Forum Klix.ba

Ma pod pritiskom javnosti svasta nesto ce oni priznati da se samoodrze, bezbeli su u srednjem vijeku furali eduardovu retoriku.

statixx wrote:Ma pod pritiskom javnosti svasta nesto ce oni priznati da se samoodrze, bezbeli su u srednjem vijeku furali eduardovu retoriku.

Koje javnosti? Javno mnijenje čine i vjernici.

skupljac_zeljeza wrote:

statixx wrote:Ma pod pritiskom javnosti svasta nesto ce oni priznati da se samoodrze, bezbeli su u srednjem vijeku furali eduardovu retoriku.

Koje javnosti? Javno mnijenje čine i vjernici.

Pa o tome i govorim, ljudi svojim potrebama, shvatanjima i svom vremenu prilagodjavaju religiju.

statixx wrote:

skupljac_zeljeza wrote:

statixx wrote:Ma pod pritiskom javnosti svasta nesto ce oni priznati da se samoodrze, bezbeli su u srednjem vijeku furali eduardovu retoriku.

Koje javnosti? Javno mnijenje čine i vjernici.

Pa o tome i govorim, ljudi svojim potrebama, shvatanjima i svom vremenu prilagodjavaju religiju.

Ta pojava nije karakteristična samo za današnjicu. Čak je i poželjno vjeru razumjevati u skladu sa novim spoznajama na polju nauke, ali sigurno neće imati uticaja na to da se promijeni ili izbaci jedna od Deset zapovijedi.

dustaban wrote:
Izvini Edo, ali vjernici VJERUJU DA NEVJERNICI & INOVJERNICI IDU VATRU! Nemoj sad reci da nije tako.
Naravno, inovjernici ne vjeruju u tvoje vjerovanje vec u svoje, a nevjernici niucije.

Pa nije vljda da ćeš me upućivati u što vjerujem i kakav je nauk.

Ko ce sta primiti jasno je ko dan - ko je sta rodjenjem naslijedio i sta mu je vaspitanjem nametnuto. Onaj mali dio koji odstupa od ovog pravila je nebitan. Vjera/nevjera je samo pitanje ON/OFF a odabir "zice" uglavnom nije.

E nije jasno ko će što primiti. I vjera se ne naslijeđuje rođenjem i vaspitanjem, ćin vjere je prvenstveno osobna odluka, osobni izbor. Međutim, ono što ljude zbunjuje jest ono što zapažaju, a to je zaista činjenica da oni koji se deklariraju vjernicima najvećim dijelom su iz vjerničkih familija.
A u čemu je tu što bi ti rekao kvaka? Vidiš, vjera/istine vjere/Božja poruka prima se/prihvaća prvenstveno u ozračju ljudskog povjerenja, ljubavi, prijateljstva. A gdje vlada takva klima bolje nego u familiji? A da se ta poruka primi potrebno je dvoje; potreban je Božji poticaj, kazat ćemo milost/dar, ali jednako potrebno je i otvoreno srce/duša/volja onog koji bi primilo tu poruku vjere.
Dakle, vjera se prvenstveno prenosi ljubavlju preko ljudi od povjerenja, roditelja, rodbine, prijatelja, vjeroučitelja, ali je oni ipak nju ne daju, ono najvažnije, vjeru, to daje sam Bog. I, kao što rekoh, potrebna je i otvorenost osobe, odluka, bez čega inače ne ide. I zato je čin vjere u konačnici osobni čin, izbor, a ne stvar nasljedstva, tradicije, vaspitanja koji, dakako utječu, pomažu.
I da ponovim, to je ono što svi zapažaju, ali jednako ne zaključuju/interpretiraju, a to je, kako to da recimo 99% vjernika dolazi iz vjerničkih familija.
Ali znamo iz iskustva također da iz religioznih familija proizlaze ne samo vjernici, već i ateisti, agnostici,...
Neku približnu analogiju možemo vidjeti u prirodi. Naime, opažamo da se kamen ljeti dobro ugrije dok ga sunčeva svjetlost obasjava. E sad bi mogli zaklučiti, a vjerujem da neki i zaključuju, da se kamen ugrije radi sunčeve svjetlosti, dok toplinske zrake koje kamen stvarno zagrijavaju, i ne primjećuju.
Tako je nekako i kod prenošenja vjere, neki ljudi vide jedino religiozne roditelje, familiju, tradiciju, vaspitanje..., a Božje djelovanje i ne kontaju, jer i ne vjeruju da On uopće postoji.

...Sta mislis kome te cinjenice idu na ruku ?!

Božja poruka ne strepi, a i nema razloga, ni od kakvih činjenica.

najbolji zakon na svijetu. sam covjek ne moze nikad smisliti ovako pravedan sud.

Edouard wrote:

dustaban wrote: Ko ce sta primiti jasno je ko dan - ko je sta rodjenjem naslijedio i sta mu je vaspitanjem nametnuto. Onaj mali dio koji odstupa od ovog pravila je nebitan. Vjera/nevjera je samo pitanje ON/OFF a odabir "zice" uglavnom nije.

E nije jasno ko će što primiti. I vjera se ne naslijeđuje rođenjem i vaspitanjem, ćin vjere je prvenstveno osobna odluka, osobni izbor. Međutim, ono što ljude zbunjuje jest ono što zapažaju, a to je zaista činjenica da oni koji se deklariraju vjernicima najvećim dijelom su iz vjerničkih familija.
A u čemu je tu što bi ti rekao kvaka? Vidiš, vjera/istine vjere/Božja poruka prima se/prihvaća prvenstveno u ozračju ljudskog povjerenja, ljubavi, prijateljstva. A gdje vlada takva klima bolje nego u familiji? A da se ta poruka primi potrebno je dvoje; potreban je Božji poticaj, kazat ćemo milost/dar, ali jednako potrebno je i otvoreno srce/duša/volja onog koji bi primilo tu poruku vjere.
Dakle, vjera se prvenstveno prenosi ljubavlju preko ljudi od povjerenja, roditelja, rodbine, prijatelja, vjeroučitelja, ali je oni ipak nju ne daju, ono najvažnije, vjeru, to daje sam Bog. I, kao što rekoh, potrebna je i otvorenost osobe, odluka, bez čega inače ne ide. I zato je čin vjere u konačnici osobni čin, izbor, a ne stvar nasljedstva, tradicije, vaspitanja koji, dakako utječu, pomažu.
I da ponovim, to je ono što svi zapažaju, ali jednako ne zaključuju/interpretiraju, a to je, kako to da recimo 99% vjernika dolazi iz vjerničkih familija.
Ali znamo iz iskustva također da iz religioznih familija proizlaze ne samo vjernici, već i ateisti, agnostici,...
Neku približnu analogiju možemo vidjeti u prirodi. Naime, opažamo da se kamen ljeti dobro ugrije dok ga sunčeva svjetlost obasjava. E sad bi mogli zaklučiti, a vjerujem da neki i zaključuju, da se kamen ugrije radi sunčeve svjetlosti, dok toplinske zrake koje kamen stvarno zagrijavaju, i ne primjećuju.
Tako je nekako i kod prenošenja vjere, neki ljudi vide jedino religiozne roditelje, familiju, tradiciju, vaspitanje..., a Božje djelovanje i ne kontaju, jer i ne vjeruju da On uopće postoji.

Lijepo si ti ovo opisao, ali... zanemarujes cinjenicu da se ne radi samo o izboru biti ili nebiti vjernik. Ja govorim o izboru RELIGIJE.
I tu je ono sto ja uporno podvlacim - hajde sto si vjernik, ali jesi li se ikad zapitao sto si musliman/krscanin/jevrej ?!

I ono sto svi jako dobro znamo - u ovom zivotu je od veceg znacenja kojoj religiji pripadas nego kojem duhovnom stanju (vjernik/nevjernik).

Koliko je krscana proisteklo iz muslimanske obitelji i obratno?! Ja sam od mojih roditelja naslijedio dosta lijepog, ali mozda i neku nasljednu bolest, ko zna. Medjutim, ne pada mi na pamet da sebi u zasluge ili krivicu pripisem nesto sto nije u mojim rukama. Vjernik jeste, evo da se s tim slozim, odabrao vjeru u boga. Ali pobogu, koliko je njih biralo i religiju?!
I to je ono sto cu opet ponoviti bez obzira sto sam dodijao i bogu i ljudima - ja, kad bih bio vjernik, nebitno koje religije, ne bih mogao a da se ne zamislim i u nekoj drugoj religiji.
Koliko vjernika je spremno na takvu jednu autosimulaciju. Evo pitam tebe Edo - krscanin si, mozes li se zamisliti u islamu?

Isto pitanje postavljam i muslimanima.

Vjera se u 99.9% slučajeva prenosi religijskom indoktrinacijom djece. Mala djeca nemaju adekvatno razvijene intelektualne sposobnosti, a ni dovoljno životnog iskustva da bi mogla da se argumentovano suprotstave pustinjskim ideologijama kojim ih filuje neposredno okruženje, tj. "njihova" religijska grupacija.

Vjeronauka je nedavno uvedena i u obdaništa. Mantijaši se dali u ispiranje mozga predškolskoj djeci koja se igraju autića i lutaka, te još uvijek nemaju kognitivne sposobnosti da apstraktno rezonuju i pojme koncept boga, vlastite egzistencije i svijeta oko sebe.

U osnovnoj školi djeci govoriti da će njihovi najbliži završiti u vječnoj vatri jer ne klanjaju/ne poste/ne vjeruju, da će njihovi prijatelji druge vjere gorjeti iz istih razloga, te da su u krajnjoj liniji manje vrijedni! To je, složit ćete se, izuzetno nemoralno i podmuklo.
Curica od kolege je nedavno plačući došla kući prestravljena izjavom vjeroučitelja koji im je pričao kako je Bog naredio Ibrahimu da zakolje sina!

O međusobnoj isključivosti religija, drugi put.

Da kratko dodam jos nesto...

Vjernik, ako se intelektualno razvija, mora, pazite sta vam kazem MORA doci u konflikt sa svojom religijom. U takvoj jednoj krizi i nastaju ateisti, ali oni koji odluce da ostanu u vjeri MORAJU JE RAZDVOJITI OD RELIGIJE. To je neminovnost.

Moj dobar prijatelj od djetinjstva nije propustio dzumu, ali mi je priznao da mu je najveca patnja postalo naci hodzu koji se moze slusati! On je definitivno u sebi odvojio vjeru od religije i samo zahvaljujuci tome ostao je vjernik.

U nasim cestim diskusijama slazemo se oko toliko stvari da smo zakljucili da je za ljude koji imaju moralni senzibilitet i visoku intelektualnost sasvim nebitno stanje vjerovanja i NACIN vjerovanja.

Ali...imam osjecaj da je njegovoj religiji teze deverati sa takvim vjernicima nego sa nevjernicima!

Dustabane..
Kako ce neko razdvojiti religiju od vjerovanja u Boga i opet se ici moliti Bogu?!
Nigdje veze..

kerima1 wrote:Dustabane..
Kako ce neko razdvojiti religiju od vjerovanja u Boga i opet se ici moliti Bogu?!
Nigdje veze..

Fino!
To je isto kao kad ucis neki predmet (oblast) bez profesora. Cak i bez fakulteta.

dustaban wrote:

kerima1 wrote:Dustabane..
Kako ce neko razdvojiti religiju od vjerovanja u Boga i opet se ici moliti Bogu?!
Nigdje veze..

Fino!
To je isto kao kad ucis neki predmet (oblast) bez profesora. Cak i bez fakulteta.

Ali kad se razdovaja religija tj vjerski propisi tada to znaci da odbacujes istu zar ne?
Gdje vidis vezu odbaciti propise ,a iste prakticirati?
Ili ti pod razdvajanje religije od subjektivnog ljudskog osjecaja Boga mislis na nesto trece..objasni onda?

kerima1 wrote:

dustaban wrote:

kerima1 wrote:Dustabane..
Kako ce neko razdvojiti religiju od vjerovanja u Boga i opet se ici moliti Bogu?!
Nigdje veze..

Fino!
To je isto kao kad ucis neki predmet (oblast) bez profesora. Cak i bez fakulteta.

Ali kad se razdovaja religija tj vjerski propisi tada to znaci da odbacujes istu zar ne?
Gdje vidis vezu odbaciti propise ,a iste prakticirati?
Ili ti pod razdvajanje religije od subjektivnog ljudskog osjecaja Boga mislis na nesto trece..objasni onda?

Pa opet na primjeru odnosa covjeka i znanja. Ako predano izucavas neku oblast sigurno ces nadrasti svoga ucitelja. Od tog momenta ti si osamostaljeni istrazivac a ne onaj koji pohadja skolu.
Vjernik intelektualac mora napustiti stivo koje ga je kao dijete uvelo u religiju kad shvati da ga to stivo, odnosno sama religija, KOCI u njegovom traganju za Bogom.
Onaj ko vjecno ostane na istom stivu... pa zna se o cemu se tu radi!

Rajvosa84 wrote: Curica od kolege je nedavno plačući došla kući prestravljena izjavom vjeroučitelja koji im je pričao kako je Bog naredio Ibrahimu da zakolje sina!

Podsjeti me ovo na jedno moje neugodno iskustvo iz djetinjstva. Imao sam nekih 6, 7 godina, tek krenuo u školu, prijeratna generacija, 80 i neke.
Bio neki gelipterčić, malo stariji od nas ostale djece i uvijek nađe razlog da gnjavi nekog, i pošto je znao da sam ja iz miješanog braka, poče meni pričati kako ću ja ići direktno u pakao, kako će me vrag isjeći na komade i kuhati u loncu punom vrelog ulja... Uglavnom, isto sam tako materi došao uplakan, jedva me je smirila objašnjavajući da ta budaletina priča zaostale gluposti.

Djeca su jednostavno premlada za takve priče. I žalosno je da djecu u obdaništu obučavaju i uniformišu od malih nogu kojoj religiji pripadaju.

Pa opet na primjeru odnosa covjeka i znanja. Ako predano izucavas neku oblast sigurno ces nadrasti svoga ucitelja. Od tog momenta ti si osamostaljeni istrazivac a ne onaj koji pohadja skolu.
Vjernik intelektualac mora napustiti stivo koje ga je kao dijete uvelo u religiju kad shvati da ga to stivo, odnosno sama religija, KOCI u njegovom traganju za Bogom.
Onaj ko vjecno ostane na istom stivu... pa zna se o cemu se tu radi!

Da i takav odbacuje religiju..ide dalje,kako isti moze prakticirati opet religijske zapovijedi?
Zapetljao si to oko odvajanje religije od vjere tek sad vidim
Odvojiti religiju od vjere znaci religiju odbaciti u potpunosti,a ostaviti samo vjerovanje.To kako ti objasnjavas 'lici' samo na to da covjek ostane religiozan prakticar,a prihvati i druge nauke,vjere iako se iste kose sa njegovom religijom.Mislim da moze samo jedno od dvoga.Ili ostati dosljedan religiji i praksi iste,sve sto dolazi novo od nauke uzeti kao rezervu ili odbaciti religiju i praksu i prihvatanje naucnog,opipljivog.nekom i ovo drugo moze znaciti Bog,ti si nedavno napisao ono sa SVE-MIR.

Kerima1

Ali kad se razdovaja religija tj vjerski propisi tada to znaci da odbacujes istu zar ne?

Ovo 'vjerski propisi' objasnjava sve zablude oko toga sta vam dustaban zeli da poruci.

(1) Pod religijom on podrazumjeva "organizovane religije" koje izdaju vjerske propise. Nesto kao Ministry of Silly Walks. Dakle, isti su proizvod ljudske maste.

(2) Bog u kojeg neko zeli da vjeruje nema nista sa time jer su ti 'propisi' samo izraz interpretacije boga ili bogova kroz necije licno misljenje prihvaceno od vecine. Dokaz je u cinjenici da imamo primjere bogova kroz ljudsku istoriju, ciji su postupci i nalozi vjernicima u kontradikciji sa stavovima drugih bogova, pa su ih drustva mijenjala kada je za to doslo vrijeme.

(3) Ako vec vjerujes u kreatora, onda se drzi svih dobrih moralnih elemenata koji su nam usadjivani i istorijski nadogradjivani kroz drustvene razvoje pojedinih grupa, a ne zato sto vjerujes da je neko nekome nesto rek'o... i to jos u povjerenju. Zato su i dalje neki od nas Shinto, neki Budisti, neki Taoisti, ili su jedostavno prakticni pagani. Recimo, Australijski aboridzini su veliki vjernici, ali ne da vjeruju u istog boga za kojeg ti licno mislis da vlada svime i svacim.

irac300 wrote: Podsjeti me ovo na jedno moje neugodno iskustvo iz djetinjstva. Imao sam nekih 6, 7 godina, tek krenuo u školu, prijeratna generacija, 80 i neke.
Bio neki gelipterčić, malo stariji od nas ostale djece i uvijek nađe razlog da gnjavi nekog, i pošto je znao da sam ja iz miješanog braka, poče meni pričati kako ću ja ići direktno u pakao, kako će me vrag isjeći na komade i kuhati u loncu punom vrelog ulja ...

Pa neznam bas da nije tako

Dzehenem je vrlo plah
U njega ce svaki vlah
U njem' gorit' kao grah
tesko tebi Avdija

Dzehenam je vrlo vruc
U njemu ce maljem tuc'
I istresti svu ti zuc
Tesko tebi Avdija

Koliko se sjecam Avdija se sirotan zagledo u nekakvu inovjerku, pa mu je otac srocio ove stihove (bilo ih je naravno vise) da ga izvede na pravi put.

aurora313 wrote:Kerima1

Ali kad se razdovaja religija tj vjerski propisi tada to znaci da odbacujes istu zar ne?

Ovo 'vjerski propisi' objasnjava sve zablude oko toga sta vam dustaban zeli da poruci.

Neka,sa njim ja sad pisem,on stalno koristi 'razdvajanje religije od vjere' i neka objasni na sta tacno misli.

dustaban wrote: Lijepo si ti ovo opisao, ali... zanemarujes cinjenicu da se ne radi samo o izboru biti ili nebiti vjernik. Ja govorim o izboru RELIGIJE.
I tu je ono sto ja uporno podvlacim - hajde sto si vjernik, ali jesi li se ikad zapitao sto si musliman/krscanin/jevrej ?!

I ono sto svi jako dobro znamo - u ovom zivotu je od veceg znacenja kojoj religiji pripadas nego kojem duhovnom stanju (vjernik/nevjernik).

Koliko je krscana proisteklo iz muslimanske obitelji i obratno?! Ja sam od mojih roditelja naslijedio dosta lijepog, ali mozda i neku nasljednu bolest, ko zna. Medjutim, ne pada mi na pamet da sebi u zasluge ili krivicu pripisem nesto sto nije u mojim rukama. Vjernik jeste, evo da se s tim slozim, odabrao vjeru u boga. Ali pobogu, koliko je njih biralo i religiju?!
I to je ono sto cu opet ponoviti bez obzira sto sam dodijao i bogu i ljudima - ja, kad bih bio vjernik, nebitno koje religije, ne bih mogao a da se ne zamislim i u nekoj drugoj religiji.
Koliko vjernika je spremno na takvu jednu autosimulaciju. Evo pitam tebe Edo - krscanin si, mozes li se zamisliti u islamu?

Isto pitanje postavljam i muslimanima.

A što se tiče izbora vjerskog okvira/religije, to je jasno, prilično je zadano. Naravno, kršćanin sam jer sam se rodio u obitelji u kojoj su i roditelji kršćani, u sredini u kojoj mi je kao što ranije rekoh, u ljubavi i brizi prema meni, povjerenju, prijateljstvu, posredovano ono dobro koje su i roditelji imali, i što im je bilo važno, a to je kršćanska vjera, tako da objektivno nisam mogao biti židov ili musliman, nije ponuđeno. Eventualno kasnije nevjernik. A kao odrastao, u kršćanskoj vjeri pronašao sam svoj put, svoj rast koji još traje, a i trajat će, tu ne smije biti samodopadnog stajanja. Što je čovjek dublje u vjeri, to više i bolje uviđa vlastite greške, slabosti, nedostatke, mane...
I zašto bi to bio neki nepremostivi problem što je čovjek u jednoj a ne u drugoj religiji? Božje djelovanje nije ograničeno religijskim okvirima, te i kroz različite religije, a i kulture, čovjek može biti vjeran i drag Bogu vršeći Njegovu volju, na vlastito dobro i dobro svojih bližnjih bez obzira na njihovu religiju, svjetonazor... U Bibliji piše da je Bogu u svakom narodu mio onaj koji se drži Njegovih zapovijedi.
Premda kršćanin, mogu li se zamisliti u islamu? Pa mogu, mislim da bih bez problema mogao biti i vjerni musliman.
Vjera odvojena od religija objave bila bi ili deizam, ili donekle panteizam, ili nekakva vjera slična onoj kod primitivnih prirodnih religija.

Edo, jesi li i tebe plašili u crkvi da će ti otpasti spolovilo ako budeš masturbirao?

kerima1 wrote:

aurora313 wrote:Kerima1

Ali kad se razdovaja religija tj vjerski propisi tada to znaci da odbacujes istu zar ne?

Ovo 'vjerski propisi' objasnjava sve zablude oko toga sta vam dustaban zeli da poruci.

Neka, sa njim ja sad pisem, on stalno koristi 'razdvajanje religije od vjere' i neka objasni na sta tacno misli.

Kerima, ja mislim da sam vise nego jasan i svakome razumljiv. Trudim se da preko jednostavnih primjera objasnim ono šta hoću reći, ali i pored toga ti me pitas sta mi znaci razdvajanje vjere od religije.

Pa hajde da jos malo pojasnim i opet na istom primjeru. Znanje & skola.
Postoji doduse i termin "samouk" ali ipak do znanja se uglavnom dolazi preko skole. Do jednog nivoa. Nakon toga covjek pocinje da osvaja znanje samostalno. Posebna je draz kad shvati da se nove spoznaje razlikuju od skolskih tumacenja. Ali i tada treba biti zahvalan skoli koja te je u to uvela, kao sto treba biti i ponosan na sebe sto si se otrgao od skole i postao samostalni istrazivac. To je jedan sasvim normalan proces.

I trebam li sad crtati analogiju ovog primjera sa vjerom i religijom?

Religija je vecinu vjernika uvela u njihovu vjeru. Ali vjera je nesto mnogo vise, odnosno toliko je velika kao ono u sto se vjeruje, tj. Bog. Vjernik koji intelektualno napreduje mora kad-tad biti sputan religijom. A, ako cemo pravo, mora biti i svjestan da postoje i druge knjige koje objasnjavaju istu stvar. Pravi istrazivac bilo koje oblasti ce rado pogledati i alternativna tumacenja i morat ce sam sebi priznati da je njegova "prva knjiga" slucajan a ne apsolutan izbor. Medjutim, koliko god da su raspoloziva tumacenja uvjerljiva, svako ko misli svojom glavom kreira vlastito misljenje o svemu.

"Otrgnuti mislioci" medjutim nisu nimalo omiljena kategorija kod prodavaca gotovih tumacenja. Njihov je cilj zapravo morbidan - oni ne zele da ljudi uopce promisle svojom glavom. To su za njih izgubljeni klijenti. To vam je kao kad mahniti ucitelj neda djacima da zavrse skolu!
I s tim u vezi jos jedan primjer. bas nedavno sretoh prijatelja koji radi kao profesor na nekoj srednjoj skoli. Pohvali mi se knjigom koju je nedavno izdao. Ja to preletih nabrzinu i upitah ga - pobogu kako ti se da iste i dobropoznate stvari prepakivati i stampati samo da bi stavio svoje ime na korice?! Zasto djeci ne podjelis linkove?!

E takvi su vam vjeroucitelji i komplet religija. Uvjeravaju vas da je put do boga samo preko njih. Naravno to rade samo radi sebe. I naravno da ce vas i narednih par hiljada godina ubjedjivati kako je vjera u Boga nemoguca bez religije.

Na vama je da odlucite. Da li cete ostati zatocenici prevazidjenih knjiga odnosno vjecni konzumenti djecijih bajki ili cete odrasti, pustiti pamet iz krletke i otisnuti se u carobni svijet vlastitih spoznaja!



Jesam li ijednog trenutka rekao da trebate prestati vjerovati u Boga?!

Kad govorite o odnosu vjera-religija, treba prvo razjasniti par stvari. Prvenstveno pojmove: deizam i teizam.

Deizam, tj. vjera u postojanje kreatora univerzuma, koja istovremeno odbacuje religijsku dogmu (svete knjige, objave, poslanice), te smatra da je razum i obzervacija prirode dovoljna da se izvede zaključak o postojanju boga/kreatora/prvog pokretača. Deizam ne tumači prirodu tog kreatora, njegovu volju, nema poslanike... nema raja i pakla, meleka, šejtana i džina. Kreator univerzuma je samo to, kreator. Utvrđuje pravila igre. Nije lično zainteresovan, već potpuno indiferentan prema pojedincu i ljudskoj rasi općenito. Ne miješa se, ne sudi, ne zahtijeva obožavanje. On jednostavno jeste.

Teizam, u običajenom smislu riječi podrazumijeva vjeru u personalnog boga, zainteresovanog boga. To je npr. bog Judaizma, Kršćanstva, Islama. O njemu saznajemo putem objava. Iz objava, te života njemu omiljenih ljudi/sinova i pratećih poslanica/hadisa dobivamo informacije o njegovoj prirodi, o njegovim namjerama, interesima, naredbama. To su, u religijskom smislu, defacto nepromjenjive istine, tj. dogma. Iz te dogme se razvija cjelokupna teologija i stotine tumačenja, karakteristično za svaku religiju.

Eh sad, pitanje je: razdvajanje religije od vjerovanja u boga, moguće ili ne? Ja mislim da je odgovor: u okviru teizma, ne.
Jer onda si u situaciji da vjeruješ u jednog jedinog Boga, a o njemu ništa ne znaš. Ne znaš ništa o njegovim namjerama i volji, šta on od tebe očekuje. Tek kroz objavu i propise, odnosno religiju, ta vjera se uobličava. U suprotnom se ne možeš nazivati muslimanom, katolikom, pravoslavcem, već si manje-više deista.

Curica od kolege je nedavno plačući došla kući prestravljena izjavom vjeroučitelja koji im je pričao kako je Bog naredio Ibrahimu da zakolje sina!

Ma doci ce to na svoje mjesto, mi smo priprost narod i ta preseravanja ce se odbiti od glavu onima koji narodu prodaju ublehaski moral.

Malocas ja kod svoje drage punice. Priprosta, postena i vrijedna zena, otac joj je bio hodza. Kaze ona meni: Danas sam onom rekla dame popusti sa zekatom, da ga necu vise placati i da me nije briga hocu li i kako biti sahranjena.. Pa zasto draga punice, pitam ja nju. Veli ona meni: Znas sta zete, dosadilo mi je gledati kako ovaj nas hodza svakog ljeta svoju zenu stavi u auto i zapuca na more, a ja koja svaki fening zaradim preko svoje grbace, cisceci haustore i stanove, ne bi ga nikad vidjela da mi nije u tvoga ti dede vikendica.

statixx wrote:

Curica od kolege je nedavno plačući došla kući prestravljena izjavom vjeroučitelja koji im je pričao kako je Bog naredio Ibrahimu da zakolje sina!

Ma doci ce to na svoje mjesto, mi smo priprost narod i ta preseravanja ce se odbiti od glavu onima koji narodu prodaju ublehaski moral.

Malocas ja kod svoje drage punice. Priprosta, postena i vrijedna zena, otac joj je bio hodza. Kaze ona meni: Danas sam onom rekla dame popusti sa zekatom, da ga necu vise placati i da me nije briga hocu li i kako biti sahranjena.. Pa zasto draga punice, pitam ja nju. Veli ona meni: Znas sta zete, dosadilo mi je gledati kako ovaj nas hodza svakog ljeta svoju zenu stavi u auto i zapuca na more, a ja koja svaki fening zaradim preko svoje grbace, cisceci haustore i stanove, ne bi ga nikad vidjela da mi nije u tvoga ti dede vikendica.

zato ce kad umre imati sva moguca mora i uzivancije. vjecno.

Dokaz je u cinjenici da imamo primjere bogova kroz ljudsku istoriju, ciji su postupci i nalozi vjernicima u kontradikciji sa stavovima drugih bogova, pa su ih drustva mijenjala kada je za to doslo vrijeme.

Normalna stvar.nekada su naprednije kulture bile one sa vise bogova tj. religija, gdje je vlast dozvoljavala da svako pleme donese svog boga/bogove, a zauzvrat je dobivala veci broj radne snage za gradnju naselja, hramova i generalno izrabljivanje. Na takvim mjestima su se i stapala vjerovanja i religije, te nastajale nove i prikladnije.