kao na primjer?
Bošnjaci su klinički mrtav narod
Šta znači ova metafora? Da Bošnjaci postoje, ali ubrzano nestaju? Da nisu aktivni po pitanju nekog nacionalnog identiteta? Šta god da je od ovog - mit je.
samo sreća pa dušmani to ne znaju, opet bi udarili.
Opet mit, ti "dušmani" ne mogu udariti, nema stvarnih uvjeta za to.
Kakav je to Bošnjo bez ponosa, inata i obraza? Nije to Bošnjo, već neki europski isprdak, pokušaj nekog liberalnog prodavanja za malo ličnog interesa, prodajući mrtve i sve ono radi čega su nevini stradali.
Dakle, ko nije inatlija i konzervativac nije pravi Bošnjak. Postoji paradigma Bošnjaštva, ko se ne uklapa u nju nije Bošnjak. Govori o nekoj imaginaciji koja nikad nije postojala u stvarnosti. Bošnjaci kao skupina nikad emprijski nisu odgovarali takvom opisu, postojali su razni ljudi, sa različitim osobinama, a dodjeljivanje takvog karaktera čitavom narodu je ništa drugo nego generalizacija. Opet mit.
Nisi ti Bošnjak čovječe, Bošnjaci su gazije, Bošnjaci su neustrašivi, Bošnjaci su možda sada već prošlost. Danas su to neke proevropske generacije, mlitavci i plašljivci, nemoralni i bezobrazni, a sve se na kraju svodi na interes i dunjaluk. Bošnjak nije mario za dunja', on je umirao za Ahiret! Umirao je iz inata, iz ponosa i za svoj obraz!
Evo, on određuje ko je Bošnjak, mora ispuniti uvjete da to bude. Čuj Bošnjaci su neustrašivi. Kako je ovo moguće provjeriti? Među Bošnjacima, kao i među drugim narodima su postojali i postoje hrabri ljudi, a postoje i kukavice. Evo danas vidimo mnogo kukavica i ljigavaca, ali to nema nikakve veze s prihvaćanjem nekih drugih vrijednosti, naprotiv, ima sa sistemom u kojem živimo i koji izbacuje mediokritetstvo kao poželjnu osobinu. Ovdje primjetimo i da autor posta poistovjećuje Bošnjaštvo s islamom. Ko je to umirao za nakav ahiret? Ljudi su umirali zato što su učestvovali u ratu, zato što su branili svoje domove ili napadali tuđe. Za ahiret su umirali ovi mundžosi uvezeni s istoka.
A današnje proevropske mlitave i nesposobne generacije ne smiju ni istinu da kažu, da im Evropa ili neki genocidar ne zamjeri, a mi svoje oprostili. Ne znam odakle nama pravo da opraštamo u ime stotina hiljada koji ne mogu da progovore više u svoje ime, ali opraštamo. Sram da nas bude!
Ko je šta oprostio? Ne vidim ja nikakav oprost, naprotiv, svaki dana slušam parole "Ne zaboraviti, ne oprostiti, i slično", svaki dan se čuju priče o ratu i nigdje, ama baš nigdje ne čujem da je neko nešto oprostio. Ovo je jedan veliki mit.