darius_maximus wrote: ↑31/08/2023 14:00
Bez ikakve zajebancije, samo me iskreno zanima.
S obzirom da je sigurno 20-30 puta vjerovatnije da ćeš poginuti na motoru nego u autu u nesreći, da ne govorim o ozbiljnim povredama kičme, itd. da te dijete pita sutra zašto radiš to, šta bi mu odgovorio?
Pitam zato što djeca ne doživljavaju odgovore "ćeif, osjećaj slobode, itd." kao relevantne.
Moj mali prije koji dan pitao nanu svoju zašto puši ako zna da je štetno i da će prije umrijeti - na takva dječija pitanja mislim.
Čista 2+2 logička pitanja.
Znam da je za pušenje odgovor "jebajiga, ćeif, đe ću kafu bez cigarete, nikad ne znaš kad ćeš i od čega umrijeti, neće mene, znam lika pušio do 108. godine" i varijacije na temu.
Opet, bez zajebancije, šta je odgovor za motor (ne mislim na trke na posebnim stazama, nego motor u gradskom saobraćaju)?
Evo nabrajati cu redom.
Oduvijek sam volio to i balavio na motoriste kad prodju negdje na cesti pored mene negdje na cesti. I kao djete.
Odmah da se ogradim, nisam ovisnik o brzinama niti sam ikada bio. Ne loze me neke hayabuse, cbr-ovi gsxr-ovi, zzr-ovi i slicne R zujalice koje loze ovu danasnju djecurliju, adolescente, i kockastoglavce.
Ok mi je bilo nekad onako just for fun provozati neki od tih motora od nekoga cisto da probam, ali prije bih sebi traktor kupio i zajebavao se sa njim po gradu nego sto bih neki od takvih motora kupio sebi.
Moj motor je lagana voznja, bez srkleta, bez trke od semafora do semafora, kad negdje krenem van grada to je najvise do 100 km/h i tako. Ono sto je dobro u gradu da sam svugdje za 15-ak minuta najvise. cak i kad je najveca guzva. provucem se izmedju auta i tu sam. nema zujanja izmedju auta nego ako je kolona prodjem polako i to je to.
Ono sto ne moze niko opisati ko nije vozio motor je taj osjecaj neke slobode. Evo najljepsa licno meni stvar u BiH je sjediti uspravno na motoru i voziti kanjonom neretve nekih 90-ak km/h.
Kcerka 14-togodisnja me pitala kad sam kupio motor bas to: Zasto Tata. Rekao sam joj smijes li sjesti sa mnom na motor. Kaze smijem, a sto pitas. Reko kad budemo nabavili tebi kacigu, sjesti ces i tada ces dobiti odgovor. Kupio joj kacigu. Sve sto je rekla je "samo nemoj brzo molim te". Reko ti ako vidis da te nesto strah, samo reci. Provozali se po gradu i do bradine. Malo je reci da je cičala od neke sreće dok smo se vozili. Na bradini stali da popijemo sok. Reko vidis li sad "zasto". Kaze vidim i super je. Kad smo dosli kuci posla je traziti jaknu za motor i pantole.
A sto se tice poginuti, polomiti se i sl......ne zivim nikad po tim strahovima. moze mi i saksija pasti na glavu, da kliznem niz stepenice i slomijem kicmu, da mi iscuri plin od plinskog bojlera i ugusim se u snu.... Jednostavno ne razmisljam o tome. Ako mi je Bog dao da zivim, i zivjecu. Pazim se i ne radim gluposti. nekad malo zavrnem gas ali i to gledam da nisam bas glup kad to radim. ali to nije ni blizu onoga so vidimo na cestama.