Pravi vjernici pripadnici abrahamskih religija uvijek stavljaju Boga na prvo mjesto, i prije roditelja i prije djece.
A zenu, naravno, na zadnje mjesto.
Ova prica o iskusenju Abrahama nije ni malo bezazlena, buduci da se nalazi u temeljima sve tri abrahamske religije, kojima mnoga danasnja drustva duguju moralne vrijednosti. Osim sto se njom nastoji ukloniti bilo kakav oblik sumnje kod ljudi koji su je imali i zapitkivali, uspostavlja se i stroga hijerarhija, patrijarhat i podredjenost zene koja je necesto prikazana kao objekat. Dakle vjera tj. kler je na vrhu, muskarci obavljaju sve bitne drustvene funkcije, cine glavu porodice, i imaju prokreacijsku moc. Zena je u drugom planu, prikazana kroz nekakve poljoprivredne metafore. Zasto se u prici ne spominje majka, niti ju se sta pita. Ako nista, ova nam prica najbolje pokazuje kako moral i vjera u svojoj srzi nemaju nista zajednicko - jedno iziskuje racionalnost, drugo iracionalnost. Danas da procitamo u novinama kako je muskarac umalo ubio sina, jer mu je bog tako rekao, svi bismo se slozili da je rijec o maloumniku.
Mislim takodjer da tezinu ove price može osjetiti samo roditelj. Divim se onima koji imaju hrabrosti prikazati svome djetetu ovaj mit kao vrhunsko eticko dostignuce. Ne mogu ni zamisliti kako je uciti vlastito dijete kako je odnos roditelj/dijete podredjen odnosu bog/vjernik. Pitam se, stajaznam, kako bi izgledao danasnji svijet da je mit koncipiran na nacin prema kojem je Abrahamov odogovr bio jedno glasno
Ne!. Da li bi mozda djeca imala bolji polozaj, da li bi mozda imali vise humanitarnih organizacija sa religijskim prefiksom, a manji broj bogomolja u kojima ce covjek zadovoljavati potrebe najvaznijeg mu odnosa u zivotu, onoga prema Bogu. Da li bi mozda u slucaju ravnopravnijeg drustva, sa aktivnijom ulogom zene, imali manji broj ratova, manji broj testosterona na vaznim funkcijama.
A kada je Bog na prvom, tj. pravom mjestu, onda i roditelji i djeca i rodbina i prijatelji, znanci, neznanci, nađu se na najboljem mjestu, puno boljem mjestu nego što bi bili kad bi Bog bio negdje na margini.
Ne postoje indicije da u grupama, u kojima su bog i religija bili na margini, nisu gajeni ljubav, solidarnost, dijeljenje i sve ono sto promovise zivot i genericki nacin zivota. S druge strane, poznato je da su grupe sa strogom hijerarhijom, gdje su poglavar i vrac imali dominantnu ulogu,
promovisali ratove i destruktivan nacin zivota.